U propovijedi biskup Radoš je razmatrao nad evanđeoskim odlomkom u kojem Isus ozdravlja Petrovu punicu (Mk 1, 29-39), te taj događaj povezao s Danom života. Podsjetio je kako je na Dan života u našim mislima i molitvama Bog koji je izvor života. Želimo da nas na ovaj blagdan slavljenja života Gospodin dodirne kroz ove lijepe slike koje smo čuli u Evanđelju, rekao je biskup.
„Isus želi da uđemo s njime u Šimunovu i Andrijinu kuću, gdje će nam najprije ukazati na ono što je bolesno, člana kućanstva koji je u muci. Kada prilazi ženi koja leži u ognjici, Isus nam poručuje da je došao biti dionik njezine boli. Ali uz to, pruža i ruku, moćnu i Božju koja u sebi ima život. I u Starom i Novom zavjetu Božja ruka je ona koja vraća snagu i sigurnost, koja daje život, ruka je koja štiti. Isusova ruka je onaj Božji prst koji izgoni zloduhe i ozdravlja bolesne. Tako Isus uzima Petrovu punicu za ruku i ona se podiže. Njegov život je u tome da pruža ruku onome koji ne može ustati. Toliko je simboličnih mjesta gdje Isus pruža ruku koja zna pomilovati ono što je bolesno. Tamo gdje nema ljudske blizine i topline, gdje je grijeh zahladio međuljudske odnose, Božja ruka je tu da pomiluje. Nije li Krist koji je završio ovozemaljsko putovanje ostao među nama upravo po tom znaku ruke? Svi sakramenti imaju u sebi uključenu gestu rukom. Ruka Božja je ona koja pomaže i daje život. Onima koji pristupaju sakramentu pomirenja ta ruka će biti ispružena kao ruka zaštite od svakoga zla, koja će pomilovati grešnika i podići će ga da može dalje ići u punom dostojanstvu djeteta Božjega u život. Ruke su tako bitne u sakramentu ženidbe. Dvije ljudske ruke, i treća, ona snažna i moćna Božja koja ih spaja i čvrsto ih drži. Isusova ruka koja vraća i daje život je stalno prisutna među nama“, poručio je biskup u homiliji.
Isusove ruke u Petrovoj i Andrijinoj kući, napomenuo je biskup Radoš, postaju one koje čine dobro. Poslužuju, istaknuo je biskup.
„Ruke vrše ono što zbog čega je Isus došao. Daje im snagu da mogu dalje u zajednici i kući izvršavati svoje poslanje – služenje. Bog po rukama koje ozdravlja dalje čini dobro. Čuli smo u Evanđelju da na kraju dana Isus izlazi na trg. Tamo se odvija društveni život. I tamo ima bolesnih. I danas možemo govoriti da je tako. Tu treba ući Isus i ozdravljati međuljudske odnose da jedni drugima možemo pružiti ruku, biti suputnici i zajedno izgrađivati dobro. Svi mi imamo izvore na kojima se čistimo i primamo snagu. Sakramenti su svakako neiscrpan izvor, a danas želimo da nas Gospodin obnovi po onome što jesmo – po krštenju. Želimo biti Božja djeca. Kroz dane koji slijede, a dolazi nam korizma, molimo za one koji su jedni drugima pružili ruku da prihvate i sačuvaju svaki život koji je Bog stavio u njihove ruke. Molimo da Gospodin poveže bračne drugove tako da jedni drugima mogu biti prijatelji i suputnici, ali i da mogu stalno služiti i činiti dobro“, poručio je na kraju propovijedi uz Dan života biskup Radoš.
Obilježavanje Međunarodnog dana života predložio je sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici “Evanđelje života” (Evangelium Vitae) iz 1995. godine, a u Hrvatskoj se Dan života obilježava od 1996. godine kada je Hrvatska biskupska konferencija za to odredila prvu nedjelju u veljači.