Četvrta postaja molitvenog hoda ususret 180. obljetnici rođenja sl. B. Josipa Stadlera

Misu je predslavio župnik Mato Matasović.

Na misi kao i na molitvi krunice koja joj je prethodila, uz domaće župljane sudjelovale su Stadlerove duhovne kćeri, služavke Maloga Isusa koje djeluju u svom samostanu u Brodskom Vinogorju.

Povezujući na početku mise Stadlerov život sa svetkovinom Božjeg milosrđa, vlč. Matasović je naglasio da je nadbiskup Stadler služeći u napaćenoj Bosni shvatio da je upravo milosrđe prva krepost koju treba razvijati te je poput Milosrdnog Samaritanca pomagao najpotrebitijima.

„Za to milosrđe bili su mu potrebni ljudski resursi te je osnovao redovničku zajednicu Služavke Maloga Isusa“, naglasio je.

U homiliji je podsjetio da je Stadler uz pomoć dobrih ljudi i služavki Maloga Isusa vidao rane mnogima, ublažavao neimaštinu i bijedu osnivajući mnoge ubožnice, odgajao i opismenjavao otvarajući domove i škole.

„Tim postupcima želio je u njihova srca i duše donijeti Kristov mir“, rekao je uz ostalo župnik.

Nadalje je govorio o savjesti naglasivši da samo čista savjest donosi duboki nutarnji mir. Upozorivši da dvoličnost i grijeh ugrožavaju čovjekov mir, podsjetio je da je upravo Stadler kao nadbiskup dolaskom u Bosnu bio svjestan njezine nesređenosti, opterećenosti mnogim krivnjama te se dao na osnivanje župa, gradnju crkvi, katedrale koju je posvetio Srcu Isusovu svjestan da samo Isus donosi pravi mir.

Upozorio je također na posljedice koje ostavlja grijeh, naglasivši da je Stadler toga bio duboko svjestan te je bio čovjek duboke molitve.

„Krist je bio život njegova života. Znao je da je za plodonosno djelovanje uvjet biti sjedinjen s Kristom. Upravo u božanskoj moći molitve nastajala su sva njegova epohalna djela. Rado je podnosio poniženja, bolest i prijezir, globe i zatvor da bi duše sačuvao od zla i grijeha. Najveća mu je briga bila odgoj dobrih i svetih svećenika pokazujući prema njima očinsku brigu“, rekao je uz ostalo propovjednik.

Zaključio je da i vjernici poput sluge Božjega Stadlera uskrslim darom mogu pobijediti svako zlo i grijeh samo ako se otvore Božjem milosrđu te u molitvi crpe snagu za vječno sjedinjenje s Gospodinom.

Predstavljajući pri kraju mise život i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera, utemeljitelja svoje družbe, služavka Maloga Isusa s. M. Kristina Adžamić naglasila je da molitvenim hodom žele osvježiti spomen na toga duhovnog velikana svetoga života, koji je rođen i kršten 24. siječnja 1843. u Župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu u obitelji Đure i Marije Stadler, približiti vjernicima njega kao budućeg blaženika i sveca, koji im može pomoći svojim zaslugama kod Gospodina u potrebama duše i tijela.

Kako je to bila i Nedjelja Božjeg milosrđa koju je ustanovio sv. Ivan Pavao II. s. Kristina prisjetila se i njegovoga pohoda Sarajevu 12. travnja 1997. kada je molio i na Stadlerovom grobu, te je u nagovoru svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima rekao: „Kako u ovoj katedrali ne spomenuti mons. Josipa Stadlera, prvoga nadbiskupa obnovljenoga starog biskupskog sjedišta u Vrhbosni, današnjem Sarajevu i utemeljitelja Družbe Služavki Maloga Isusa, jedine redovničke zajednice koja je nastala u Bosni i Hercegovini? Neka živi spomen na toga velikog pastira – posve vjerna Apostolskoj Stolici i uvijek spremna služiti braći – hrabri i podupire misionarsko zalaganje svih Bogu posvećenih osoba koje rade u ovome meni tako dragome kraju!“

Govoreći pak o djelovanju služavki Maloga Isusa u Slavonskom Brodu naglasila je da i one kao i ostale sestre iz te družbe svakodnevno u svom samostanu mole za Stadlerovo proglašenje blaženim.

Prisjećajući se njihova dolaska u Brodsko Vinogorje u jeku Domovinskog rata 1994. godine podsjetila je da su pod svoj krov primale starije i nemoćne osobe koje su i same bile protjerane iz ratom zahvaćenih dijelova BiH, posebno iz Bosanske Posavine. Većina njih bili su stariji i bolesni roditelji sestara.

„Uz to naše su se sestre uključile i u apostolsko djelovanje sa starijim i bolesnim osobama korisnika Doma za starije i nemoćne sobe u Slavonskom Brodu, te rad s djecom s posebnim potrebama u Zlatnom cekinu. Nekoliko mlađih sestara uključilo se u vjerski odgoj djece i mladih kroz školsku i župnu katehezu. Poslijeratnim povratkom sestara u BiH veći dio njih, posebno mlađih, povučen je sa službe u Slavonskom Brodu, da bi ponovo bile pokrenute apostolske aktivnosti samostana u BiH. U Brodskom Vinogorju ostaje neprekinuta nit svjedočanstva molitvene prisutnosti sestara, što je posebno došlo do izražaja kroz starije i bolesne sestre koje su euharistijskim klanjanjem svakodnevno prinosile Bogu molitve za narod s jedne i druge strane Save.

Kada pogledamo 28 godina unazad možemo zapaziti procvat i zatišje apostolskog djelovanja sestara u Brodskom Vinogorju, kao i svjedočanstvo one iste ljubavi prema Bogu i čovjeku koja je zapaljena 1890. godine u Sarajevu po sluzi Božjem nadbiskupu Stadleru. Trenutno u samostanu djeluje šest sestara. Uključene se u pastoralne aktivnosti u župama Brodsko Vinogorje, Kolonija i Podvinje. Sestre koje nisu radno sposobne uključene su u apostolat molitve kojim podupiru naše apostolskog djelovanje i mole za nova duhovna zvanja“, zaključila je s. Kristina.

Najavila je petu postaju molitvenog hoda kada će se misa slaviti u Župi Svete obitelji te je pozvala župljane da im se pridruže u daljnjem molitvenom hodu po župama Slavonskobrodskog dekanata za Stadlerovo proglašenje blaženim.

Kako je svim vjernicima podijelila sličice sa Stadlerovim likom i molitvom, razmišljanje je zaključila zajedničkom molitvom za njegovo proglašenje blaženim.

Poglavarica brodskog samostana s. Pavka Dujmović zahvalila je župniku Matasoviću na poticajnim riječima i gostoprimstvu, vjernicima na sudjelovanju kao i medijima koji redovito izvještavaju o molitvenom hodu.