Biskup Uzinić na proslavi Velike Gospe u Dubrovniku: Građenje novog svijeta s Bogom nije smo utješna poruka za neznatne nego i za sve ostale

Sadržaj ove svetkovine je konačna sudbina Blažene Djevice Marije, kazao je u propovijedi biskup Uzinić te dodao kako o toj sudbini nije moguće ništa konkretno pronaći u novozavjetnim svetopisamskim tekstovima, ali vjerničko promišljanje nad tim tekstovima, pomognuto liturgijom i vjerom Crkve, dovelo je Crkvu do vjere da Marija u potpunosti dijeli sudbinu svoga Sina, odnosno, kako između ostaloga kaže dogmatska definicija, „da i ona kao i njezin Sin, nakon potpune pobjede nad smrću, bude tijelom i dušom uznesena u najvišu nebesku slavu“.

Nastavio je kako najviša nebeska slava u koju je Marija uznesena ne označava neko mjesto nego novo stanje, odnosno novi način postojanja. „Kao što je Isusovo uskrsnuće bilo konačna potvrda poslanja koje je Bog u njemu i po njemu izveo u povijesti spasenje, tako je i Marijino uznesenje potvrda onog poslanja koje je Bog imao s njom u povijesti spasenja, ali i onog što je Marija, službenica Gospodnja, živjela, dušom i tijelom, kao svoj odgovor na to Božje poslanje“.

Biskup je također ustvrdio da uznesenje u nebesku slavu ili, kako se kolokvijalno kaže na nebo, „nije samo Marijin privilegij nego je to i naša sudbina, sudbina Crkve“. „To je ono što Bog želi i za cijelo čovječanstvo i svakog čovjeka. Bog želi da se svi ljudi spase. On za sve ima u planu vječnu nebesku slavu. Tu Božju želju sveopćeg spasenja, koja je naše poslanje, poslanje Crkve, nikad ne smijemo izgubiti iz vida“, istaknuo je biskup. Upozorio je da se „samo tako možemo hrabro i ustrajno nositi sa svojim iskonskim neprijateljem, Zmajem velikim i ognjenim, o kojemu nam je govorio ulomak iz Knjige Otkrivenja, koji zbog zavisti i mržnje na Bogu i ljudima, uvijek i ponovo želi spriječiti Božji plan spasenja“. Podsjetio je i da će Bog i oni koji su njegovi biti konačni pobjednici, a dokaz za to su i Isus Krist i Marija, što se prepoznaje u Knjizi Otkrivenja. U Marijinoj sudbini se prepoznaje sudbina Crkve. „Zato, bez obzira na sve dramatičnosti svijeta i vremena u kojemu živimo, s nadom gledamo u budućnosti. U njoj će, poučava nas s Korinćanima sv. Pavao, ‘kao posljednji neprijatelj bit … obeskrepljenja Smrt’ i, kako to izražava sv. Ivan u svom viđenju, začuti se ‘glas na nebu silan: ‘Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!”“

Ovaj pogled u budućnost ne znači pasivno iščekivanje, kazao je biskup Uzinić, on je poziv na aktivno zalaganje već sada po djelotvornoj ljubavi, služeći Bogu i braći ljudima. Primjer za to je Marija i njezin susret s Elizabetom koji je bio čin njezine djelotvorne ljubavi, dodao je, izdvojivši kao primjer i Marijin „Veliča“: „O tom aktivnom zalaganju po djelotvornoj ljubavi govori i hvalospjev Marijine duše koja veliča Boga zbog svih veličanstvenih djela koja joj je Bog učinio. Njezin hvalospjev nisu sladunjavi uzdasi bez smisla i značenja, nego su srce evanđelja. Ono što će evanđelist Matej staviti u srce svoga evanđelja, Isusov govor na gori i sažeti u osam blaženstava, evanđelist Luka stavlja u Marijino srce i sažima u njezin pjesan Veliča. I ne čini to bez razloga. U Marijinu srcu je Bog najprije postao ‘S nama Bog’, a nakon toga on se utjelovio i u Marijinoj utrobi. Iz obilja Marijina srca u kojemu stanuje Bog govore njezina usta, ali i čitav njezin život“. Biskup je kazao i kako s Marijom „taj evanđeoski program ulazi i u samo srce Crkve u kojoj Bog po vjeri uvijek ponovo postaje ‘S nama Bog’ i otajstveno se utjelovljuje, te postaje naš poziv i poslanje. Poziv je to i poslanje napustiti put oholosti i moći svojstven drugim ovozemaljskim društvima i s Marijom usvojiti i živjeti Božju logiku, logiku poniznosti i slabosti, logiku služenja“.

„Marijin Bog, Bog kojega ona veliča i kojemu služi“, nastavio je biskup, „je Bog koji je svojom ‘mišicom’ na strani slabih, neznatnih, gladnih. On i danas svojom ‘mišicom’ želi biti na njihovoj strani“. Za to je Bogu potrebna pomoć ljudi kako mu je svojevremeno trebala i Marijina pomoć. Bogu možemo pomoći stavljajući mu se, poput Marije, na raspolaganje u svemu onom što od nas traži i imajući povjerenje u njega i u njegov plan, kazao je biskup te istaknuo: „Bez toga, kao temelja, ne ide. Na tom temelju moguće je s Bogom graditi novi svijet“. Ponovo se osvrnuo na Marijin hvalospjev Veliča, rekavši da je to „svijet koji prestaje biti sebično mjesto onih koji vide samo sebe i svoj interes, koji se brinu samo za sebe i svoje, a koji postaje svijet onih koji ono što imaju i jesu velikodušno dijele s drugima, svijet u kojemu oni koji su posljednji postaju prvi, a oni koji su prvi postaju posljednji“. Stvaranje tog novog svijeta nije, kako bi se na prvu moglo pomisliti, utješna poruka samo za one posljednje, neznatne koje će Bog uzvisiti i gladne koje će napuniti dobrima, među kojima rado prepoznajemo Mariju, a vjerojatno želimo prepoznati i sebe. To je utješna poruka i za one koje nije moguće staviti u tu kategoriju. „Stvaranje tog svijeta je utješna poruka za sve“, ustvrdio je biskup te objasnio: „Dapače, rekao bih, koristeći Marijine riječi, da je to osobito utješna poruka za oholice umišljene kojima Bog po onom što je začeto u Mariji raspršuje lažne snove o ljudskoj samodostatnosti kojima nas Zmaj uvijek ponovo nastavlja zavoditi i, nažalost, u tome veoma dobro uspijeva. I za silne koji, naravno žele li čuti poruku evanđelja, mogu konačno razumjeti da im ‘prijestolja’, ona u Crkvi i ona na političkoj pozornici, nisu povjerena da bi vladali i brinuli se za svoje partikularne interese, što god da oni jesu, nego da bi služili i druge predvodili u ljubavi brinući se za opće dobro. I za bogate koje Bog otpušta prazne ne da bi oskudijevali, nego da bi bili slobodni od zablude, koja je jedna od najvećih zabluda i našeg vremena i nažalost mnogi u njoj ustrajavaju i na njoj grade svoj svijet koji će se prije ili kasnije srušiti kao kula od karata, da je imati važnije nego biti. I da imati, a ne biti s Bogom i braćom i sestrama i u ljubavlju im služiti, može dati smisao našem ljudskom postojanju“.

U nastajanju tog novog svijeta i ispisivanju nove povijesti, povijesti spasenja, Blažena Djevica Marija je aktivno sudjelovala dajući im svoj najviši doprinos. Dubrovački biskup je poželio okupljenim vjernicima da i oni, po njezinom primjeru i zagovoru, tom novom svijetu i sami daju svoj najbolji osobni ljudski i kršćanski doprinos.

Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom profesorice Maje Marušić i uz pratnju Marka Palčoka. Mise u katedrali bile su i tijekom cijelog prijepodneva, a nakon poldanje mise katedralni zborovi održali su koncert, pjevajući nebeskoj zaštitnici. Članovi katedralnog bratstva Presvetog Sakramenta vodili su brigu da se sva slavlja dostojanstveno odvijaju, a katedralni vikar don Marin Lučić zahvalio je svima na sudjelovanju. Na večernjem misnom slavlju među koncelebrantima bili su biskupijski vikar za pastoral don Ante Burić te neki članovi katedralnog kaptola.