Novo liturgijsko posuđe izrađeno je po nacrtima akademske kiparice Linde Milić Kršnjavi, od darovanog zlata različitih darovatelja, Josipovih štovatelja. Više od tisuću darovatelja poslalo je svoj „zlatni dar“ za zavjetni kalež. Mnogi od njih uz dar su napisali i osobnu posvetu svetom Josipu ili objasnili nakanu ili zahvalu zašto žele sudjelovati u tom pobožnom djelu.

Tako je primjerice jedna supruga darovala zlatnu ogrlicu koju joj je suprug darovao za desetu godišnjicu braka, a sada o četrdesetoj godišnjici bračnog zajedništva želi ogrlicu ugraditi u zavjetni kalež, kao dar zahvale za bračnu vjernost i plodnu ljubav.

Nadalje, jedna je gospođa darovala samo djelić vjenčanog prstena svoje bake i majke. Iz tog istog prstena koji je bio i njen znak bračne vjernosti kći je dala izraditi vlastiti vjenčani prsten koji je nešto manji od postojećeg. Ostatak od prerade s velikim poštovanjem darovali su kao dar za zavjetni kalež po kojem žele posvetiti i zahvaliti za plodnu bračnu ljubav i vjernost kroz više generacija svoje obitelji.

Umirovljena učiteljica darovala je lančić koji su joj darovali učenici prigodom posljednjeg školskog sata prije odlaska u zasluženu mirovinu. Taj lančić želi ugraditi u zavjetni kalež kao zalog i molitvu za sve darivatelje kao i sve učenike koje je u svojem učiteljskom stažu poučavala i odgajala.

Rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta mons. Antun Sente, ml. u propovijedi je rekao da iako novoizrađeni liturgijski predmeti imaju svoju materijalnu i umjetničku vrijednost, njihova najveća vrijednost jest u zavjetu darivatelja koji su s velikim strahopoštovanjem i povjerenjem u Božju milost rado darovali dio obiteljske imovine kao molitvu i zahvalu svetom Josipu, zaštitniku Hrvatske. Ovo jesu sveti predmeti u i na kojima se događa najveća tajna kršćanske vjere po kojoj se Bog utjelovljuje i daje ljudima za duhovnu hranu, poručio je mons. Sente.

Nakon propovijedi i ispovijesti vjere rođeni Karlovčanin preč. Pavlaković blagoslovio je novoizrađeni kalež kao znak bogoljubnosti i da posluži porastu pobožnosti, kao što kaže blagoslovna molitva.

Kiparica Milić Kršnjavi napisala je prigodno tumačenje novoizrađenoga liturgijskog posuđa – kaleža, plitice i ciborija, čije je dijelove pročitala na kraju mise.

„Da bismo mogli ispuniti osnovnu zadaću kojoj zadobivena vještina ima služiti, a to je liturgijski čin slavljenja, čin prožet samozatajnošću, u vidu zajedništva, moramo svoju posebnost u odnosu na druge staviti u drugi plan, zaogrnuti je željom za susretom, za jedinstvom u Kristu“, napisala je, dodavši da je ideja koja vodila njezin hod kroz oblikovanje rasla upravo iz te osnove.

Pri izradi nacrta u obzir je uzela dimenzijama impresivnu plohu zida oko svetišta koja će biti „ispunjena dinamičnim, velikim mozaikom s prizorima iz života svetog Josipa“, a prema skicama u gami boja dominirat će plava.

Stoga je zavjetni kalež jednostavnog, kompaktnog oblika, da bi se mogao uklopiti u okolne vizualne senzacije i kao takav zadržati uočljivost kao najvažniji predmet na oltaru, podijeljen na tri dijela: čašu, nodus i bazu. Kalež je izrađen u zlatu i srebru, ukrašen dragim kamenjem. Čaša, kao najvažniji dio kaleža, potpuno je izvedena u zlatu, uložena u srebrnu prihvatnu čašku. Predviđena za posvećeno vino, predstavlja nebo, ona je ta u kojoj je Život za kojim vjernici žeđaju. Bez ukrasa, dominira jednostavnošću i plemenitošću materijala, koji se poliranom obradom vizualno dematerijalizira, stvarajući mnoštvo odbljesaka na svojoj zaobljenoj površini.

Podnožje kaleža, iako ga se tumači kao zemaljsko naspram nebeskog, a koje se ima sjediniti u središnjem djelu, nodusu, koji je zato nezaobilazno kristološke naravi, u ovom je rješenju bogat sadržajem i ukrasima. Oni donose motiv utkan u oblikovnu namjeru kaleža, koji će ga učiniti prepoznatljivim i mišljenim upravo za Nacionalno svetište svetog Josipa, mjesto hodočašća.

To je mjesto koje pohodi mnogo vjernika iz različitih krajeva, gdje svatko dolazi sa svojom osobitošću, svojim težinama, radostima i molitvenim nakanama, ali okupljenih u zajednicu slavljenja vjere. Na bazi kaleža nalaze se prizori koji prikazuju pet velikih molitvenih nakana pobožnosti svetom Josipu, koja se redovito moli u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, a to su nakane za uspješan završetak školovanja djece i mladih, pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, dar bračnog druga i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, duhovna zvanja u Domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i domovini, te nakana za blagu i svetu smrt. Opisani prizori ostvareni su u plitkom reljefu te su odliveni u srebru i raspoređeni na kružnoj bazi. Zlatni, široki rub koji ih obgrljuje ispunjen je dragim kamenjem različitih dimenzija, oblika i boja, a upućuje na molitve i zahvale mnoštva vjernih duša koje se utječu svetom Josipu da ih zagovara u nebu.

Plitica je jednostavna, izvedena u poliranom srebru, sa zlatnim intarzijama koje se nalaze u osam trapeza, kružno raspoređenih oko ugraviranog Kristova monograma.

Kiparica Milić Kršnjavi u tumačenju objašnjava da je ciborij, koji će biti blagoslovljen naknadno, zamislila tako da se u njemu jasno odražava likovna veza s kaležom, da bi zajedno činili komplet. Ciborij u obliku pritisnute kugle počiva na osmerokutnoj bazi. Baza je tankim, uzdužnim, reljefno istaknutim linijama podijeljena na osam dijelova. Bočno, na samom dnu, uveden je nacionalni motiv, gravirana šahovnica.

Na samom vrhu poklopca ciborija, na lepezastom postamentu, nalazi se lik svetog Josipa koji spava, kojemu u snu govori anđeo da prihvati i čuva Mariju koja pod svojim srcem već nosi Isusa.

Tijek razradbe ideje pri oblikovanju određen je namjerama da kalež, ciborij i plitica moraju činiti cjelinu, a oblikovno moraju biti usklađeni s prostorom Svetišta (veličinom, materijalom, obradom i bojom). Također, komponirani su tako da ostvare prepoznatljivost kao unikatno rješenje. Zatim, ne narušavajući funkcionalnu i liturgijsku zadatost predmeta, u oblikovanju sam nastojala izraziti hodočasnički i nacionalni karakter Svetišta (motivima koji upućuju na hodočasničke molitve i molitvene nakane Svetišta, i uvođenjem nacionalnog simbola).

Likom svetog Josipa izvedenog u punoj plastici na samom vrhu ciborija podcrtana je namjera da je Svetište u Karlovcu posvećeno svetom Josipu, a kalež i ciborij izrađeni kao zavjetni dar vjernika iz cijeloga hrvatskog naroda koji mu se molitvama utječu, zazivajući ga da nas vodi u svim težinama i radostima i štiti kao zaštitnik svakog života, obitelji i čitave Domovine, zaključila je autorica Linda Milić Kršnjavi.

Posuđe je prema njezinim nacrtima i naputcima izradila zlatarnica Josipa Rodića.

S obzirom da još uvijek postoji zanimanje brojnih Josipovih štovatelja za darivanje zlata kao zavjeta i molitvenog dara, Nacionalno svetište pristupilo je izradi projekta obnove svetohraništa u samom svetištu. Prijedlog izrađuje akademski grafičar Hrvoje Ljubić, autor brojnih sakralnih umjetnina među kojima je najpoznatiji sarkofag blaženog Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali. Također, dio darova ukrašavat će prostor iza kipa sv. Josipa s Djetetom Isusom, u kojem će biti medaljoni s prikazima svih crkvi sv. Josipa na hrvatskom govornom području.

Na misi su pjevali i posluživali sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.