Biskup Stojanov predvodio misu na Cvjetnicu u skopskoj katedrali
Cvjetnica u Skoplju
Na Cvjetnicu u nedjelju, 28. ožujka u skopskoj katedrali svečanu misu predvodio je skopski biskup Kiro Stojanov u koncelebraciji skopskog župnika don Pava Sekerije i kancelara Skopske biskupije i Strumičko-skopske eparhije vlč. Marjana Ristova.
Prije početka mise bio je obred blagoslova maslinovih grančica, ali zbog epidemioloških mjera procesija oko katedrale ove godine je izostavljena i odmah nakon blagoslova grana započela je misa.
Biskup Stojanov je u propovijedi naglasio: „Svi smo svjesni da se ljudski život sastoji od uspona i padova, od trenutaka uspjeha i slave do onih u kojima prevladavaju patnja i bol. Kao ljudi, spontano težimo prvom, a drugom izbjegavamo. Ipak postoji razlika između nas i Boga. Naime, On je okrenuo muku prema kojoj se uspjeh razlikuje od neuspjeha, uspon od pada, slava od propasti“.
Zašto to? Jer je svjestan da je ljudska slava prolazna, a ljudska pohvala kratkotrajna. Potreba za nekim slavljenjem, divljenjem nekome, slavljenjem i nošenjem na ramenima, često je plod projekcije vlastitih želja i potreba, ali i odraz njegove nesposobnosti da sve postigne sam. Zato su mu potrebni oni koje će promatrati kao idole kroz koje će se radovati.
Ali takva je slava prolazna. Slava i zahvalnost koje ljudi izražavaju na temelju vlastitih želja, potreba i očekivanja lako se mogu pretvoriti u opasnu katastrofu. Blagdanska atmosfera i razmišljanje uglavnom su pojava koja osvaja mnoštvo, ali upravo kao masovna pojava ne mogu ostaviti duboke tragove ili korijene.
Isus je, poznavajući temperament svjetine koja nije bila u potpunosti oblikovana i dok su njegovi sunarodnjaci slavili, pokušavao je pokazati da nije došao da bi se proslavio, već da ih dovede u slavu. Slava koju su trebali naslijediti nije plod ljudskog iskazivanja slave Bogu, već plod Božjeg slobodnog djelovanja. Slava koju čovjek može pokazati Bogu, u osnovi bi trebala biti samo zahvalnost za slavna Božja djela, a ne uvjerenje da su ga laskajući Bogu naveli na djelo. Isus ne ulazi trijumfalno u Jeruzalem radi čovjekove slave, već da upozori ljude da prihvate Božju slavu.
Kao sredstvo postizanja slave, Crkva s pravom proglašava muku Gospodnju na Cvjetnicu. Za razliku od slave, patnja nije stvar gomile, već osobe koja ostavlja puno dublji trag na „proslavama“ u kojima se čovjek uzdiže, čak i ako su to vjerske proslave poput one u Jeruzalemu. Samo kroz patnju Isus je izgradio svjedoke svoga uskrsnuća i stoga nas kršćane poziva da svoju kraljevsku slavu i dolazak svoga Kraljevstva ne tražimo na naš ljudski način, već da ga tražimo kroz patnju svoga križa, koji je bio njegova proslava na zemlji i kojim nam je omogućio ulazak u nebo, rekao je biskup Stojanov.
Za vrijeme mise pjevao je Katedralni zbor pod ravnanjem maestra Julije, a nakon mise održan je tradicionalni sajam. Pomoć prikupljena na sajmu ide ljudima u nevolji.
