Okupili su se predstavnici gradova i općina s područja biskupije, predstavnici važnih institucija i ustanova: školstva, kulture, zdravstva, branitelja, vojske, policije, sporta, Caritasa, kanonici, svećenici, redovnici i redovnice.

Započelo je božićnom pjesmom „Radujte se narodi“ koja je pobudila božićno raspoloženje. Nakon pjesme generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević uputio je biskupu Križiću, uime svih prisutnih, sljedeću božićnu čestitku:

„Dragi, oče biskupe, u vašoj Božićnoj poruci pod naslovom „Javljam vam veliku radost za sav narod“ (Lk 2,10), istaknuli ste, kako „prava radost nije proizvod čovjeka, nego Boga“. Gospodin Isus, veli da ćemo njegovu radost trajno imati budemo li obdržavali međusobno zajedništvo i razumijevanje te ističe: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“ (Iv 15,11,). Smatramo da je čežnja za radošću prirodna i trajna. Sv. Ivan Pavao II. rekao je: „Bog je čovjeka stvorio za radost, a ne za žalost, ali istinske radosti nema bez obraćenja.“ Mi, svećenici, smatramo da trebamo prednjačiti pred svim stadom kao uzori obraćenja i radosti što dolazi iz zajedništva s Gospodinom. Gospodin Isus poziva na puninu života, ali ta punina ne ovisi o nikakvim vanjskim pogodnim uvjetima, ni materijalnim, ni zdravstvenim, nego od onoga što dolazi iznutra kao plod naše suradnje s Bogom.

Smisao i poruka Božića, potvrđuje: u siromaštvu događaju se velike stvari, najveće, jer takve okolnosti dovode vjernika do potpunog predanja Bogu i oslanjanja na njegovu svemoć.

Prorok Izaija (30,15) piše: „Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: ‘Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste.’“ Obraćenje i pouzdanje u Boga nikada ne dovodimo u pitanje, ali znamo da u tome treba rasti svakodnevno. Često nas taj rast dovodi i do osjećaja da smo možda, na rubu izdržljivosti i da ne ćemo moći dalje. Ali je upravo to vrijeme i stanje privilegirano da iskusimo Božje djelovanje. Sveci nas uče da se u takvim životnim prilikama osobnih kriza i kriza svega čovječanstva, moramo još više uzdati u Boga i oslanjati na moćni zagovor i posredovanje naše Majke – BDM. Ove godine, kao nikada prije, sav svijet je više posvećen Mariji – njezinom Bezgrešnom Srcu. Nadamo se upravo zbog toga da je svijet u Božjim rukama. Mi, svećenici, želimo prednjačiti u vjernosti Bogu i u služenju njegovu narodu. Vama i svim nazočnima, želim, s apostolom sv. Pavlom, reći: „Neka Bog nade ispuni naša srca radošću i mirom (Rim 15,13). U ime svih svećenika naše biskupije, od srca Vam želim čestit i blagoslovljen Božić.“

Biskup Križić je nakon toga pozdravio prisutne te iznio najvažnije događaje iz protekle dvije godine u kojima, zbog pandemije covida, nije bilo susreta. Spomenuo je smrt prvoga gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, a potom podsjetio na događanja u Crkvi u Hrvata: o imenovanju novih biskupa u biskupijama koje su ostale ispražnjene, kao i imenovanja postojećih biskupa na nova biskupijska sjedišta.

Govorio je potom, o važnijim događanjima u Gospićko-senjskoj biskupiji tijekom proteklog vremena: biskupijska sinoda, izgradnja Svećeničkog doma i samostana klauzurnih sestara karmelićanki. Naglasio je radost zbog dolaska u biskupiju klauzurnih sestara karmelićanki i otaca karmelićana čime je obogaćena prisutnost redovništva na području biskupije koja je bila veoma oskudna.

Osvrnuo se i na stanje klera u biskupiji, nedostatku duhovnih zvanja, kontinuirano smanjivanje broja vjernika u župama zbog raseljavanja i sve manjeg broja djece. Uz sve manji broj vjenčanja raste broj razvoda brakova što posebno zabrinjava.

Biskup je potom govorio o značenju i djelovanju biskupijskog Caritasa i pomaganju najsiromašnijim na teritoriju biskupije. Najavio je i važan događaj u Gospiću koji će biti 2024. g. a to je Nacionalni susret mladih iz Domovine i inozemstva, kao i ono što je već učinjeno u pripremi na taj događaj. Na kraju je biskup čestitao svima Božić i Novu godinu te pozvao na druženje i razgovor uz prigodni domjenak.