Božićna poruka šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića

Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge:

 “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo,

događaj koji nam obznani Gospodin.”

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.

(Lk 2,15-16)

Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

Na Božić svaka je vjernička duša pozvana krenuti do Betlehema i pogledati što se tamo dogodilo, što nam je to obznanio Gospodin. Prići jaslicama i spoznati rođenje Isusovo.

Bog je pohodio svoj narod, čovjeka na svoju sliku stvorena. Sišao je k svome stvorenju u svijet koji se odmetnuo do njega. Stoljeća pripremaju njegov dolazak, a Bog izabire trenutak povijesti u kojem se rađa od žene. Malo dijete položeno u jasle. Skromnost njegova dolaska još ničim ne pokazuje da se rodio Bog, Božić. Ipak, pojava anđela koji na nebu pjevaju i upućuju pastire prema štalici, doskora dolazak kraljeva s Istoka i reakcija kralja Heroda, pokazat će da se događa nešto posebno, izvanredno. Isusovo rođenje pokreće nebo i zemlju, anđele i pastire, zvijezde, kraljeve i Heroda.

U pohodu pastira vidimo one koji slušaju glas Neba i polaze kamo su upućeni. U kraljevima s Istoka gledamo one koji traže poruku Neba i žele da ih Nebo vodi do cilja, da im otkrije smisao njihova životnog hoda. A u reakciji kralja Heroda vidimo one suprotstavljene koji ne žele prihvatiti da se Bog miješa u njihov život. Poslušnost, potraga i otpor odgovor su čovjeka na događaj rođenja Isusova.

Vjerujemo u Isusovo rođenje u Betlehemu, njegov slavni dolazak na kraju vremena iščekujemo, a u našem sadašnjem trenutku tražimo njegovu blizinu jer je obećao biti s nama do svršetka svijeta, Emanuel – s nama Bog.

Isusovo rođenje slavimo kao događaj spasenja prije 2020 godina. Slavni Kristov dolazak na kraju vremena ostaje nam tajna Božje volje i nauma sa svijetom i čovjekom, s njegovim stvorenjem. Život koji živimo sada daje nam priliku biti s Bogom trajno povezan u vremenu između prošlog i budućeg dolaska Gospodnjeg. Kako napisa bl. Izak opat samostana Stella: U šatoru Marijina krila Krist je boravio devet mjeseci, u vjerskom šatoru Crkve boravit će do svršetka svijeta, a u upoznavanju i ljubavi vjerne duše boravit će navijeke. (Čss. Sl. čit. subota II. TD)

Isus ne prestaje dolaziti, rađati se, na našim oltarima u tajni svetih sakramenata. S njime smo povezani u molitvi i slušanju njegove Riječi. On uvijek nalazi načina da nam pokaže svoju blizinu u tolikim događajima, kušnjama, nevoljama kroz koje prolazimo. On nam pokazuje svoje lice u licu brata čovjeka, osobito onoga koji je u nevolji i potrebi. Njegovu prisutnost i pomoć tražimo kad se suočimo s križevima života, nemilim okolnostima koje nas uvjere da sami ne možemo bez njegove pomoći i da je sve u Božjoj ruci.

Takav je Božić ove godine u okolnostima epidemije kad se, vjerujem, ruke češće sklapaju na molitvu i uzdiže pogled prema Nebu. Spasitelju, izbavi nas iz ovih iskušenja, skrati dane opasnosti i vrati nam onu radost koju Tvoj dolazak donosi. Blagoslovi sve medicinsko osoblje i druge službe koji se bore i daju sve od sebe da pomognu oboljelima i sačuvaju živote. Ova nevolja otkrila je puno plemenitosti i požrtvovnosti, velikodušnog svakodnevnog zalaganja liječnika, sestara i drugih koji brinu za zdravlje ljudi.

Što ćemo iz svega naučiti, kakvi ćemo biti kad opasnost prođe? Samo neka prođe što prije da se možemo vratiti svom ustaljenom načinu život, mnogi  razmišljaju na taj način. Hoće li ipak ostati svijetli trag one brige i požrtvovnosti koju su pokazali liječnici i druge službe? Hoće li porasti svijest odgovornosti jednih za druge na koju smo u ovo vrijeme stalno pozivani i biti odraz istinske kršćanske ljubavi? Ili će, za mnoge, lekcija biti uzaludna? Ako nakon svega budemo bolji ljudi vrijediti će sve kroz što smo trebali proći.

Nije li tako bilo sve od Betlehema do Kalvarije. Božji Sin svojim je rođenjem došao dijeliti našu sudbinu, naš ljudski život podvrgnut različitim slabostima, ranjivostima, grijehu i mogućem odbijanju. Već na početku za Novorođenoga nije bilo mjesta u svratištu. Poistovjetio se s najmanjima, najugroženijima. Prvi su ga prihvatili skromni i jednostavni pastiri. Njih je prve obasjao svojom radošću i blizinom. Potom će doći i oni umni, kraljevi s Istoka jer su u srcu bili Bogotražitelji, svjesni svoje nedostatnosti pred tajnom života.

Možemo li se prepoznati u pastirima ili kraljevima? Ima li u nas otvorenosti srca za Božji dolazak i u naš život. Herodov pristup Isusovu rođenju neka je daleko od nas. Istina Isusova rođenja traži vjernički odgovor koliko me doista dira spoznaja da se Isus rodio, došao k nama da postane naš Spasitelj i pokaže nam svu Božju ljubav za čovjeka.

Ovoga Božića neka naš dolazak pred Isusa bude ojačan ustrajnom molitvom, osobnom i u zajedništvu obitelji. Neka poraste svijest koliko nam je Bog došao blizu. Njegova neizmjerna ljubav neka dotakne svako srce. Rođenje Isusovo neka za svakoga bude istinski početak boljega svijeta. Ojačani vjerom prihvatimo izazove našega vremena i u njima prepoznajmo poziv na obraćenje srca i novi život u trajnoj Božjoj prisutnosti do onog susreta Licem u lice.

„I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2, 12-14).

„Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2,11).

Svim vjernicima Šibenske biskupije, svakom čovjeku dobre volje želim taj susret sa Spasiteljem svijeta.

Čestit i radostan Božić!

Budite uvijek blizu Isusu.

Obilje Božje milosti, nadahnuća i hoda Božjim stazama u Novoj 2021. Godini od dolaska Gospodnjeg,

u ime svih svećenika, redovnika i redovnica, i biskupa u miru mons. Ante Ivasa, želi Vam

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup