Riječi dobrodošlice biskupu Škvorčeviću izrekla je župljanka Dijana Matuzalem, članica KUD-a „Škrinja“ iz Bušetine, zahvalivši mu što je došao u njihovu Župu posvjedočiti veličinu i dostojanstvo ljudskog života, a župljane učvrstiti u vjeri. Pozdrav biskupu uputio je i mjesni župnik Krunoslav Siroglavić, izrazivši radost što će u ovoj crkvi predvoditi misno slavlje, poželjevši da se ugodno osjeća među njima.

Uvodeći u misno slavlje biskup je zahvalio na pozdravima i kazao da je radostan što je ponovno s njima, jer od njih nikada nije otišao prazan, nego ispunjen njihovom vjerom, nadom i ljubavlju. Istaknuo je koliko mu znači što može zajedno s njima započeti pripravu za Božić pred jednim djetetom, koje po sakramentu svetog krštenja povjeravamo Bogu, a sebi posvješćujemo što nam je u našoj prolaznosti darovao rođenje svoga Sina odvijeka kao čovjeka. Osobit pozdrav uputio je obitelji Josipa i Ivane Ribić, koji su donijeli na krštenje svoje peto dijete.

Polazeći od evanđeoskog ulomka u kojem nas Gospodin Isus poziva na budnost, biskup Škvorčević je u homiliji zapitao sudionike slavlja jesu li budni ili su pozaspali? Podsjetivši kako je čovjek biće iščekivanja, stalno nešto iščekuje, upitao je otkud nam pravo iščekivati ovo ili ono i pritom se pokatkad koristiti i nečasnim sredstvima da bismo ostvarili ono što očekujemo? Spomenuo je određene zahtjeve koje u situaciji svinjske kuge upućuju svinjogojci Hrvatskoj Vladi, očekujući da ih ona ispuni, ali da se nalazimo u osjetljivoj situaciji gdje treba paziti da smrtna zaraza ne zahvati još šire područje naše domovine. Kazao je da su i roditelji Ribić primjer iščekivanja, jer s velikom ljubavlju i zebnjom iščekuju da njihovo dijete koje su donijeli na krštenje poraste, krene u školu i bude uspješno u životu onako kako oni to sebi uobičajeno predočuju, ali ostaje trajno otvoreno pitanje hoće li se ta iščekivanja ostvariti.

Tumačeći ulomak prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije, biskup Škvorčević je rekao da prorok nakon iskustva babilonskog sužanjstva podsjeća svoje sunarodnjake da nisu samo oni koji nešto očekuju od Boga, nego da i Bog od njih nešto očekuje. U ulomku drugog čitanja iz Poslanice Korinćanima Sv. Pavao poručuje da je Bog sva svoja iščekivanja s obzirom na čovjeka položio u svoga Sina Isusa Krista i u njem probudio sve naše nade. U njemu se, naime, ostvaruje punina života, koju mi sami sebi ne možemo dati, jer čeznemo da se jednom probudimo u životu koji je dublji, bolji, drugačiji i uspješniji, koji nam samo Bog može darovati, ustvrdio je biskup. Dramatično je pitanje očekujemo li mi jedni od drugih ono što jedni drugima ne možemo dati? Očekujemo li od političara ono što nam može dati samo Bog?

Biskup je pozvao sudionike slavlja da uprave svoj pogled u Boga i budu budni za njega, jer nam on jedini u Sinu svome može darovati život u punini. Budan je i bdije onaj koji je vjerom u srcu sebe usmjerio na Isusa Krista i u njemu prepoznao istinu o vlastitom životu, te jedino od njega očekuje ostvarenje onoga što nam je Bog naumio darovati, ustvrdio je biskup Škvorčević. Spomenuo je da uvijek s radošću dolazi u Bušetinu jer je primijetio da su većina njezinih stanovnika ljudi osjetljivog i budnog srca za Boga, za njegovu riječ i slavljenje svetih otajstava, te je sav njihov život prožet iščekivanjem onog što im od Boga može doći u Isusu Kristu kao punina i smisao života. Zahvalio im je za sve što čine za sebe kroz povezanost s Bogom u nastojanju da mu budu vjerni kao svom Ocu i Otkupitelju, kako ga naziva prorok Izaija u spomenutom ulomku.

Napomenuvši da je otac onaj koji je najdublje povezan s nečijim životom, pozvao je sudionike slavlja neka u molitvi zavape: „Bože, budi nam Otac!“, da u Isusu Kristu budemo braća i sestre, i to očitujemo svojim ponašanjem u obitelji, politici i gospodarstvu, da potvrdimo kako njemu sve prošlo dugujemo a sve buduće od njega iščekujemo. Naglasivši kako nam advent svake godine postavlja izazovno pitanje: što će na koncu biti od svakoga pojedinog od nas i od našeg ratovima razaranog svijeta?, biskup je ustvrdio da nasilja, razaranja i ubijanja očituju nemoć ljudske sebičnosti, jer nam iskustvo i našega domovinskog rata snažno govori da u ratu nema pobjednika, i da iz njega izlaze svi poniženi.

Kraj svijeta neće doći iz sebičnosti i zla koje ljudi čine jedni drugima, razarajući i materijalna dobra. Kad bi tome bilo tako, morali bismo zaključiti da je Bog neko nemoćno biće. Kraj svijeta ne očekujemo kao njegovo uništenje i nestanak, nego kao dovršenje o Isusovu drugom dolasku, kako ispovijedamo u Vjerovanju. Nećemo skončati u ništavilu, nego prolazeći kroz nevolje, muke i tjeskobe kao kroz neko vlastito čišćenje dospjet ćemo do one punine koju nam Bog želi darovati. Gospodin Isus ušao je u puninu pobjede nad zlom i smrću upravo putem muke, smrti i poniženosti na križu.

U prvi mah se čini da je Božja ljubav u Isusu Kristu nemoćna i gubitnička, ali ona je upravo u toj nemoći bila moćna i pobjednička, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se na početku adventa obnove u toj vjeri, te dok drugi koji nisu vjernici pripovijedaju o strašnim događajima kraja svijeta, oni ispovijedaju vjeru u drugi Kristov dolazak, u uskrsnuće mrtvih i život vječni, pa sve svoje nade polože u njegovu pobjedu nad smrću. Poželio je da riječi, kojima završava Novi zavjet: „Dođi, Gospodine Isuse! – Maranatha“, budu trajna molitva u njihovim srcima, osobito u osobnim i zajedničkim tjeskobama i nevoljama.

Na svršetku misnog slavlja biskup Škvorčević je roditeljima Ribić zahvalio za naravno rođenje njihove kćeri Lare, ali još više za njezino krsno preporođenje, kojim je ušla u Božji svijet. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će njezini roditelji učiniti za nju, kao i za svu drugu svoju djecu, da rastu u tom Božjem svijetu. Sudionike pak slavlja pozvao je da na različite načine nastoje podržavati roditelje koji opredjeljenjem za brojnu djecu nesebično prihvaćaju žrtvu ljubavi u služenju životu.

Zanimajući se kako su se snašli s novim župnikom Krunoslavom nakon što je Bušetina pripojena Župi Sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici, pozvao ih je da ga prihvate otvorena srca i da u duhu crkvenog zajedništva surađuju s njime i jedni s drugima. Zahvalio je gospodinu Draženu Hegedušiću, prvom župnikovu suradniku, za njegovo služenje, a članicama spomenutog KUD-a odjenutima u narodne nošnje zahvalio za sudjelovanje. Na sve sudionike slavlja, osobito na obitelj novokrštenog djeteta zazvao je Božji blagoslov. Nakon misnog slavlja u crkvi biskup je primio obitelj Ribić u „kapelaniji“, zadržao se s njima u razgovoru i uručio im darove i novčanu potporu Požeške biskupije.