Slavlje Dužijance počelo je ujutro, blagoslovom i ispraćajem bandaša i bandašice iz župne crkve sv. Roka, koji je predvodio mons. Andrija Anišić. Povorka je otud krenula prema katedrali.

Na početku mise, nakon svečane procesije i ulaska mladih u narodnim nošnjama, na čelu s bandašem Tomislavom Vukmanovim Šimokovim i bandašicom Dunjom Šimić, biskupa i goste iz društvenih struktura pozdravio je privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije mons.Ferenc Fazekas.

Osvrćući se na navješteno evanđelje (Mt 14, 22-23) biskup je u homiliji istaknuo: „Isusov život čovjeku izgleda nevjerojatno. Nešto sasvim drukčije nego se može život doživjeti živeći ga zajedno s drugi ljudima. Ljudski je život usmjeren prema božanskom, a ipak trajno ga doživljava kao nešto što je pred njim, kao nešto nedohvatljivo. Čovjek se pita imaginira li ili je to stvarnost kojoj on pripada i koju treba iskusiti i živjeti. Iako fizički živimo daleko od stvarnoga mora, svi se mi ljudi nalazimo na nekom moru, na nekim nemirnim valovima. To je stanje cijele ove civilizacije. Pa kad smo pritisnuti teškoćama, teško nam je prepoznati gdje je Bog, gdje je Isus, tko je Isus. Mi se utapamo, a da je Bog Bog, pomogao bi nam. Tako neki kažu. To nas dovodi u sumnje. A baš se u teškim momentima traži imanje vjere, potreba povjerenja. Pa kada bi trebala ‘raditi vera’ i povjerenje, ako ne u trenucima kušnja i iskušenja? Kad je sve normalno, tada nije teško imati povjerenje. Dok se sve događa po našem shvaćanju i prihvaćanju, nema teškoće vjerovati i biti odvažan. Čovjek se, uza sve dvojbe, u muci obraća Bogu, moli pomoć”, kazao je mons. Svalina.

U nastavku tumačenja scene u kojoj Isus, hodajući po vodi, doziva Petra, biskup je rekao: „Bog ljubi Petra koji zdvaja i koji mu se obraća. Ne zaboravimo: Petar je ‘realni’ čovjek. Svi smo mi u mnogo čemu bliži Petru, koji je u sebi nestabilan, ali i vjeran, nego jednom stabilnom Ivanu. Isusov je Ivan i Petar. I pravednik i grešnik dobivaju ruku od Gospodina. Isus pruža ruku svakom ‘utopljeniku’. Poslije preživjelih muka svi primijetimo – tu je bio Bog. Nikada nismo ostavljeni. Kako čovjek živi život dulje, sve više primjećuje da se ipak ostvaruje volja Božja, da je Bog s nama i u nama. Kada se sve smirilo, svi učenici očito prepoznaše Isusa. Smirenje je potrebno za prepoznavanje Boga, za prepoznavanje ljubavi, prijateljstva i predanja”, dodao je mons. Svalina.

Govoreći o središnjoj zahvali za plodove zemlje koju organiziraju Hrvati Bunjevci u Bačkoj, protumačio je stvarnosti kruha i žetve: „Za koricu kruha čovjek će sve dati. Da ima što bolji kruh, čovjek je u povijesti poduzimao napadačke ratove, drugima je otimao kruh iz usta da bi njegov bio što bjelji. Kraj je žetvenih aktivnosti, ljetinu smo spremili u svoje žitnice. Ne samo poljodjelci, nego i svi stanovnici ovog dragog nam zavičaja zaustavljaju se da prignuta čela zahvale Stvoritelju na darovima, da ga mole da njegova Providnost uvijek bude naklona nad našim naporima. No, ne zahvaljuju samo poljodjelci, nego i svi drugi stanovnici Bačke, Srijema i Banata. Tu su i naši radnici i činovnici, učitelji i službenici. I oni donose Gospodinu plodove svojih ruku, srca i uma.”

Rekao je da je ovo i dan „očitovanja naše ljubavi prema Bogu, a i prema zemlji.“ „Bog nam je dao ovu zemlju, a ‘majka zemlja’ uvijek je dobra prema čovjeku ako je čovjek poštuje, ako poštuje njezine zakone, njezina vremena. Svi bismo trebali njegovati sveto poštovanje prema zemlji i izbjegavati što bi je moglo izazvati i što bi nam se moglo osvetiti. O tom ekološkom pitanju moramo razmišljati svi, ne samo oni koji rade na zemlji, nego i oni koji žive u gradu. Kakve su se pogreške činile sve u želji da se što prije zaradi, proizvede… Kada se danas o tome razmišlja, onda ne postavljamo pitanje hoćemo li uspjeti sačuvati ljepotu jednoga kraja, nego hoćemo li u njemu preživjeti. Ali moramo učiniti sve da sačuvamo čistoću moralnog, etičkog okoliša, da ga ne zagadimo gramzivošću, otimačinom, lakom zaradom”, pojasnio je mons. Svalina.

U zaključku propovjedi biskup je istaknuo kako je Gospodin darovao zemlju svima. „Ona je majka svih nas. Ona može prehraniti sve, dati bićima ‘kruh svagdašnji’. Dan zahvaljivanja pretvara se u dan solidarnosti: prema onima koji trpe, koji su na rubu gladi. To pitanje nije više pitanje što ga gledamo na televiziji ili o kome čitamo u novinama, nego je to pitanje mnogih naših obitelji i cjelokupnog društva. Okupili smo se oko oltara zahvaliti Gospodinu i prinijet ćemo simbolične darove, plodove naših polja i naših ruku, ali i plodove srca i uma. Oni nas nukaju da sa simbolike prijeđemo na stvarnost. Možda će netko reći: ‘Što ja tu mogu učiniti? Potrebe su veće od mojih mogućnosti.’ Sjetimo se slučaja kad je Isus umnožio kruh. On nije rekao: ‘Što je to za tolike’, već je iskoristio priliku i učinio čudo. On nije došao ustanoviti neku međunarodnu karitativnu ustanovu ili organizaciju u svijetu. Upravio je pogled prema gladnome svijetu, i sam je osjetio glad kao i oni i zato je odmah reagirao. Da naša zahvalnost bude draga Gospodinu, potrebno je da iziđe iz bratski povezanih srdaca, slobodnih od sebičnosti, profiterstva, zlouporabe siromaha, otvorenih iskrenoj i djelotvornoj ljubavi”, zaključio je biskup.

Svečanu je liturgiju, na početku koje su blagoslovljeni kruh od novog žita i klasovi, animirao Katedralni zbor „Albe Vidaković“ na čelu sa zborovođom i orguljašem mo Miroslavom Stantićem.

Biskup Svalina sudjelovao je i na svečanom mimohodu sudionika Dužijance do središnjeg subotičkog trga, gdje je priređen kulturni program u sklopu kojega je bandaški par svečano uručio kruh od novoga brašna gradonačelniku Subotice Stevanu Bakiću.