Biskup Škvorčević primio učenike prvih razreda Katoličke gimnazije u Požegi

Kao i ranijim naraštajima, biskup je tim činom želio sadašnjim učenicima Katoličke gimnazije posvjedočiti svoju povezanost s njima, pružiti im potporu u nastojanju oko izgradnje u cjelovite osobe.

Nakon pozdrava, biskup Škvorčević je rekao gimnazijalcima da zacijelo osjećaju kako nekamo trebaju pripadati i nečiji biti te na taj način ostvarivati svoj neponovljivi i jedinstveni osobni identitet. Kazao im je  da na pitanje tko su oni nije dovoljno navesti tko su im mama i tata, što posjeduju ili koju školsku spremu imaju, jer se osoba kao duhovni podatak ne prepoznaje po nečem izvanjskom, nego po njezinu duhovnom identitetu. Izrazio je radost što ih na početku njihova četverogodišnjeg odgojno-obrazovnog boravka u Katoličkoj gimnaziji može primiti u starodrevnoj požeškoj crkvi sv. Lovre, gdje su mnogi mladi tijekom njezinih osam stoljeća postojanja izgrađivali duhovni identitet svoje jedinstvene i neponovljive osobe. Biskup je kazao gimnazijalcima kako pripadaju svojoj obitelji po kojoj drugi znaju nešto o njima, napose po onim vrijednostima koje ona živi. Pojasnio je kako su se njihove obitelji opredijelile za Boga i po svetom krštenju duhovno duboko ugradile u zajedništvo Isusove Crkve. Spomenuo je kako Crkva nije bilo kakva organizacija, nego zajedništvo s Isusom Kristom, koje traje već dvije tisuće godina te su i oni dio te obitelji. Podsjetio ih je kako u svojim životima mogu pripadati nekoj organizaciji, kao što je sportski klub, ali kad pripadaju toj široj obitelji – Crkvi – tada se najbolje prepoznaje tko su po svom duhu. Upozorio ih je da su – promatrajući sebe i druge ljude isključivo po materijalnom stanju ili obrazovanju – u opasnosti zapostaviti se u dubini svoga bića, u srcu, najvažnijem duhovnom prostoru svoga bića, u opredjeljenju za Boga.

Potaknuo je učenike neka uz stjecanje školskog znanja ne propuste oblikovati sebe u svom mladenačkom identitetu po onom što nastoje ostvarivati u svojoj duši i srcu. Podsjetio je kako za srce kažemo da je ono duhovno središte našega bića, neponovljive i jedinstvene osobe po kojem pripadamo Bogu ili nekome drugome te se po njemu prepoznaje tko smo. Biskup je pojasnio učenicima: ako je u njihovu srcu prisutan Bog, tada je ono postalo najmoćniji duhovni prostor. Potaknuo ih je neka skupljajući znanje u školi imaju na pameti da time ulaze u svijet sa sve manje tajni, ali neka pri tom ne zaborave da su oni po srcu veći i dublji od znanja, otajstvena bića po kojem se konačno prepoznaje kakvi su oni ljudi. Istaknuo je važnost duhovne njege, kazavši da ih katolička škola vrednuje kao jedinstvene i neponovljive osobe, povezano s Bogom, stvoriteljem otajstvene dimenzije njihova bića. Pozvao ih je da se ne prepuste duhovnom siromaštvu i praznini, mraku i sebičnosti, nego otvore prostore svoga duha i budu bića istinske slobode. Još je spomenuo kako sloboda nije raditi što hoće, nego opredjeljenje za ono što služi njihovu ljudskom dostojanstvu, životu a ne umiranju, izgradnji a ne razaranju. Dodao je kako im je u tom nastojanju najbolji uzor i pomoćnik Isus Krist, koji je svojom smrću na križu pobijedio mrak, zlo i smrt te je omogućio i svakome od njih da budu pobjednici zajedno s njime. Zamolio ih je neka svoj duhovni identitet po svojoj pripadnosti Isusu Kristu u njegovoj Crkvi izgrađuju i potvrđuju u Katoličkoj gimnaziji po onom što će im biti omogućeno služenjem njezinih djelatnika, napose vjeroučitelja i duhovnika.

Potom je biskup Škvorčević učenicima prikazao dugu povijest požeške crkve sv. Lovre, istaknuvši da u njoj nije zasvjedočeno tek osam stoljeća zidova i vrijedne opreme, nego osam stoljeća dušâ, ljudi koji su ovdje po zajedništvu s Bogom tragali za smislom, te se sada i oni, mladi gimnazijalci na svoj način uključuju u tu povijest. Poželio im je pri tom puno radosti i uspjeha. Zatim su gimnazijalci postavljali biskupu Škvorčeviću brojna pitanja, zanimajući se za povijest Požeške biskupije, njezina djelovanja na području odgoja i kulture, kao i pastorala.

Na kraju susreta vjeroučitelj Tomislav Dokoza zahvalio je biskupu Škvorčeviću za podršku, blizinu i brigu koju iskazuje prema mladima.