Draga braćo i sestre!

Sveta jubilejska godina se primiče svom vrhuncu. Ne kažem kraju, jer bi to više sličilo dovršenom poslu koji se može staviti ad acta i pohraniti u arhiv.

Svatko tko je htio mogao se okoristiti ovim jubilejom i polako ubirati plodove milosnog vremena koje nam je bilo ponuđeno.

Mogli smo bolje upoznati bogatstvo svoje vjere, svakodnevno dobiti oprost za sebe, za one koje nosimo u srcu, za svoje pokojne, kao i za one koji nam idu na živce i testiraju naše strpljenje.

Kao biskupijska obitelj pridružili smo se domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj i pošli u Rim na nacionalno hodočašće, a potom na svoje zavjetno hodočašće u Gospino svetište na Trsatu.

Sigurno su to bili blagoslovljeni dani koji su se duboko usjekli u našu memoriju i koji će nam biti ohrabrenje na našem putu života.

Sveta godina imala je svoje dvije uporišne točke unutar kojih se odvijao sam sadržaj jubileja: nedjelja Svete Obitelji prošle godine i nedjelja Svete Obitelji ove godine. Početak i dočetak u Svetoj Obitelji.

Ne zaboravimo da ispovijedamo svoju vjeru u Tro-jedinoga Boga. Boga koji je u svojoj biti i po svojoj naravi jedinstvo u trojstvu, jedinstvo u zajedništvu božanskih osoba. Bog je u sebi obitelj božanskih osoba koje se međusobno savršeno poznaju, ljube i proniču.

Radi toga se utjelovljenje i dolazak Sina Božjega kao čovjeka dogodio unutar ljudske obitelji Marije i Josipa. Jer ako je Bog u sebi obitelj i ako je čovjeka stvorio na svoju sliku, onda je ljudska obitelj bila najprikladnije mjesto u kojem će se Bog pojaviti na zemlji u našem obličju.

Na zemlji ne postoji ništa što može zamijeniti i nadomjestiti obitelj. Ona je povlašteno mjesto u čijem se okrilju rađa, odgaja i stasa svaki ljudski život i to domaće obiteljsko ozračje ugnijezdit će se u srce, memoriju i život svakog ljudskog bića, bez obzira je li se rodio na kraljevskom dvoru ili poput Isusa u siromaštvu betlehemske štale i slame.

Svatko dolazi na ovaj svijet u onom najboljem što mu njegovi roditelji u tom času mogu priuštiti, vjerujući i nadajući se da ga prije svega dočekuju s ljubavlju i radošću.

Budući da se ono prvo čega se sjećamo trajno upisuje u naše pamćenje i da se svake godine u ovo božićno vrijeme vraćamo svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa, s velikom zabrinutošću promatramo naše današnje obitelji.

Ako se obitelj božanskih osoba savršeno ljubi i poznaje, ako je čovjek – kao muško i kao žensko – stvoren na sliku Božju i ako mu je po samom stvaranju u srcu utisnuta božanska ljubav, kako možemo danas govoriti o obitelji u kojima žive tzv. partneri, a ne muž i žena?

Među partnerima ne mora postojati ljubav, čak ni simpatija, mogu se i mrziti, mogu biti zavađeni i ljubomorni konkurenti, bitno je da su sklopili dobar trgovački posao i da imaju korist i zajedno su dok ne naiđe neka bolja ponuda i prilika. Kad se ta prilika pojavi, partnerski odnos prestaje i svatko ide svojim putem. Može li se to zvati obitelj? Može li se to primijeniti na muža i ženu, na oca i majku?

Svakodnevno nas zapljuskuju crne vijesti u kojima je partner partneru oduzeo život. Što ih je držalo zajedno? Zašto su bili zajedno? Do kada su trebali biti zajedno? A što će biti s njihovom djecom?

Partneri i obitelji su dva svijeta. Prvi traje dok traje, a drugi je vječan. Obitelj se zasniva i gradi jedino u ljubavi, a ljubav je jedina koju ni smrt ne može pobijediti.

Mi koji smo živjeli u obiteljskom ozračju majke i oca, braće i sestara, odgajani smo da ono što se živi u obitelji ne izlazi na ulicu nego ostaje unutar obitelji. Obitelj ima svoje dostojanstvo i susjedi ne znaju ako nama nešto manjka, ako u čemu oskudijevamo. Iz kuće ne izlazi ni istina koja se nije poklapala s postojećim režimom.

Sad smo došli do toga da obitelj živi kao i društvo, kao da smo na pozornici ili stadionu. Što ekstravagantnije to modernije, što više sliči cirkusu to mu je veća umjetnička vrijednost.

Ili, ako hoćete drugu usporedbu: tržnica. Ponuda i potražnja. Mi se nudimo kome ćemo se dopasti, kome svidjeti. Tko više nudi, s njim se dulje ostaje.

Kako ovakvo ponašanje usporediti s božićnim događajem? Kako možemo čekati Božić i slaviti Boga koji nam dolazi ususret, ako nismo usvojili Božju logiku?

Bog nije stvorio čovjeka kao svoga partnera nego kao prijatelja. Udahnuo je u njega svoga Duha. Sebe mu je dao. Ne nešto od sebe, nego sebe.

Kad se druga božanska osoba, Sin, utjelovio i rodio kao čovjek, Bog nam je svega sebe dao. Bog se s nama po svome Sinu zauvijek vezao. Sebi je uzeo ljudsku narav, a nama dao božansku. To je veza koja se ničim i nikada, dok je svijeta i vijeka, ne može i neće prekinuti.

Sav Božji govor čovjeku je njegov DA za nas i čovječanstvo. Kakvi god da jesmo i kakvi god bili Bog se nikada neće odijeliti od nas. Njegov DA, jednoć dan, zauvijek je i neopozivo dan.

Na Božji DA nama, Marija i Josip su odgovorili svojim DA jedno drugome i oboje Bogu.

Ako želimo da naše obitelji imaju budućnost, da naša domovina ima budućnost, da mi svaki pojedini imamo sretnu budućnost, onda se moramo vratiti svojim korijenima, a korijen je samo jedan: Bog. Božji plan stvaranja, spasenja i otkupljenja čovjeka.

Ne možemo više nastaviti živjeti neodgovorno. Ne možemo živjeti od danas do sutra. Tako žive druga Božja stvorenja koja nemaju razuma i slobodne volje, koja nisu stvorena na sliku Božju.

Ljudska stvorenja prije nego počnu živjeti zajedno međusobno se upoznaju i daju svoj slobodni pristanak i svoj DA jedno drugome, jednom zauvijek, jer će iz toga neopozivoga DA nastati obitelj koja do sada nije postojala. Rodit će se novi život kojemu je potrebna sva ljubav i to ljubav po uzoru na svoga Stvoritelja i Spasitelja.

Prigrlite, stoga, vapaj svetoga Pavla apostola, kao vapaj koji je upućen svakome od nas, ponajprije muževima i ženama, očevima i majkama, mladićima i djevojkama, mladima i djeci: »Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: „ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, zbog okorjelosti srca njihova.“ Odložite prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast i obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine« (Ef 4,17-18. 22. 24).

Od srca želim i molim da sveta jubilejska godina, božićni blagdani i nova godina koja je pred nama svim ljudima dobre volje donesu izobilje Božje milosti, plodova i blagoslova.

✠ Ivica Petanjak

biskup