Cerovljani: Biskup Košić blagoslovio križ u spomen na ubijene hrvatske domoljube

Nakon blagoslova biskup je u mjesnoj kapeli Sv. Petra i Pavla predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bili su domaći župnik preč. Željko Jurković, župnik iz Prelošćice Tomislav Kolar i župni vikar iz Hrvatske Kostajnice fra Leopold Palić.

Blagoslovu su nazočili brojni domaći vjernici, članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Siska i načelnica Općine Hrvatska Dubica Ružica Karagić. Na početku je okupljene pozdravio član Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Ivica Valent, koji je podsjetio na mučeničko stradanje toga kraja kroz proteklih šesto godina.

Osvrnuvši se na mučeništvo brojnih ljudi ubijenih tijekom II. svjetskog rata u tome kraju biskup Košić je poručio da je naš život često križ, patnja, trpljenje i smrt. „To izaziva u svima nama bojazan i tjeskobu te se pitamo zašto moramo toliko trpjeti na ovom svijetu i zašto toliko nepravdi dopušta naš Bog koji je dobri Otac. Iako nam često nedostaje pravi odgovor znamo da je on iz svoje ljubavi čovjeku darovao slobodu te smo sami odgovorni za svoje postupke. Tako možemo činiti dobro, ali možemo i činiti zlo. I zato što čovjek može činiti i zlo postoje toliki ratovi, nepravde, izrabljivanje i patnje po čitavom svijetu. Upravo je naš narod kroz svoju povijest, ali i sadašnjost prolazio i prolazi kroz brojna trpljenja. Danas smo blagoslovili 15. ‘bijeli križ istine’ za nedužno ubijene, ali na području naše Sisačko-moslavačke županije nalazi se 119 stratišta s oko 40.000 ubijenih. Samo u Zrinu je u Drugom svjetskom ratu stradao 291 Zrinjanin, a prije dva tjedna u Unčanima smo postavili križ u spomen na 355 žrtava s područja Pounja. Danas se pak ovdje sjećamo i molimo za 396 ubijenih i to često nedužnih, bez krivice i samo zato jer su bili Hrvati, katolici, što znači da je preko tisuću žrtava dao samo ovaj kraj Lijepe naše“, rekao je biskup te dodao kako je područje Banovine mjesto gdje su se oduvijek prelamali razni interesi još od osmanskih osvajanja. „Znamo da su naši stari, a posebno su se tu isticali grofovi Zrinski, borili protiv Turaka i oslobodili ove krajeve uz mnogo žrtava. Sljedeće ćemo godine organizirati znanstveni skup i obilježavanje 500 godina od kada je papa Lav X. zbog pobjede bana Petra Berislavića nad Turcima u Hrvatskoj Dubici, poslao pismo u kojem Hrvatsku naziva Antemurale Christianitatis – Predziđe kršćanstva. I mi to doista jesmo, zid koji je obranio kršćanstvo i Europu od onih koji su je htjeli uništiti“.

U nastavku biskup se dotaknuo i aktualnog trenutka osvrnuvši se na nedavnu izjavu pučke pravobraniteljice o navodnoj obnovi ‘endehazije’, i pojavi fašizma u Hrvatskoj. Biskup je ustvrdio kako je očito da bi neki željeli da se prava istina o hrvatskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu i partizanskim zločinima, nikada ne sazna. „Mi postavljanjem ovih križeva i molitvom za ubijene ne spominjemo nikakav fašizam ni ideologije, niti to želimo. Sam bl. Alojzije Stepinac je dizao glas protiv fašizma, protiv nacizma, protiv rasne ideologije. Bio je jedan od najjasnijih glasova i kada je čitava Europa bila pokorena, on je u zagrebačkoj katedrali sva ta zla osudio i govorio da pred Bogom nema rase već samo čovjek jer je svatko tko ima pravo reći ‘Oče naš’ Božje dijete. Mi ne poznajemo drugu rasu, nego samo rasu Božju. Blaženik se tome protivio kao i progonu Židova koje je spašavao, o čemu svjedoče brojni preživjeli kojima je pomogao. Jedini mu je ‘grijeh’ što je rekao da ako svi narodi imaju pravo na državu, onda to pravo imaju i Hrvati, a ne da ih iskorištavaju i ubijaju drugi narodi. Nitko ne opravdava i ne smije opravdavati niti jedan zločin i mi kao vjernici moramo osuđivati svako ubijanje nevinih, svako zatiranje pravde i otimanje imovine, rušenja i pljačku, sve što je protiv Božjih zapovijedi. Čovjek je najveća svetinja te ga treba poštivati kao dijete Božje i zato ne smijemo nikada biti poneseni nikakvim negativnim emocijama i osvetoljubivošću jer će Bog svakomu dati pravednu nagradu“, zaključio je biskup Košić.

Na kraju se okupljenima obratio i domaći župnik preč. Jurković izrazivši svoju nadu da će krv tolikih mučenika ove župe biti sjeme novih života kršćana.