Biskup Rogić je u propovijedi donio svjedočanstva o biskupu Badurini onih koji su ga poznavali i pratili u teškim danima rata, u Šibeniku: biskupa Ante Ivasa, biskupa Mile Bogovića i svećenika don Marija Kosića.

„Znak veličine je životom stajati iza svoga uvjerenja, svoje vjere, u miru i nemiru, u dobru i zlu, pred malim i velikim, moćnim i nemoćnim, pred prijateljem i neprijateljem, istomišljenikom ili ne. Takav je bio biskup Srećko“, citirao je biskup Rogić biskupa Antu Ivasa. Svećenik don Marijo Kosić o biskupu Badurini je napisao: „Biskup Srećko znao je nadići bilo koji trenutak. Bio je mudri upravitelj svojih riječi i djela. Ni u najtežim trenucima, a ni u najopuštenijim, nije izgovarao neopreznu riječ. Ne mogu reći da mi je bio učitelj, jer smatram da nisam bio dobar učenik. Bio je čovjek Božji, te sam ponosan što sam dio života boravio u njegovoj blizini“.

Biskup Mile Bogović je o subratu u biskupstvu govorio: „Biskup Srećko nametnuo se spontano kao lik čovjeka koji je svojim životom formulirao jedan životni stav svakome shvatljiv i za svakog poželjan: na koji način danas biti pravi čovjek, rodoljub i vjernik. To su za njega bile temeljne životne vrednote u kojima se ne smije zakazati. Tko ga je poznavao mogao je uočiti da je nepatvoreni rodoljub, Hrvat od glave do pete. U vrijeme Domovinskog rata, kada smo imali previše moćnih neprijatelja, a tako malo prijatelja, iz njegova lica i kroz njegove riječi zračila je duboka patnja zbog nevolja njegova naroda i njegove Hrvatske. Ali ni tada iz njegovih usta nije izišla nasilnička ili osvetoljubiva riječ protiv drugih naroda. Čovjek i vjernik u njemu neprestano su oplemenjivali njegove rodoljubne osjećaje. Nama koji smo s njime sudjelovali na vrućim ekumenskim i međureligijskim razgovorima u vrijeme Domovinskog rata, bio je svojim uravnoteženim prosudbama visoka norma koju mi, ni s mnogo truda, nismo dosezali. Nikada se nije dao izazvati, niti je druge svojim riječima izazivao. Cijenili su ga i ‚oni drugi‘ – i onda kad su se i u stavovima i u riječima razilazili.“

Biskup Rogić ukazao je da sve što danas gradimo i radimo, svi naši uspjesi mogući su jer je netko prije nas imao hrabrosti i ljubavi žrtvovati se za nas. Nisu gledali sebe, nisu čuvali svoj život nego su darovali svoj život da bi ga drugi imali. Ma na kakve probleme danas nailazili – mi ipak gradimo našu Domovinu, gradimo bolji život za naše i buduće generacije, a to možemo zahvaljujući velikodušnosti poginulih branitelja i redarstvenika. Svaki naš uspjeh i svako bolje danas i sutra čini i njihove žrtve vrjednijima. Dobrota pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju. To je škola Isusa Krista koju pohađamo čitav svoj život, koju su prošli i naši branitelji i biskup Srećko, poručio je.

Nakon slavlja, u organizaciji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika „Biskup Srećko Badurina“ upriličeno je svjedočenje suvremenika biskupa Srećka Badurine. Svjedočili su državni tajnik u Ministarstvu kulture dr. sc. Ivica Poljičak, vrhovna poglavarica sestara franjevki od Bezgrješne s. Terezija Zemljić, pjesnik Frane Bilić, gvardijan Samostana sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću fra Božo Sučić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas. Program je animirao predsjednik društva Šimun Radnić.

Ivica Poljičak istaknuo je da riječi biskupa Badurine izgovorene prije trideset godina i danas jako svjedoče. Te riječi svjetionik su i u današnjem vremenu. Sestra Terezija Zemljić podijelila je osobne najupečatljivije doživljaje Srećka Badurine. Istaknula je da je do kraja ostao vjeran Evanđelju. To je bilo prepoznato i cjenjeno i od onih koji nisu bili vjernici.

Frane Bilić naglasio je da je biskup Badurina jako volio Šibenik, te da je on utemeljen u Šibeniku. Ulogu da bude zaštitnik puka i Crkve u Domovinskom ratu izvršio je na glasu svetosti. Fra Božo Sučić biskupa Srećka sjeća se kao pravednog i dobrog odgojitelja. U njegovom ekumenizmu vidi veliko svjedočenje evanđelja. Biskup Ante Ivas kazao je da je biskup Badurina bio velik u šutnji, te je upravo njegova šutnja rezultirala snagom riječi.