Biskup Rogić slavio misu na blagdan sv. Ante kod franjevaca u Šibeniku

Blagdan sv. Ante vrlo je svečano slavljen kod šibenskih franjevaca u crkvi Sv. Frane. Mise od ranoga jutra slavili su redovnici ovoga samostana i susjedni svećenici župnici. Slavlje je jutarnjom misom otvorio gvardijan samostana i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić.

Zatim su mise predslavili su župnici don Ante Omazić i don Gabrijel Jagarinec. Na misi u 10.30 kamenu spomen ploču s natpisom sv. Nikole Tavelića koja će biti postavljena u udbinsko svetište hrvatskih mučenika blagoslovio je župnik iz Udbine preč. Josip Šimatović koji je i predslavio misu. Posljednju prijepodnevnu misu predvodio je fra Augustin Kordić.

Osobito je svečano bilo u popodnevnom dijelu kada je crkva i samostansko dvorište bilo preplavljeno brojnom djecom. Misu je predslavio fra Željko Klarić, a nakon mise je blagoslovio djecu i ljiljane te je podijelio petstotinjak sličica s molitvom sv. Anti. Djeca su nastavila druženje s ekipom za animaciju „Top events“ uz pjesmu, radionice i igraonice.

Slavlje blagdana zaključio je šibenski biskup Tomislav Rogić koji je predslavio večernju misu. Koncelebrirali su generalni vikar šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić, ovogodišnji mladomisnici don Ante Vrcić i don Šime Pleadin te redovnici toga samostana.

HOMILIJA BISKUPA TOMISLAVA ROGIĆA

Bog se proslavlja u svojim svetima. Pokazuje nam svoju prisutnost, svoje djelovanje, ostvaruje svoja obećanja i poziva da ga slijedimo. Svjesniji smo – makar gledali unatrag u povijest i život svetaca – kako je Bog po njima djelovao, svoje vjerne pohodio, krijepio, na pravi put vraćao, k sebi zvao i tolikim milostima obdario. Svetac svega svijeta – sveti Antun – upravo je slika tog Božjeg djelovanja. Bog ga je na čudesan način vodio kroz njegov život, obdario snagom Duha i učinio od njega posrednika milosti kojem se mole tolike vjerne duše i poslije gotovo osam stoljeća. Svecima se divimo, svecima se molimo, od svetaca učimo. Daj nam Bože snage da ih i nasljedujemo.

Život svetoga Ante, toliko je znakovit, oslikava Božju providnost, Božje planove s ljudima koji nama često izmiču iz vidokruga. Dovoljno je proći Antunovim životom i vidjeti da je on planirao jedno, želio na svoj način Bogu prikazati život, a Bog je od njega tražio drugo. Kad se prepustio Božjim planovima mnoge je oduševio za Krista i uputio putem spasenja.

Čime to sveti Ante plijeni i danas?

Otkriva nam Božja Riječ koja govori o Mudrosti Božjoj kojom je Svevišnji, baš Antuna obdario. Sv. Ante je tu Mudrost tražio. Htio je po Božju živjeti, htio je po Mudrosti Božjoj razlikovati što je dobro a što zlo, što treba činiti, a što izbjegavati, uz koje vrijednosti pristati a što od svijeta odbaciti jer nas ne vodi Bogu i predstavlja ispraznosti koje propadaju, prolaze s mijenama ovoga svijeta. O tome piše i sveti Pavao Efežanima, o različitim vjetrovima – danas bi se reklo „trendovima“ – koji pušu sa svih strana i pokušavaju zavesti čovjeka s puta istine. Različiti nauci, lukavosti i zablude koje se proglašavaju modernim dostignućima. Jednostavno rečeno, od tehnologije koja zarobljava čovjeka, i mjesto da ga učini opuštenijim jer sve može brže i lakše, toliko smo ubrzali život  –  da na kncu: nemamo vremena. Nakon mjera i pandemije ponovno je česta rečenica: Nemam vremena!

Za koga ili za što danas nemam vremena? Za svoje bližnje, djecu, roditelje, baku i djeda, staricu susjedu? Za one u potrebi pokraj nas? A onda, ni za Boga. – Okupirani smo toliko sve stići, da puno toga ne stignemo. Zasigurno onda nismo poslagali dobro važnosti, vrijednosti, prioritete. Tko nam je na prvom mjestu?

Ako pronađemo vremena, zapravo ćemo pronaći sebe i vidjeti gdje smo se to izgubili. A tu nam sveti Ante i te kako može pomoći. On je svetac za izgubljene stvari – ali i za izgubljene ljude. A mi zapravo u današnjem životnom trčanju i gubljenju, moramo pronaći sebe!

Isus svoje učenike, a onda i svece kroz cijelu povijest, šalje da ljudi uzvjeruju u Njega i da se spase. Bog svoje poslanike prati znakovima i uslišava njihove molitve, brani ih od svakog zla, ako su oslonjeni na njega, ako se u Boga pouzdaju i slijede njegovu Riječ, Kristov primjer ljubavi i sebedarja. To je sveti Ante ostvario i u tome nam pomaže.

Kad bi danas mogli sa svetim Antom popričati, onako zagledani u njegov lik s djetetom Isusom i ljiljanima. Isus i ljiljani. Božji Sin i cvijet koji označava čistoću i nevinost. – Baš nam to treba sveti Ante!

– Čistoće duše koja traži Isusa, da ga i mi držimo u naručju, u svom životu, da Isus određuje naše odnose s drugima i prema svakom poslu i izazovu s kojim se suočimo. Da Isusa više slušamo i da Isus određuje naše „trendove“, naša stremljenja, da On oblikuje naše misli i želje.

U današnjem svijetu nemoguće je kontrolirati što će nam sve pasti na pamet, što će nam sve biti ponuđeno, reklamirano, izgledati poželjno. Sve te misli, želje kao ptice lete iznad naših glava i ne možemo priječiti koja će nam ptica proletjeti iznad glave. ALI mi biramo kojoj ćemo misli i želji dati da nam sagradi gnijezdo na glavi, u srcu, da pusti korijenje, a onda i donese svoje plodove – dobre ili loše.

Da za Bog imamo vremena, da njemu damo prostora da se rodi u našem srcu, bude prisutan u našem životu, onda ćemo imati vremena i za sve drugo što nam doista treba i što nas usrećuje, što nas vodi spasenju.

Sveti Ante u tome je uspio jer je u svakoj kušnji koju mu je Bog na životni put stavio jačala njegova vjera i pouzdanje. Njegov je jasni cilj života bio: vječno spasenje – život s Bogom, zauvijek!

Zato mu se molimo: da nam isprosi čistu dušu poput ljiljana koja neće podleći napastima svjetovnog i prolaznog, dušu koja će biti zagledana u vječnost, a sve kušnje sadašnjeg trenutka rješavati noseći Isusa u naručju, dati se od Gospodina voditi.

Sigurno bi nam baš to pričao u svojim propovijedima. On je ljude poticao na obraćenje, da se odupru tokovima svijeta, da se odupru bujici koja čovjeka ponese u onom razmišljanju: pa svi tako čine, pa ću i ja. Krist od svojih vjernika traži da budu drugačiji, da budu glasnici nade i poziva na vječnu radost u Bogu.

Možda, kažem, možda se i nama dogodi da se svecima utječemo u zagovor samo za uspjeh u prolaznim stvarima: da uspješno dovršimo neki posao, da nam dade zdravlje, da se iz neke trenutne muke izvučemo, da nam bude malo lakše i ugodnije – ovdje i sada. I tako sebe zatvorimo u prolaznost vremena. Niti ne gledamo dalje. Ostajemo nekako kratkoročni i upućeni samo na ovaj svijet, danas – ovdje i sada.

A Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku, stvorio ga je za vječnost, želi ga obdariti snagom Duha. Obdariti radošću uskrsnuća koje pobjeđuje svako zlo i gleda pobjedu ljubavi koja se proteže s onu stranu groba, s onu stranu konačnosti ovog života na zemlji.

Molimo Sveca svega svijeta snagu onog njegova opredjeljenja za Krista koje će u nama trajno djelovati i voditi nas putovima obraćenja, da imamo vremena za Boga, da ljubimo svoje bližnje, da očuvamo zajedništvo obitelji, prijateljstva, poštivanje drugoga.

Sveti Ante, govorio si o: Putu ustrajnosti svakodnevnog djelovanja u malim stvarima, u ustrajnom svjedočenju i borbi protiv krivih nauka ovoga svijeta. Da – Svaki čin učinjen iz ljubavi ima pred Bogom vrijednost… I to svakodnevno i u malim stvarima. Možda nam je sv. Ante upravo zato toliko drag jer se svatko s njim može poistovjećivati, ako traži Božju volju i ako je spreman služiti, poučavati, drugima dobro činiti, Mudrost Božju tražiti. Sveti Ante hrabro se uhvatio u koštac s vlastitim slabostima i teškoćama vremena u kojem je živio te krepošću izborio svoj put u nebo odakle nas i danas zagovara.

Zato mu se molimo: da nam isprosi čistu dušu poput ljiljana, koja neće podleći napastima svjetovnog i prolaznog, dušu koja će biti zagledana u vječnost, a sve kušnje sadašnjeg trenutka rješavati noseći Isusa u naručju, dati se od Gospodina voditi.

Sveti Antune, ti si svoje suvremenike od grijeha odvraćao, neizmjernom milosrđu Božjem predavao i naviještao im Božje oproštenje koje je mijenjalo njihove živote. Pomireni s Bogom i međusobno postajali su novi ljudi. Svojim zagovorom izmoli da se i nam danas to događa, da budemo više Kristovi, a onda će i svijet oko nas biti više Božji!, rekao je biskup Tomislav Rogić u svojoj homiliji.

Vjernici su tijekom cijeloga dana mogli pristupiti ispovijedi i štovati autentične relikvije sv. Ante. Također su u crkvi bile izložene slike velikoga formata sa simbolima sv. Ante. Ovaj projekt je pratio ovogodišnju trinaestotjednu pripravu za svečev blagdan.

Ovogodišnje slavlje „Dani sv. Ante“ u Šibeniku zaključuju se u utorak nakon svečeva blagdana, 14. lipnja, slavljem mise zahvalnice u 19 sati nakon čega će biti svečano iznesen iz crkve vrijedni relikvijar s autentičnim moćima sv. Antuna. Relikvijar će biti pohranjen u samostanski trezor do ožujka 2023. kada će započeti nova pobožnost trinaest utoraka.