Dragi don Ivane, kotorski biskupe!

Kada su starozavjetnom pravedniku Jobu pristizale bolne vijesti o velikim stradanjima i gubitcima, on je, u potpunoj vjeri da sve što jest i što ima od Boga prima, ustrajno ponavljao: „Gospodin dao, Gospodin oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje!“ (Job 1,21).

Crkva u Hercegovini na vijest da je Sveti Otac, papa Franjo, za novoga biskupa kotorskoga izabrao našega svećenika don Ivana, svjesna velike praznine u pastoralu naših biskupija, ponavlja zajedno s pravednim Jobom: “Blagoslovljeno ime Božje!“

Stoga i u ovom trenutku kada si službeno preuzeo upravu Kotorske biskupije, kojoj si postao prvi učitelj, pastir i otac, te se u isto vrijeme na crkveno-pravni način oprostio od svoje Hercegovine – Crkve u Hercegovini, želimo blagoslivljati Gospodina zbog silnih djela koje je po Tebi do sada očitovao.

Blaženi bili, vjerujemo u nebu, Tvoji pokojni roditelji Stojan i Anica koji su u ljubavi od Boga primili desetero djece, 7 kćeriju (od kojih je jedna još kao nejače preminula) i 3 sina, među kojima si i Ti, don Ivane, biskupe.

Blagoslovljena bila Tvoja braća i sestre s obiteljima, koji su Te u zajedništvu vjere molitvom i žrtvom u životu pratili!

Blagoslovljeni bili Tvoji župnici i kapelani, odgojitelji i profesori koji su Te u vjeri jačali i na putu svećeništva odgajali, hrabrili i poučavali.

Blagoslovljeni bili biskupi Petar Čule i njegov tadašnji tajnik i generalni vikar, potom kotorski biskup Marko, koji su Te među kandidate za svećeništvo primili; biskup Pavao koji Te zaredio, prve svećeničke dane obilježio i u afričke misije poslao; biskup Ratko koji Te kroz svećeništvo i u postdiplomskom studiju, na župi i na Ordinarijatu pratio i sadašnji biskup Petar koji Ti je u ovom vremenu svu pastirsku brigu i poštovanje iskazao te svomu svećeniku dostojanstveno biskupsko ređenje u Mostaru priredio.

Blagoslovljeni bili Tvoji svećenički koraci, riječi i djela i svi vjernici s kojima si se međusobno u kršćanskoj vjeri izgrađivao od hercegovačkoga Dračeva, preko misijske Tanzanije, kanadskog Oakvillea, talijanske Padove, mostarske Katedrale i Ordinarijata, sarajevskih Papinskih misijskih djela do studenačke župe i svetišta Presvetoga Srca Isusova!

Blagoslovljeni bili sjemeništarci i bogoslovi koje si kao biskupski vikar i povjerenik na putu prema svećeništvu vodio i za njih se bratski brinuo; toliki svećenici i redovnice kojima si u duhovnim vježbama vjeru umnažao, nadu utvrđivao i u ljubavi ih usavršavao.

Neka je blagoslovljeno Ime Božje zbog tolike milosti koju je na Tebe izlio, čudesno Te kroza život vodio i od smrtne pogibelji po zagovoru bl. Alojzija Stepinca izbavio!

I, evo nas u ovom trenutku, u kojemu – dok blagoslivljamo Boga zbog svega što rekosmo i puno više toga što ni u knjigu ne bi moglo stati, Tebi, našemu dosadašnjem svećeniku, kolegi i prijatelju izričemo službeni pozdrav i zahvalu. Ovo ovlašteno činim u ime mjesnoga biskupa Petra, našega umirovljenoga biskupa Ratka, svih svećenika i redovnika, svećeničkoga i redovničkoga pomlatka, cijeloga puka Božjega hercegovačkih biskupija:

Dragi don Ivane – biskupe: hvala Ti na Tvom nesebičnom radu i predanju Crkvi u Hercegovini i na svim mjestima u koje Te je Crkva pozivala a Ti se radosno svećenički odazivao.  U ovakvim trenutcima rado ponavljamo kratku, sveobuhvatnu i snažnu zahvalnicu: “Bogu hvala na svemu“.

Mi u ovome čitamo volju Božju. Tebe Crkva Kristova zasađuje u novo podneblje: Molimo predobroga Boga da kao i do sada, u novoj sredini, s novim geslom „Bog je ljubav“, skupa sa svim Bokeljima, ne samo u vjeri, nadi i ljubavi rasteš, nego osobito u nauku apostolskom procvjetaš, u lomljenju kruha Bogu se potpuno predaješ; da se u otkrivanju volje Božje očituje i naše svećeničko, vjerničko, duhovno i molitveno zajedništvo.

Sretno Ti i čestito bilo. I budi uvjeren: Tvoja Te Hercegovina molitveno prati i Tvojim se crkvenim plodovima istinski i od srca raduje i uvijek Te rado u Tvojoj Hercegovini očekuje.

Na mnogaja ljeta u zdravlju i svakovrsnoj krjeposti s Božjim blagoslovom i milošću!