U koncelebraciji je bio i mons. Većeslav Tumir, prvi savjetnik Nuncijature u Japanu, preč. dr. Drago Tukara, ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, konkatedralni župnik mons. Adam Bernatović te svećenici i redovnici iz osječkih gradskih i prigradskih župa, kao i iz Nadbiskupskog vikarijata. Tijekom misnoga slavlja svečano liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čuture, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

Biskupski štap – dar rodne nadbiskupije

Prije početka misnoga slavlja, nadbiskup Hranić uputio je riječi dobrodošlice mons. Svalini, biskupima i svim svećenicima. Svim vjernicima, napose predstavnicima Grada Osijeka – gradonačelniku Ivanu Radiću i njegovim zamjenicima, predsjedniku Gradskog vijeća Vladimiru Hamu te svim njegovim suradnicima, predsjedniku Gradske četvrti Donji grad Tomislavu Dagenu, zamjeniku župana osječko-baranjskog Marku Lukiću i svim predstavnicima županijskih ustanova čestitao je svetkovinu nebeskih zaštitnika osječke konkatedrale i grada Osijeka. Nadbiskup je s prisutnima podijelio radost što je tijekom prijepodneva prezbiteriju Đakovačko-osječke nadbiskupije po svećeničkom ređenju pridruženo pet novih svećenika te je zatim na poseban način pozdravio predvoditelja misnoga slavlja mons. Svalinu – koji je na ovaj dan prije 25 godina, također u đakovačkoj prvostolnici, bio zaređen za svećenika, pa mu je stoga čestitao i srebrni svećenički jubilej.

Ovom prigodom srijemskom biskupu koadjutoru uručen je i poklon njegove rodne nadbiskupije koji nije mogao biti gotov od imenovanja do biskupskoga ređenja, pa je stoga mons. Svalina pozvan predsjedati misnim slavljem u Osijeku kako bi na dar mogao primiti obećani biskupski štap – autorsko djelo akademskog kipara Tomislava Kršnjavoga, kojega je po njegovu nacrtu izradila zlatarska radionica Dodić iz Zagreba. Nadbiskup Hranić pojasnio je kako se radi o unikatnom umjetničkom djelu čiji je gornji dio u cijelosti izrađen od srebra s likovima sv. Fabijana i troje srijemskih mučenika.

Vjera mora postati svjetlo što nosi sav naš život

Započinjući misno slavlje mons. Svalina zahvalio je na pozdravnim riječima i prekrasnom daru koji će ga podsjećati na obveze koje je kao biskup prihvatio i treba ih izvršavati, a isto tako i na snažnu sponu između Đakova i Srijema jer je to povijesna povezanost koja ove dvije biskupije veže iz davnih vremena. Zatim je rekao: „Na poseban sam način dirnut jer je ovo moje prvo slavlje u ovoj konkatedrali, i kao svećenika i kao biskupa, pa s radošću, o mojoj 25. godišnjici svećeničkog ređenja, to želim posvjedočiti zajedno s vama“.

U homiliji mons. Svalina podsjetio je kako su sv. Petar i Pavao po karakteru, životnoj naobrazbi i životnom putu vrlo daleko jedan od drugoga te da nije bilo Isusa, koji ih je osobno potražio i pozvao – nikada im se putovi ne bi sastali. Približilo ih je učeništvo – obojica su u Kristu vidjela svoga vrhovnog Učitelja. Upućujući vjernike da potaknuti propovijedanjem sv. Petra i Pavla urone u dubinu vjere te da mučeništvo kojim su ovi apostolski prvaci svjedočili vjeru za Isusa Krista bude i njima poticaj za propovijedanje i svjedočenje – mons. Svalina je rekao: „Vjeru svjedočiti u stvarnim okolnostima života uvijek je teško, jer vjera mora postati svjetlo što nosi sav naš život tako da se može kazati da nema razlike između onoga što vjerujemo i onoga što u životu činimo. Jer, kad bi postojao raskorak između vjere što je propovijedamo, koju vjerujemo, i na koju se pozivamo, i onoga što u životu provodimo, kako se u životu ponašamo, ne bi se moglo reći da smo Bogu vjerni. Ta bi vjera bila samo neko vanjsko pokrivalo, neki vanjski, doduše naš, znak raspoznavanja od drugih ljudi, ali ne bi bila vjera koja iznutra mijenja naš život i nas same preobražava prema slici onoga u koga vjerujemo“.

Njihova nas vjera nadahnjuje da i sami postanemo u vjeri čvrsti

U nastavku homilije mons. Svalina govorio je o prvenstvu sv. Petra – koje je on shvatio kao prvenstvo služenja te je nastojao svojim svjedočanstvom i vjerničkom postojanošću prednjačiti, pa već u doba Isusova javnog djelovanja prvi uime dvanaestorice ispovijeda vjeru u Isusa Krista; a zatim i o Pavlu – koji je, nakon mističnog susreta pred Damašćanskim vratima, povjerovao tako čvrstom vjerom da ga više ništa nije moglo odvratiti od Isusa Krista.

„Petar i Pavao su za Neronova progona u Rimu zajedničkim svjedočanstvom svjedočili i mučeničkom smrću umrli. Zato u jednom svetkovanju slavimo njihov blagdan. Njihova nas vjera nadahnjuje da i sami postanemo u vjeri čvrsti, spremni na posvemašnje svjedočanstvo za Isusa. Kako su oni u propovijedanju i svjedočenju bili plodni da su im se mnogi pridružili, tako bismo i mi morali autentično i vjerodostojno naviještati Krista – da bi suvremeni kršćanski naraštaji, koji su se u velikoj mjeri već udaljili od samog izvora evanđelja, ponovno upoznali Isusa kakav uistinu on jest – raspet i uskrsli za sve nas, dobar Spasitelj svakog čovjeka! Takvog bi Krista suvremene generacije morale moći prepoznati po našem propovijedanju i preko našeg svjedočenja“, naglasio je srijemski biskup koadjutor.

Na kraju homilije je poručio: „Potrebna nam je postojanost u vjeri Petra i Pavla u svim protivštinama. Petar, kao apostolski prvak, sokoleći i opominjući Crkvu. Pavao, naučavajući je da u vrijeme progona ima u sebi snagu Kristovu, da vjernici sve mogu u onom koji ih krijepi, da u Kristu; i kad umiru, nadmoćno pobjeđuju – zajedno su postali uzor stadu, vođe i svjetionik za sva vremena”.

Gajite povezanost sa srijemskom Crkvom, molite za biskupe i svećenike

Nakon popričesne molitve, župnik Bernatović zahvalio je mons. Svalini što je pristao predvoditi ovo misno slavlje te mu čestitao u povodu biskupskog imenovanja i biskupskog ređenja, rekavši: „Čestitamo vam, uz molitvu – da svoju službu Bogu obavljate što bolje i na dobrobit Srijemske Crkve. Da će to tako i biti vidi se po okupljanju bližih suradnika, među kojima je i sin naše župe, vaš kancelar, vlč. Tomislav Lasić kojega također pozdravljam i čestitam mu“. Mons. Bernatović zahvalio je na prisutnosti i svim biskupima i svećenicima, a mons. Svalini je zatim, uime konkatedralne župne zajednice, uručen i prigodan dar – biskupski prsni križ.

Završavajući misno slavlje mons. Svalina izrazio je zahvalnost na primljenim darovima kao i na molitvama za Srijemsku biskupiju. Posebno je pozdravio vjernike koji su rodom iz Srijema, a žive u Osijeku i okolici, te ih zamolio da i dalje gaje povezanost sa srijemskom Crkvom te mole za biskupe i svećenike koji djeluju u Srijemu. Svim biskupima, svećenicima i vjernicima zahvalio je na svemu dobru što čine, prvenstveno za svoje župne zajednice, svoj grad, a onda i za sva dobročinstva prema Srijemskoj biskupiji.