U srcu Žumberka, ispred kako ih vole domaći ljudi nazivati „male i velike crkve“ vjernici su se okupili kako bi dragome Bogu zahvalili za svoju obnovljenu crkvu, ali i zajedno s BDM otpjevali svoj „Veliča“. Nakon uvoda u misno slavlje biskup Šaško blagoslovio je vodu kojom je poškropio okupljeni Božji narod te novoobnovljenu crkvu Uznesenja BDM na nebo.

Biskup Šaško u homiliji je istaknuo tri stvarnosti u navještenim čitanjima: „Knjiga Ljetopisa progovorila nam je o unošenju Kovčega Saveza u šator koji je podigao David; sveti Pavao piše o danu u kojemu će naše tijelo biti zaodjeveno u neraspadljivost; Evanđelje nam je donijelo usklike blaženstava. U svakome od tih navještaja zrcali se otajstvo Marijina uznesenja i tako je blisko našemu vjerničkom iskustvu”. Kovčeg Saveza ili Škrinja zavjeta – neraspadljivost ili pobjeda – blaženstvo slušanja i prihvaćanja. Najprije je Uznesenje u slici Kovčega, jer je Marija, istinska Škrinja onoga zavjeta koji je Bog darovao čovjeku utjelovljenjem Isusa Krista. Zato u prvome navještaju jasno čitamo
poziv na radost. Ta je radost još veća pred Marijom, koju u Litanijama zazivamo zazivom: Škrinjo zavjetna. U njoj je riznica Božje blizine, milosrđa, proslavljene ljudskosti snagom Božjega Duha; u njoj nam pogled seže do Novoga i vječnoga saveza; u njoj smo i mi u Škrinji
vječnosti, zahvaćeni darom besmrtnosti. Na taj se navještaj nadovezuje drugi iz Poslanice Korinćanima o pobijeđenoj smrti, o
našoj neraspadljivosti. U Marijinu uznesenju i mi smo dionici Kristove pobjede, povezani s njime i njemu pritjelovljeni, u vjeri, nadi i ljubavi iščekujući ispunjenje uskrsnuća mrtvih. Marija je prva koja potpuno sudjeluje u Kristovoj pobjedi nad smrću. Zato Isus izgovara blaženstvo koje može podnijeti i Kalvariju; koje i u najvećim trpljenjima daje smisao: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! Isus iz zemaljskoga, tjelesnoga odnosa prelazi u dublji, plodonosniji. Marija je slušala Božju Riječ. S Marijom se radujemo što je
prihvatila Božju volju, utjelovila Božju riječ, dala joj da raste. Od nje učimo kako Riječi dopustiti da nas oblikuje i onda kada ju ne razumijemo i kada zbog nje treba trpjeti, istaknuo je biskup.

Povezujući tri riječi: škrinja, pobjeda i poslušnost spajamo: prošlost, sadašnjost i budućnost. Znamo da se u škrinji čuvaju dragocjenosti (materijalne ili osjećajne, svejedno); znamo da se u nju poseže da bi se spomenulo vrednota koje uspijevaju preživjeti; da se iz škrinje vadi
blago u posebnim prigodama. I ovdje su Mariji donošeni darovi našega naroda iz škrinja odanosti i zahvale; ovdje čuvani kao riznica duha u koju se mogu zagledati, razmatrati ju, pronaći utjehu svi koje je život udaljio od Boga i Crkve; koji su zarobljeni u zamku grijeha, koji su
ranjeni životnim lutanjima, koji traže uporište spomena i novu snagu. I ovdje je dio hrvatske duhovne škrinje u kojoj su dragocjenosti za kojima danas posežemo, rekao je biskup Šaško.

Čuli smo Božju riječ koja u središtu ima dva blaženstva ili dva dijela istoga blaženstva, tako važna i za hrvatsku sadašnjost. Čuli smo ih. Želimo li ih i poslušati, upitao je biskup. Najprije blaženstvo roditeljstva, blaženstvo majčinstva: Blažena utroba koja te nosila. Iz
naše Škrinje prolama se govor o majčinu krilu, o tome predvorju ljudskoga rođenja; o krilu u kojemu je zakriljen čovjek, otajstvo Božjega dara života koji se povjerava čovjeku, njegovu poštovanju i brižnosti. Čujemo li to blaženstvo, dok znanstvenim otkrićima, suvremenim
sredstvima imamo dostupnost promatrati prve titraje života, ući u prostor najvećega čuda – vidjeti život u krilu majke?

Ako pogazimo taj prvi dio blaženstva, drugo će nam biti potpuno nerazumljivo. Ako ne prihvaćamo blaženost ljepote stvaranja, tada nema mjesta za Boga, nema mjesta divljenju i nema mjesta slušanju. Škrinja je zatvorena, jer nemamo srca da bismo vidjeli ni ušiju da bismo
čuli, upozorio je biskup Šaško. Marija se u našoj povijesti očitovala kao znak Božje pomoći u tjeskobama i prijetnjama cijelomu narodu, znak s kojim su bili suočeni i koji vide i neprijatelji kada nasiljem posegnu za Škrinjom koja se otvara jedino ljubavlju. Ako ne zavirimo istinom u našu prošlost; ako ju ne čitamo prisutnošću Božjega Duha i previdimo zagovor nebeske Majke, suočeni smo s nedostatkom radosti, s nastojanjima svedenima na zemaljsko i s neprestanim traženjem sigurnosti koje pružaju mir, upozorio je propovjednik.

Još blaženiji koji slušaju Božju riječ i čuvaju je! – Ima li mjesta u našemu osobnom životu, u životu Crkve, u životu hrvatske domovine za to blaženstvo, upitao je nadalje biskup. Ova bi proslava bila zatvorena škrinja; ona bi pokazivala da smo povjerovali da je smrt jača od života, da je grijeh snažniji poticaj od milosti, ako Božja riječ po nama ne bi bila prisutna u međusobnim odnosima, u obiteljima, u uređenju društva, u odgoju i obrazovanju, u brizi za najpotrebitije…

I ovdje na Žumberku puno toga govori koliko nas obilježuje ljubav prema Majci Božjoj, a po njoj ljubav prema našemu Gospodinu. I ovdje susrećemo pružene ruke čovjeka prema nebu i pomoć Posrednice milosti koja nam dopušta osjetiti i radost i nebo bližim, istaknuo je biskup.
Koliko li je samo ljudi bilo zagledano u ove crkve kod rastanka, da bi njihovu sliku nosili utisnutu u srcima daleko od Žumberka. Koliko ih je bilo obradovano kada su ih ponovno ugledali, vraćajući se u svoj rodni dom! Kolike su ispraćale i kolike dočekale… Možemo biti
sigurni i da su barem neki od ljudi, vođenih na stratište jame ‘Jazovka’, vidjeli ove crkve i po njima osjetili blizinu trpećega Krista, i utjehu našega Spasitelja, dodao je biskup i istaknuo da se „u svetkovini Uznesenja, na ovome mjestu, sva patnja duše i tijela, sva nepravda i nasilje, zlo naneseno mržnjom odražava se u novome smislu. Jer, ovdje je sažet naš život koji nam je Bog darovao da u Kristu bude proslavljen: u vjeri koju su nam prenijeli apostoli; u sigurnosti nebeskoga zajedništva, kada će Gospodin naše smrtno tijelo suobličiti tijelu svome slavnome”.

Škrinja je otvorena, Pobjeda ostvarena, Dodir omogućen. Sve je tako blizu. Nedostaje samo naše srce, spremno pristupiti Bogu koji nas je stvorio za neraspadljivost. Nju živimo po euharistiji. U ljepoti ovoga mjesta lakše nas zahvati istina da je nebo među nama i u nama, zaključio je biskup Šaško i zazvao: „Škrinjo zavjetna, Majko i Ljepoto nebeskoga Dodira, moli za nas!”

Uz biskupa Šaška koncelebrirali su  umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić,  susjedni župnik iz Kalja i upravitelj svećeničkog doma „sv. Josipa“ u Zagrebu mons. Juraj Jerneić, župnik u Desincu i Plešivici vlč. Stjepan Halužan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zagrebu o. Ivan Matić, o. Đani Kordić iz Jezerina, student crkvene glazbe u Beču vlč. Ivan Bingula, grkokatolički župnik župe sv. Petra i Pavla u Sošicama vlč. Zoran Vladušić te domaći župnik župe sv. Marije Magdalene, Oštrc vlč. Ivan Vučak. Pjevanjem je ravnala i svirala s. Katarina Penić-Sirak, služavka Maloga Isusa, a bile su prisutne i domaćesestre bazilijanke s. Ana i s. Alojzija iz Sošica.

Nakon svečano otpjevanog hvalospjeva „Te Deum“ župnik Vučak zahvalio je Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i svim dobrim ljudima, a posebno dobročiniteljima koji su najzaslužniji da se mogao dogoditi blagoslov obnovljene kapelice Uznesenja BDM na nebo. Sama obnova crkve trajala je godinu dana, zamijenjeno je kompletno krovište, drvena građa te stavljen novi prirodi aluminij na krov. Skinuta je stara žbuka te stavljena nova, kao i nova boja te kompletno uređeno predvorje ulaza u crkvu ispod zvonika. Posebna zahvala upućena je  načelniku Općine Žumberak Zdenku Šiljku koji je pridonio značajna sredstva da se crkva može završiti.

U znak zahvalnosti biskupu Šašku kao trajan spomen darovan je kip Blažene Djevice Marije, rad akademskog kipara Vida Vučaka, s posvetom: „Dar župljana župe sv. Marije Magdalene – Oštrc, mons. dr. Ivanu Šašku, pomoćnom biskupu zagrebačkom, prigodom blagoslova novoobnovljene crkve Uznesenja BDM na nebo! Sošice, 14. kolovoza 2021. god.“

Nakon udijeljenog Božjeg blagoslova, biskupi, svećenici i sav vjerni puk učinio je ophod oko oltara BDM te se uputio u dvorište velikog samostana sestara bazilijanki gdje je nastavljeno slavlje uz obiteljski stol za sve sudionike.