Na misnom slavlju suslavili su postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak, odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić, duhovnici vlč. Ivan Grbešić i vlč. Anto Pavlović te župnik Župe Rođenja BDM, Zagreb – Šanci-Savica vlč. Piotr Maj.

U uvodu je biskup Šaško rekao da su svi okupljeni u istom Duhu, u zahvalnosti za dar života bl. Alojzija Stepinca te da je „neizreciv dar biti za stolom Božje ljubavi, slušati njegovu Riječ, hraniti se nebeskim kruhom, onim istim koji je davao mudrost i snagu blaženomu Alojziju; onaj po kojemu Crkva živi u svim nemirima, tjeskobama i traženjima, čemu smo i mi danas svjedoci“.

Biskup Šaško je u na početku propovjedi istaknuo kako u „životu svakog sveca postoji nešto što nam Gospodin daruje, neka posebnost na koju nas upućuje da bismo prepoznali Njegovu blizinu i da bismo živjeli radost zajedništva s Njime. Ipak, mučenici – na stanovit način – imaju ‘povlašteno’ mjesto“ te nadodao da „razlog leži u tome što se kod njih ne radi o jednoj ili nekoliko naglašenih vrlina, nego o cjelini! Uostalom blaženstvo i svetost upućuju na cjelovitost“.

Nadovezujući se na prvo čitanje biskup govori da „Bog uvijek stvara originale, a ljudi stvaraju kopije i kopijama ponavljaju neki oblik sebičnosti, od najbanalnijih uradaka do pokušaja manipulacije s cjelinom čovjeka. Upravo se ta cjelina danas osporava. Pokušava se s pomoću dijelova odmaknuti od cjeline, a zatim dijelove predstaviti kao cjelinu. Bit prema kojoj treba usmjeriti pozornost jest u tome procesu fragmentiranja, u svim područjima života, što dovodi do gubitka smisla.“

„Takozvana ‘Božja šutnja’ ili pak Božji iznenađujući, teško prihvatljiv govor, nije znak nebrige niti teški životni trenutci znače da je Bog daleko. Ponekad susrećemo šutnju, nerazumljive riječi i događaje da bismo zavirili u svoje srce i prepoznali kako živimo zajedništvo s Bogom, kako mu se obraćamo: kao ‘čudotvorcu’ o kojemu nas ništa drugo ne zanima ili kao Ocu i prijatelju koji nas vole i trpe s nama“, istaknuo je biskup Šaško i nadodao da vjera otvara čudu. „Toliko puta ne uspijevamo vidjeti čudo, jer nam je vjera ograničena našim uvidima, našom ohološću, a put milosti uvijek otvara poniznost, mrvice, otajstvo darovanih sitnica. To ne mogu zahtjevi i traženja prava pred Bogom.“

Biskup Šaško naglasio je da svetost „otvara nepregledan pogled i govori o cjelini. No, govori tako da i dijelovi, mrvice imaju smisla u odnosu na tu cjelinu“ te kako je svetost blaženog Alojzija Stepinca osporavana upravo zato „jer se u njemu nalazi odražaj cjeline. Koje god suvremeno životno pitanje dirnuli, osobito u Hrvatskoj, blaženi Alojzije daje odgovor, ne svoj nego onaj koji dolazi od cjeline, od zajedništva s Bogom. I on je u odnosu mrvica, sitnica i cjeline“.

„Kada se pokušava dobiti odgovor što je sporno u procesu kanonizacije, redovito se može čuti: ma treba vidjeti još neke sitnice. Ako se pokuša saznati koje su to sitnice, najprije ih je teško definirati, a zatim se lako shvati da je ipak posrijedi cjelina. Sitnice su samo izgovor. Štoviše, sitnice su obescijenjene“, istaknuo je propovjednik i nadodao da „čovjek koji poštuje sitnice u Blaženikovu životu, obradovat će se, jer će, stavljajući njih zajedno, doći do ljepote cjeline. Svetost je satkana od sitnica, a bilo bi posvema pogrješno istrgnuti ih iz cjeline i ne dopustiti im uzajamnost i govor ljubavi, pogled oči u oči s bližnjima, s ljudskim strahovima i nadama, sa Spasiteljem i njegovim križem“. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.