„Vjerujem da na današnji dan, kad se spominjemo oslobođenja našega grada, kad razmišljamo o onim braniteljima koji su položili život, da se svatko od nas ponovno pita odakle zlo? Kako netko može biti sebičan do te mjere da je spreman drugoga opljačkati, zarobiti, pa i ubiti? Odakle to u čovjeku? Što je to što ga nosi? Zašto je zlo tako moćno, tako snažno da napravi takav nemir u ljudima koji se onda dalje širi na druge ljude, na cijelu zemlju? U isto vrijeme se pitamo ovdje pred Bogom kako to da su neki tako velikodušni, slobodni u sebi, da mogu stati u obranu nevinih, da mogu biti na strani dobra, tako široke ruke da ni svoj život ne žele staviti kao vrhovnu vrijednost, nego život drugih stave za vrijednost za koju se treba boriti?“, započeo je mons. Radoš ovim pitanjima homiliju.
Jedna od najvažnijih i najsvjetlijih pobjeda hrvatskih snaga na početku Domovinskog rata bila je upravo pobjeda varaždinskih obrambenih snaga u rujnu 1991. godine. Kako navode izvori, “zahvaljujući pravovremenim pripremama, odlučnosti branitelja, organiziranim akcijama u kojima su sudjelovali pripadnici policije, odreda Narodne zaštite, Zbora narodne garde, pete bojne 1. A brigade te pomoći iz susjednih gradova i općina u Varaždinu je izborena pobjeda koja je imala dalekosežne posljedice na daljnji tijek Domovinskog rata. Građani Varaždina u nedjelju 22. rujna 1991. godine izašli su, nakon desetak dana neizvjesnosti i boravka u skloništima, na ulice slaveći pobjedu i branitelje, pa se i danas s ponosom sjećaju na te slavne dane varaždinske povijesti”.
Misa u varaždinskoj katedrali bila je za poginule i nestale hrvatske branitelje, a biskup Radoš primijetio je kako u hrvatskom jeziku stoji lijepi izričaj za one kojih se na ovaj dan spominje – branitelji. To su oni koji brane nezaštićene, a njihov život čitamo u svjetlu Boga koji za sebe kaže da je Branitelj – prije svega siromaha, udovica, onih koji se ne mogu sami braniti. Bog je onaj koji šalje svoga Duha Branitelja koji brani od svakog zla, pojasnio je.
„Samo u tom svjetlu možemo razumjeti i ovaj lijepi izričaj kojeg imamo za naše branitelje. Da, oni su branitelji. Branili su one koji su bili nezaštićeni. Jesu li naše kuće, naši domovi, gradovi bili nezaštićeni? Da, bili su. Bilo je potrebno da netko podigne duh, dušu onih koji su spremni s Bogom stupiti u bliži kontakt da im dadne svoga Duha da mogu braniti. Odakle mogu stati u obranu ljudi i izložiti svoj život? Nije li život vrhovna vrijednost? Tako razmišljamo. Da. Ali Isus će nam dalje nadodati da ima život, brani život, samo onaj koji ga spremno daje“, poručio je u homiliji biskup Radoš.
Nadalje spomenuo je i lijepi izričaj dobrovoljci, dragovoljci što znači da su drage volje i plemenitog duha položili svoj život što ih također povezuje s Onim koji daje život i snagu svakome dobrom djelu te Onoga koji kaže da Njegov život nitko ne oduzima, nego ga dragovoljno daje.
„Jesu li naši branitelji bili svjesni da dragovoljno daju život? Je li sve to u njima bilo tako jasno? Vjerujemo da nije u glavi bilo jasno, ali u duši, u srcu, bilo je savršeno jasno da su spremni dati svoj život, jer ljubav ponekad traži da ide do krajnje mjere. Da se potpuno daje, dariva, da bi život mogao rasti, da bi život mogao doći na scenu. Da, oni koji brane, oni koji daruju sebe, oni na jedan poseban način govore o ljubavi. Njihova prolivena krv je uvijek sjeme onoga što je dobro, što je plemenito“, istaknuo je biskup Radoš te pozvao na molitvu da, „dok molimo za branitelje koji su dragovoljno iz ljubavi bili spremni položiti svoje živote, da nas Gospodin očisti od svake mržnje“, dodajući „jer nismo povezani s njima ako u duši nosimo mržnju. Oni su dali život iz ljubavi. Koliko god je to bilo za njih možda u tom trenutku neshvatljivo, ali ih je nosila jedna snaga koja im dolazi samo od Boga“.
Nadalje, biskup Radoš je potaknuo i na molitvu Gospodinu da svima očisti srce kako bi nastavili ondje gdje su branitelji uspostavili i stavili temelje, sjeme ljubavi, na kojem se ljubav može graditi samo iz čiste plemenite ljubavi koja nikoga ne mrzi. Naprotiv, spremna je ljubiti neprijatelja, da bi ga oblikovala, da bi ga imala kao Božjega prijatelja.
Biskup Radoš rekao je i kako ljubav uvijek čini čuda – od neprijatelja čini prijatelja. I vjerojatno je teško to prihvatiti osobito ako konkretno razmišljamo o onima koji su nas napadali te su mnogi poginuli i nestali. Čovjeku je nemoguće to prihvatiti, ali zato je potrebno moliti Gospodina da to dadne, protumačio je.
„Kažu da je molitva najljepši izričaj ljubavi koji možemo konkretno dati, pokazati, ugraditi u život onih koji su otišli pred nama. Zato su danas naše ruke ovdje sklopljene. Mi smo ponizni molitelji za njih, jer vjerujemo da time pokazujemo ljubav prema njima. Konkretno. Da im ovim pridonosimo da imaju potpuni mir u Bogu. Došli smo danas ovdje da iz našega čistog, plemenitog srca potekne molitva: Gospodine, trajno ih primi u svoj mir. Budi njihov Branitelj. Sačuvaj njihov život, jer su ga dali, darovali iz ljubavi. Sve što je dano, darovano je iz ljubavi, i ne može umrijeti. Pripada Tebi i trajno živi. Daj nama vjerovati da je tako, a njima daj puninu radosti druženja s Tobom“, zaključio je molitvom homiliju mons. Radoš.
U zajedništvu s varaždinskim biskupom Radošem, misu su slavili su i preč. Mario Kopjar, kanonik Stolnog kapotola, vlč. Ivica Horvat, policijski kapelan, vlč. Josip Hadrović, biskupijski ekonom te vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.
Na misi su bili predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada Varaždina i Varaždinske županije.