U pozdravnoj riječi kazao je kako tim svetim slavljem na blagdan Gospe Lurdske želie Isusovoj Majci očitovati toplinu i odanost njihova vjerničkog srca, te zahvalnost za sve što je pokrenula svojim ukazanjima maloj Bernardici, čega su i požeški vjernici pred njezinim likom u katedrali na svoj način bili dionici. Uputio je potom Gospi trostruki pozdrav, a sudionici slavlja svaki puta su odgovorili pripjevom: „Slavno budi ime Isus, slavno ime Marija“.

Na početku homilije biskup Škvorčević je ustvrdio kako je naviještena Božja riječ aktualna jer govori o golom čovjeku, prevarenoj ženi, na smrt otrovnom blagovanju, i kruhu za život vječni. Naime, u prvom čitanju iz Knjige Postanka na scenu stupaju praroditelji ljudskog roda. Nakon što su pojeli zabranjeno voće, „otrovnu“ hranu, ubranu sa stabla spoznaje dobra i zla u raju zemaljskom prepoznaju da su goli, otkrivaju da su prevarena bića čija je prolaznost postala osuđenost na smrt. U evanđeoskom pak ulomku Gospodin Isus umnaža kruh i hrani ogladnjele ljude, upućujući na euharistijski kruh, hranu besmrtnosti.

Požeški biskup je spomenuo kako Božji poziv: „Čovječe, gdje si?“ nije riječ prijekora zbog njegova prijestupa, nego očitovanje samilosti za čovjeka, koji se u svojoj slobodi opredijelio za zlo i time se na smrt otrovao u dubini svoga bića. Ustvrdio je kako za najteže i najizazovnije pitanje čovjekova postojanja – otkud zlo u svijetu – ne pomažu neka velika teoretska umovanja.

Naime, svatko od nas nosi snažno iskustvo što je to prolaznost po zlu koje nas je snašlo, i što je naša smrtna ranjenost, rekao je propovjednik. Kazao je kako čovjek nije u mogućnosti dati odgovor na problem zla i smrti, ali ga je dao Bog kad je rekao Zmiji − Zlome: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ Tako čovjeku koji se od praiskona nalazi u nemoći pred dramom zla, prolaznosti i smrti, Bog daje nadu po Ženi koja će biti moćna u svom potomku te satrti glavu Zlome, uzročniku smrti, rekao je biskup Škvorčević.

„Tu Ženu prepoznajemo u Mariji, služiteljici Života“, kazao je. Ona je i svojim ukazanjima u Lurdu na svoj način ponovila Božji zov s prapočetaka svijeta: „Čovječe, gdje si?“

„U određenom povijesnom trenutku podsjetila nas je da smo bića ranjen zlom, pozvala da ne ostanemo njegove žrtve, nego prihvatimo lijek besmrtnosti, koji nije neki kemijski preparat, nego osoba Isusa Krista, čija je ljubav na križu jača od smrti. Poziv je to na obraćenje. Jer obratiti se znači ponajprije prepoznati stanje vlastite nemoći pred zlom, a potom iz dubine svoga srca poželjeti izići iz njega, postati dionik onog života koji je omogućio Isus Krist svojim križem, a služenjem svoje Majke, Bezgrješne Djevice, koja se upravo pod tim nazivom objavila maloj Bernardici, rekavši za sebe: ‘Ja sam Bezgrješno Začeće.’ Dok zlo i smrt igraju svoju igru i danas u svijetu, ona nas podsjeća da je u Isusovoj muci i smrti omogućena pobjeda“, ustvrdio je mons. Škvorčević.

Rekao je sudionicima slavlja da zajedno s njima želi zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji što je u svojoj jednostavnoj, a dubokoj vjeri znala prepoznati Božje djelo pobjede nad zlom i smrću u Isusu Kristu i zamoliti je da im pomogne kako bi i oni mogli to učiniti snažnije i cjelovitije. Podsjetio je kako postoji zlo koje se pojavljuje u prirodi, kao što je to slučaj s potresom u Turskoj i Siriji.

I premda takve katastrofe do kraja ne razumijemo, vjerom prepoznajemo da ni one nisu beznadna stanja, jer u situacijama ljudske nemoći prisutna je Božja milosrdna ljubav, rekao je biskup Škvorčević. Stoga je pozvao da zajedno sa svim vjernicima Požeške biskupije u svojim molitvama povjere žrtve spomenutog potresa toj Božjoj milosrdnoj ljubavi, te svojim milodarom pruže pomoć koja je u njihovoj mogućnosti. Još je kazao da želi zajedno s njima zahvaliti Isusu Kristu, Sinu Očevu i Marijinu, što je prihvatio prolaznu i smrtnu ljudsku stvarnost i u nju unio snagu Božjega životvornog Duha, te da po tom otajstvu želi biti sjedinjen s tolikim ljudima koji unatoč nemalim nevoljama žive nesebičnost i predanost za drugoga, posebno za bolesne.

Dodao je da želi napose zahvaliti Isusu Kristu što je u otajstvu Presvete Euharistije postao hrana, snaga besmrtnosti na životnom putu prolaznosti, zla i smrti. U čudesnom umnažanju kruhu kojim je utažio tjelesnu glad mnoštva ljudi, u sedam košarica preostalih ulomaka kruha posvjedočio je obilje svoje umnožene ljubavi darom sama sebe za ljude na križu, kojom ih hrani u euharistijskom kruhu. Poželio je da Marijinim zagovorom u svakom sudioniku slavlja bude upaljeno novo svjetlo, kako ne bi zbog zla i mnogih nevolja ostali u mraku beznađa.

Nakon popričesne molitve predslavitelj je potaknuo vjernike da upale svoje svijeće kojima će se podsjetiti da su se po svetom krštenju svrstali u Isusovu povorku svjetla i života te da to posvjedoče svojim hodom u procesiji katedralnim trgom s likom Gospe Lurdske. Po povratku u katedralu upućeni su Mariji poklici hvala i molbi, a biskup Škvorčević je zaključio činom povjere Isusovoj Majci, što su svi potvrdili pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova“. Na koncu slavlja požeški biskup je poželio da se po zagovoru Isusove Majke u nazočnima nikada ne ugasi Božje svjetlo, jače od svakog mraka ljudskog postojanja. Zahvalio je vjernicima za sudjelovanje na proslavi Gospe Lurdske.