Na početku homilije, biskup je podsjetio da je sv. Nikola s drugovima krenuo na sveta mjesta Isusove domovine nošen revnošću za širenje vjere. Usprkos opasnosti, usprkos nerazumijevanju, bili su vođeni odlučnim naumom navijestiti Krista – ne silom i mačem, nego riječju navještaja i životnim svjedočenjem koje je na kraju okićeno palmom mučeništva.

Tumačeći naviještena čitanja, rekao je da prvo iz Knjige mudrosti govori o dvije stvarnosti, dvije obale: jednoj prividnoj, kratkotrajnoj, mučnoj, ispunjenoj kušnjama te drugoj, onoj pravoj, vječnoj – na prvi mah nedohvatljivoj jer je s druge strane naše sadašnje realnosti. No, „kako kliče psalmist: Pomoć je naša u Imenu Gospodnjem!“

Sv. Nikola i drugovi su taj prijelaz ostvarili po mučeništvu života darovanom za Krista. Iz današnje perspektive njihov čin se može činiti neshvatljivim. Međutim, kako je predslavitelj istaknuo, „može biti donekle razumljiv i prihvaćen samo zato što Bog ni svoga Sina nije poštedio nego ga je za sve nas predao“, što je najveći dokaz Božje ljubavi za nas. Ljubim onoliko koliko sam spreman darovati se, žrtvovati, sebe odreći, svoje vrijeme pokloniti, živjeti i umirati za drugoga, dodao je.

„U Evanđelju smo čuli Isusov poziv: Hoće li tko za mnom?, nastavio je otac biskup. „Ako hoće za mnom, mojim stopama, mojim načinom, mora se odreći sebe. Ne može sebe imati u prvom planu. U prvom planu može biti samo Krist, Bog, život vječni, spasenje duše moje i onih kojima me Bog šalje. To podrazumijeva: danomice nositi svoj križ, izgubiti život da bi ga zauvijek dobio! Suprotno tome, zatajiti, odreći se toga, željeti sve dobiti sada, a izgubiti vječnu stvarnost – ne koristi ništa.“

Istaknuo je da je to sv. Nikola razumio, prihvatio i živio radikalno, do kraja. Njemu i njegovim drugovima snagu da u naviještanju budu spremni žrtvovati vlastiti život davala je „prije svega, duboka želja postati svet, doseći Nebo, doći Bogu zauvijek. Potom želja navijestiti onima koji Krista ne poznaju istinu evanđelja i Božje ljubavi za čovjeka. Nisu ljubili života svoga sve do smrti.“

„Okrenimo pogled prema sebi, na ovo naše današnje vrijeme“, pozvao je potom mons. Rogić, dodavši da nisu svi pozvani na mučeništvo ali jesu na svetost.

„Nebo nam je cilj životne navigacije. Što činimo da bismo život vječni baštinili? Molimo se, živimo sakramentalnim životom, trudimo se biti dobri prema drugima, zavjetovani smo kao narod: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i ide nedjeljom na svetu misu. Čuvamo tradiciju, pokušavamo se čuvati grijeha“, ustvrdio je. Ipak, pitanje je ispunjava li to Kristov poziv: Pođi za mnom!

Na kraju je, upitavši što bi sv. Nikola rekao da se danas, nakon 631 godine prošeta svojim Šibenikom, biskup okupljenim vjernicima uputio  poticaj: „Probudite u sebi želju: postati svet, doseći Nebo, doći Bogu zauvijek. I hranite je svakodnevnom molitvom, žrtvom, opredjeljenjem koje odbija protivne stavove. Potom, ne odustanite svjedočiti i naviještati živoga Krista svojim životom. Budite odraz ljubavi Božje za čovjeka u svakom dobrom djelu i nesebičnom darivanju. Ne ljubite svoga života na zemlji da biste mu pretpostavili vječni, jer onda sve možete izgubiti. Pomoć i oslonac imali uvijek u Imenu Gospodnjem, nošeni snagom vjere. Živjeli za Raspetog i Uskrslog Gospodina. Za malo muke, kaže pismo, dobiti dobra velika.“

Misu su suslavila 20 svećenika među kojima generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić, ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić te rektor nacionalnog svetišta i gvardijan Samostana sv. Frane fra Josip Ivanović. U slavlju su sudjelovali i mladomisnici koji su bili predvodili trodnevnu pripravu za proslavu blagdana.

Ceremonijari su bili mladomisnici Šibenske biskupije, a posluživali su postulanti franjevaca konventualaca i domaći ministranti. Pjevanje je predvodio šibenski Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Jelene Mikulandre, uz orguljsku pratnju Nikole Lovrića Caparina.

Štovatelji sv. Nikole iz Šibenika i okolice, kao i iz daljih krajeva dupkom su ispunili drevnu crkvu čija se 600. obljetnica posvete navršava iduće godine. Prije mise zajedno su sudjelovali u pobožnosti sv. Nikoli koju je, umjesto procesije koja nije održana zbog kiše, predmolio gvardijan splitskog Samostana sv. Frane i župnik Župe sv. Stjepana pod Borovima fra Martin Jaković.

Prije svečanog blagoslova i otpusta, rektor Ivanović predmolio je hodočasnički čin pred najstarijim poznatim sačuvanim likom sv. Nikole, gdje su se vjernici utekli zagovoru prvoga proglašenog sveca hrvatskog roda.