Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić, u zajedništvu s barskim nadbiskupom Rrokom Gjonlleshajem, prizrensko-prištinskim biskupom Dodom Gjergjijem, dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem, skopskim biskupom i strumičko-skopskim eparhom Kirom Stojanovom te tridesetak svećenika.

Na slavlju su se okupili brojni župljani i hodočasnici, među njima vjernici iz Dumača podrijetlom s Kosova, ponajprije iz Vrnavokola, te oni podrijetlom iz Janjeva i Letnice. Nazočili su i hrvatski branitelji, članovi kulturno-umjetničkih društava, vatrogasci te pripadnici policije i vojske. Među uzvanicima bili su saborska zastupnica i gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes te gradonačelnik Gline Ivan Janković.

Na početku homilije biskup Košić podsjetio je na obljetnice koje su okupile vjernike u Gori te zahvalio Bogu za svećenički život i služenje mons. Glasnovića:

„Okupljeni smo danas na ovu Misu zahvalnicu jer slavimo, kako rekoh, 50. godišnjicu svećeništva mons. Paška, također njegov 75. rođendan, njegov 25-godišnji boravak u župi Gori, kao i 825. godišnjicu postojanja ove drevne gorske župe. Sve su to razlozi za našu zahvalnost, za našu molitvu dragom Bogu za našega don Paška, za ovu župnu zajednicu i osobito za zajednicu hrvatskih katolika koji su prije 27 godina napustili svoje vjekovno obitavalište u župama Janjevo, Letnica i Vrnavokolo i došli u ovaj gorski kraj i tu se nastanili.“

Govoreći o progonstvu i dolasku hrvatskih katolika s Kosova u Hrvatsku, biskup je istaknuo važnu ulogu slavljenika u tim teškim godinama.

„Premda je bilo potrebno nositi teški križ koji je značio izbjeći pred prijetnjama smrti, ostaviti sve poznato i doći u nepoznato… mogli bismo reći kao Abraham. Zato se tražila vjera, a vjeru je u narodu budio i čuvao, hrabrio ljude i davao im snagu upravo mons. Paško, koji je poput Mojsija izveo svoj narod iz ropstva ne egipatskoga nego kosovskoga…“, rekao je biskup.

Podsjetio je i na godine teškoga života prognanih vjernika u Dumačama te izrazio želju da ondje bude sagrađena kapela koja bi postala mjesto njihova okupljanja, molitve i slavljenja svetih otajstava.
Poseban dio homilije posvetio je marijanskoj dimenziji slavljenikova svećeničkog života. Podsjetio je da je mons. Glasnović svoju prvu službu obavljao u Letnici, a potom je, kao župnik Vrnavokola i poslije Gore, svoj svećenički put snažno vezao uz marijanska svetišta.

„Kako je Marija bdjela nad don Paškom, toliko se i on posvetio širenju pobožnosti prema Presvetoj Djevici, ovdje u Gori već 25 godina, a prije u Letnici 10 godina, ukupno preko 35 godina, dakle više od polovice svoga svećeništva. Mogli bismo tako reći da je naš slavljenik marijanski svećenik.“

Osvrnuvši se na mladomisničko geslo mons. Glasnovića „On treba da raste a ja da se umanjujem!“, biskup je njegovu svećeničku službu opisao kao služenje obilježeno blizinom ljudima, osobito u trenucima patnje i progonstva.

„To i jest bila i ostala zadaća svećenika: radovati se s radosnima i plakati sa zaplakanima! Koliko li je samo suza obrisao don Paško svojim prognanim vjernicima iz Vrnavokola kad su stigli u Dumače u Hrvatskoj! A to može samo onaj tko je istinski ponizan, koji ne teži za izdizanjem nego za služenjem svojoj braći i sestrama“, rekao je biskup. Na kraju je još jednom čestitao slavljeniku te mu zaželio Božju zaštitu i Marijin zagovor.

Nakon popričesne molitve mons. Glasnoviću čestitke su uputili nazočni biskupi, prisjećajući se njegova dugogodišnjeg služenja Crkvi i ljudima na Kosovu i u Hrvatskoj.

Dubrovački biskup Roko Glasnović istaknuo je da je slavljenikov život bio ispunjen radošću, kušnjama i trajnim služenjem Bogu, Crkvi i narodu, dok je skopski biskup Kiro Stojanov naglasio da je upravo služenje Bogu, Crkvi i narodu bilo i ostalo jedno od temeljnih obilježja njegova svećeničkog života.

Na godine zajedničkog služenja i ratno razdoblje na Kosovu osvrnuo se barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj, istaknuvši da je mons. Glasnović svoj život stavljao na raspolaganje ljudima bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru. O njegovoj požrtvovnosti tijekom ratnih godina govorio je i prizrensko-prištinski biskup Dodo Gjergji, zahvalivši mu za nesebičnu pomoć i brigu za vjernike u tim teškim okolnostima.

Slavljeniku su čestitali i njegovi župljani, rodbina i prijatelji, zahvalivši mu za godine svećeničkog služenja i zajedništva.

Na kraju se okupljenima obratio i mons. Glasnović. Zahvalio je Bogu, biskupima, svećenicima, rodbini, prijateljima i župljanima, kao i svima koji su svojim trudom i doprinosom sudjelovali u pripremi slavlja, izvijestila je Sisačka biskupija.