Jutarnju misu u 7.30 sati predvodio je umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije Stjepan Čukman.

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskoga sjemeništa u Zagrebu.

Suslavili su preč. Tomica Šestak, rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke; preč. Norbert Ivan Koprivec, župnik Župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici; p. Miljenko Sušac, SMM; vlč. Mario Kaniški, vlč. Grgo Marković, vlč. Kristijan Tušek i vlč. Marko Domiter, koji su zajedno otpjevali pripjevni psalam, te vlč. Vedran Jakić, koji je navijestio Evanđelje. U asistenciji su sudjelovali sjemeništarci Međubiskupijskoga sjemeništa na Šalati.

Tim su misnim slavljem bistričke karmelićanke zahvalile Gospodinu za 25 godina redovničkih zavjeta sestre Marije Nevenke od Krista Raspetoga, Nevenke Bačurin.

Sestra Marija Nevenka u Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici ušla je u srpnju 1999. godine. Prve zavjete položila je 15. listopada 2001., a svečane 30. listopada 2004. godine.

U homiliji se preč. Pavlaković obratio slavljenici riječima:

„Draga sestro Nevenka, tvoja priča nije počela ulaskom u bistrički Karmel 1999. godine. Nije počela ni oblačenjem redovničkoga odijela 2000. godine, a nije počela niti polaganjem prvih zavjeta 2001., kao ni vječnih 2004. godine pred ovim oltarom.

Bog obično počinje mnogo ranije. Ponekad tako tiho da tek nakon mnogo godina čovjek shvati gdje je sve počelo. Možda je ponešto počelo pred jednim zidom u obiteljskoj kući?! Na tom su zidu bile pobožne sličice. Jedna djevojčica ih je gledala, a uz nju je bila baka Barbara. Možda baka nije znala da Bog preko nje priprema jednu karmelićanku. Vodila te u crkvu u Kravarskom, a ta crkva nosi naslov Uzvišenja Svetoga Križa.

Koliko li je samo lijepa Božja pedagogija! Djevojčica ide s bakom u crkvu Svetoga Križa, a jednoga će dana pred Crkvom izgovoriti svoje ime: sestra Marija Nevenka od Krista Raspetoga. Mi često mislimo da se zvanja rađaju u velikim događajima, a ona se vrlo često rađaju uz jednu baku; uz jednu majku; uz jednoga oca; uz svećenika; uz jednu svetu misu; uz sliku na zidu; uz nečiju molitvu za koju nikada nećemo saznati.

Zato danas s posebnom zahvalnošću spominjem baku Barbaru, ali i tvoje roditelje Katicu i Josipa, tvoga brata Ivana i cijelu tvoju obitelj i rodbinu. Znamo da Božji poziv nije uvijek jednostavan ni onome koji je pozvan ni njegovoj obitelji, jer kada Bog nekoga pozove, nešto se mijenja i za one koji ga vole i zato je danas i njihovih dvadeset i pet godina utkano u tvojih dvadeset i pet.

A zahvaljujemo i, blage nam uspomene, pokojnom mons. Josipu Frkinu, dugogodišnjem velikogoričkom župniku, jer Bog u povijest jednoga zvanja redovito upiše i neke svećenike koji možda samo učine ono što smatraju svojom dužnošću, a tek nebo pokaže koliko je to bilo važno. Potom dolazi ovaj Karmel. Godina 1999. Tek otvoreni Karmel u Mariji Bistrici i jedna mlada žena koja u njega ulazi.

Danas ovdje živi zajednica od dvadesetak sestara i nekoliko kandidatica i među njima jedna sestra koja može pogledati ovih dvadeset i pet godina i reći: sve sam ih proživjela ovdje. To nije mala stvar, jer zavjet stabilnosti možda nije izgovoren tim riječima, ali ga život često napiše. I zato si, sestro Nevenka, na poseban način postala dio živoga kamenja ove kuće.

Vidjela si njezine početke. Vidjela si sestre koje su dolazile. Vidjela si one koje su odlazile Gospodinu. Vidjela si promjene. Radosti, svakodnevicu i ono što nitko osim Boga ne zna”, rekao je, među ostalim, u homiliji preč. Pavlaković.

Nakon homilije i Vjerovanja s. Marija Nevenka obnovila je svoje zavjete.

Uz rodbinu i prijatelje s. Nevenke, misi su nazočili i brojni štovatelji sv. Terezije Avilske. Misna čitanja čitali su vjernici odjeveni u turopoljske narodne nošnje, a liturgijsko pjevanje predvodile su sestre karmelićanke. Nakon misnoga slavlja nazočnima je na štovanje izložena relikvija svetice, izvijestio je Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca.