„Kristovo uskrsnuće središnja je tajna naše vjere, istina koja se gradi na porušenom, otvorenom grobu. Danas želimo da Isus u nama osnaži vjeru da je prisutan među nama“, poručio je na početku homilije mons. Radoš ističući kako je u središtu uskrsne liturgije riječ Božja o evanđelistu Ivanu te oltar na kojem se pojavljuje živi Bog.

„Čini nam se da je ovo najsiromašnije Evanđelje na najsvečaniji dan, na Uskrs. Nema nikakvih čudesnih znakova, sjajnih anđela, čovjeka u bijelome… Zašto je Crkva uzela danas ovo ‚siromašno‘ Evanđelje? Zato što nas želi osloboditi od nečega izvanrednoga. Želi naše misli usmjeriti prema našoj nutrini. Vodi nas prema Isusovom grobu, koji je sedam puta spomenut u današnjem evanđelju“, naglasio je biskup.

Rekao je da nije samo jedan put do praznog groba, do Isusova uskrsnuća, nego da Isus svakome od nas nudi poseban put da možemo doći i stati pred njegov prazan grob, da možemo vidjeti i uzvjerovati.

Osvrnuo se i na glagol vidjeti i njegove različite nijanse. „Možemo vidjeti materijalno, vidjeti dublje, osjećajima, ali i vjerom. Razlika je u gledanju, viđenju i doživljaju“, kazao je.

Biskup je istaknuo da su u središtu događaja kod Isusova groba tri osobe: Marija Magdalena, Petar i učenik čije ime ne znamo. O svakoj je rekao ponešto kroz prizmu glagola vidjeti.

„Evanđelist Ivan pažljivo govori o Mariji Magdaleni, koja je triput spomenuta u evanđeljima: žena koja prati Isusa prema Jeruzalemu, žena koja stoji pod Isusovim križem i žena koja prva dolazi na Isusov grob.

Ivan ju vidi kao zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama. Ona je zaljubljena u Isusa, u Njegove riječi. Zanimljivo je da je vidjela otvoren grob i pomislila da je netko uzeo Isusovo tijelo“, rekao je biskup Radoš, istaknuvši da je tajna uskrsnuća dolazak pred prazan grob.

„Marija Magdalena javlja Petru i učeniku koga je Isus ljubio da je grob prazan. Ovaj učenik smo svi mi. To je učenik koji ljubi Isusa, koji želi ući u Isusov život, koji na Posljednjoj večeri stavlja glavu na Isusove grudi, da osjeti kako kuca Njegovo srce. Želi ući u njegov život, život ljubavi. To je učenik koji ne bježi, nego sluša Isusovu osudu, koji stoji pod križem i kojem Isus kaže: ‚Evo ti majke.‘

Taj vjerni, pravi, autentični učenik je ideal za svakog Isusovog učenika. On je onaj čija je ljubav jača od Petrove. Ona koja trči i koja dopušta da netko drugi bude prvi, koja dopušta da Petar prvi uđe u grob“, pojasnio je.

Potom se osvrnuo na Petra koji vidi složenu postelju i razumije kako nisu lopovi uzeli Isusovo tijelo jer postelja miriše na život, na svježinu onoga koji je bio u toj postelji.

„Petar gleda, promatra, razmatra, meditira. On dok gleda, polako razmatra sve ono što je Isus govorio, činio. Dopušta da se njegov grob otvara i razmišlja o riječima: ‚Treba da Sin čovječji trpi, umre, da bude stavljen u grob i treći dan da ustane.‘ Ove riječi u Isusovom grobu postaju žive riječi. Petar u svojoj nutrini osjeća mir koji dosad nije imao.“

Zaključujući homiliju, biskup Radoš još jednom se vratio na govor o učeniku kojega Isus ljubi, koji ima oko vjere i vjeruje da pogled seže iza groba, da u njemu nije kraj.

„Uskrs nam tako lijepo dočarava da ne možemo ništa posebno izvana vidjeti. Poziva nas da pođemo prema Isusovom grobu. Ako smo vjernici i ako živimo od vjere, ako je temelj naše vjere uskrsnuće, onda ćemo ga korak po korak susretati. Poziva nas da razmatramo poput Petra i da budemo učenici koje Isus ljubi.

Želim nam da poput učenika koga Isus ljubi, a to je svatko od nas, gledamo očima srca, da gledamo preko groba, da vidimo Krista koji je živ i koji nas istinski potpuno ljubi i ne dopušta da stanemo na grobu smrti“, zaključio je biskup.

Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem mo. Višeslava Jaklina.