Glazbeni urednik HKR-a Slavko Nedić odmah je razjasnio odgovor na pitanje kad će HKR svirati božićne pjesme. “Božićna glazba se emitira u božićnom vremenu. Mi smo, kao Hrvatski katolički radio, radijski eter, a ne liturgijski prostor. Ipak, poštujemo liturgijsko vrijeme i određene standarde. Ako se sada nalazimo u adventskom vremenu, znamo da ima puno prekrasnih pjesama koje odgovaraju tom duhu. Dakle, sad je vrijeme za adventske pjesme, a za božićne pjesme vrijeme će biti kad dođe Božić, 25. prosinca.”

Skladatelj, zborovođa i dirigent mo. Josip Degl’ Ivellio upozorio je na lošu praksu. “Predbožićevanje i pjevanje božićnih pjesama prije Božića dolazi od nestrpljenja. Zamislite da za Veliku Gospu počnemo pjevati božićne pjesme! Ista je stvar, dakle, neprimjereno. Ali nestrpljenje se pokazuje u svemu, pa tako i u glazbi. Još je veći problem od toga što bi oni koji moraju i trebaju širiti liturgijsku i glazbenu kulturu trebali znati da je adventski koncert jedno, a božićni koncert drugo. Nema crkvenog dokumenta koji potvrđuje pjevanje božićnih pjesama prije Božića. I nikakvi božićni koncerti se ne mogu događati u crkvama (ne kažem da nije takva praksa!), ma da se išta počne događati, čak ni na sam Badnjak. Prvi božićni koncert može biti tek na Božić navečer.”

Voditelj gospel sastava The Messengers, zbora mladih Maranatha iz Španskog i Katedralnoga mješovitoga komornog zbora Matija Škvorc je na pitanje koliko umjetničke slobode smije biti u obradi tradicionalnih adventskih pjesama i jesu li moderne obrade prikladne za liturgiju, jasno je naglasio da “ako to rade stručni ljudi, koji su dovoljno educirani ne samo glazbeno, nego i duhovno i teološki, onda nema velikog problema ako treba napraviti neku adventsku pjesmu ili božićnu pjesmu u novom ruhu. Međutim, te pjesme i napjevi su prekrasni i na to bi možda trebalo paziti kad se i rade neke obrade, da se ljudima ne uskrati prepoznatljiva, glavna melodija. Inače je bolje da netko napiše novi tekst i novu glazbu.”

Meastro Degl’ Ivellio spomenuo je veliko bogatstvo različitih hrvatskih crkvenih pjesmarica, poput pjesmarice Atanazija Jurjevića iz 1635., Pavlinske pjesmarice iz 1640. godine ili Citharae Octochordae iz 1701. Dodao je da bi bilo puno bolje raditi nove pjesme, nego obrađivati stare, ali mi smo zastali i u klasičnim i modernim obradama. Adventska pjesma “Rekoše proroci” Zlatka Valingera izdvojena je kao rijetko uspješna nova pjesma, a Škvorc je spomenuo i da je najljepše obrade hrvatskih božićnih pjesama svojevremeno napravio Krunoslav Kićo Slabinac.

Na pitanje o razini osposobljenosti voditelja crkvenih zborova, Škvorc je dodao da “ima dosta zborova mladih, odnosno voditelja istih, koji imaju stvarno veliku volju. Nažalost, sve leži na tom entuzijazmu i pitanje je koliko se tko zalaže za određeni izbor i određene ljude. Mislim da nedostaje edukacije koju smo mi svojevremeno pokušali napraviti s projektom ‘Naša misa’ koji, nažalost, nije zaživio do kraja.”

Nedić je podsjetio i da postoji pravi adventski festival, odnosno “Hodočašće u došašće” koji se u Pakracu održava više od 20 godina, a uvjet za nastup uvijek je bila i jedna adventska pjesma, zbog koje su mnogi autori počeli istraživati adventsko blago.

Maestro Degl’ Ivellio je zaključio da je “protestantizacija liturgijske glazbe, ali i liturgije uopće – nepotrebna. Poznati filozof doživio je obraćenje, kao udarac maljem, nakon ulaska u katoličku crkvu punu tamjana, iz koje se začula polifonija i gregorijanski koral. Ako mi pola sata prije mise idemo na kavu i slušamo neke ritmove, a kasnije u crkvu uđemo s tim istim ritmovima, samo promijenjenog teksta, onda mi se čini da je to stvarno daleko od Tradicije.”