Blagoslovljen relikvijar bl. Alojzija Stepinca u Zapovjedništvu Hrvatske kopnene vojske
U Zapovjedništvu Hrvatske kopnene vojske i sjedištu vojne Kapelanije „Blaženog Alojzija Stepinca i Svetih Anđela Čuvara“ u Karlovcu u četvrtak, 25. kolovoza održana je misa i obred blagoslova relikvijara Blaženog Alojzija Stepinca.
Misno slavlje predvodio je generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije mons. prof. dr. sc. Juraj Batelja u koncelebraciji s domaćinom, vojnim kapelanom vlč. Ivanom Blaževcem, dekanima Karlovačkog i Dugoreško-Mrežničkog dekanata, dekanom Osječkog vojnog dekanata i svećenicima iz karlovačkih i osječkih župa.
Na misi su sudjelovali djelatnici Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske predvođeni general bojnikom Tihomirom Kundidom, načelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika Hrvatske kopnene vojske. Misi je nazočila i županica Karlovačke županije, gradonačelnica grada Ozlja, načelnik općine Krašić te brojni dobrotvori i prijatelji koji su doprinijeli ostvarenju ovoga projekta, postavljanja relikvijara blaženika Stepinca u kapelicu vojne kapelanije u Karlovcu.
Relikvijar, koji je izradio kipar Ilija Skočibušić, sadrži u sebi moćnik sa elementom iz pojasa koji je Stepinac nosio u zatočeništvu u Krašiću.
Mons. Batelja u propovijedi se dotakao blaženikova života kao vojnika i časnika s ratnim iskustvom, koji je imao veliki utjecaj na njegovo kasnije djelovanje kao svećenika i nadbiskupa u nemilosrdnim okolnostima najgorih režima 20. stoljeća. Kakav je blaženik bio velikan vjere, propovjednik je izrazio na kraju homilije riječima samoga blaženika: “…Bio sam posve odlučan, ako radi vjere treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako treba ići zatvor, idem. Ako pod mač, i tamo idemo uz milost Božju. Ako treba na križ, neka nas razapinju, ako u smrt, rado ćemo umrijeti, ali sotoni popustiti- ne. Kad bismo izdali Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj za izdaju Crkve Božje, to bi bila sablazan koja se ne samo lako ne bi zaboravila, nego nikada. Stoga radije umrijeti nego izdati Crkvu Svetu Božju.
Što bi meni rekao moj narod koji sam poučavao istinama vjere a u trenutcima kušnje ja prvi petama dao vjetra. Kako bi bilo Svetome Ocu, i što je najvažnije, što bi meni rekla moja savjest da sam izdao Crkvu? Da smo htjeli izdati Crkvu, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali odlikovanja. Mene je tješila Isusova riječ, što bi vrijedilo sav svijet zadobiti a dušu svoju upropastiti.“
Ovo govorim zbog toga da vidite da pred sobom nemate slabića klecavih koljena, nastavio je mons. Batelja, nego Kristova vojnika koji zna za što ulaže život. Pred nama je lik eminentnog pastira, ne najamnika Božjega koji pase sebe, nego čuva besmrtne duše hrvatskog katolika. Njegova je snažna odluka bila kao i u mladosti, u vojničkim i časničkim danima – trpjeti i moliti, tako je volja Božja. Ako treba, bolje je časno poginuti nego sramotno ostati. Kako je to neusporedivo s današnjim mentalitetom čovjeka koji je za bijednu koru kruha spreman prodati i čast i vjeru i dostojanstvo. Neka nam na Alojzijev zagovor, dobri Bog udijeli dar žive i postojane vjere, zaključio je mons. Batelja.
General Kundid također se obratio nazočnima riječima zahvale timu za koordinaciju i provedbu ovoga projekta te istaknuo vrijednost relikvijara za sadašnje i buduće generacije Hrvatskih vojnika.
Inicijativu za postavljanjem relikvijara u vojnoj kapelici pokrenuo je vojni kapelan vlč. Ivan Blaževac i ubrzo je prihvaćena od odgovornih vojnih i crkvenih struktura. Sama poveznica s vojnom kapelom je ta da je blaženik Alojzije u vojsku stupio upravo u Karlovcu. Misno slavlje je upotpunila muška pjevačka grupa Lipa iz Vinkovaca.
