Istina je prava novost.

Čuvar Svetišta sv. Šime don Damir Šehić pozvao na devetnicu zadarskom zaštitniku

Ususret blagdana zaštitnika grada Zadra sv. Šime, čije se neraspadnuto tijelo osam stoljeća nalazi u Zadru, u Svetištu sv. Šime prvi put će biti održana velika devetnica, od petka 29. rujna do uočnice u subotu 7. listopada, najavio je čuvar svetišta i župnik Župe sv. Šime don Damir Šehić.

Svakog dana u crkvi sv. Šime u Zadru misno slavlje će predvoditi različiti svećenici, među kojima i oni iz drugih dijelova Hrvatske. O osobitosti devetnice, na takav način organizirane prvi put te o značenju sv. Šime čija poruka života, duh i čašćenje nadilaze granice Zadarske nadbiskupije s dr. sc. don Damirom Šehićem  razgovarala je Ines Grbić.

Don Damire, ove godine svetkovina sv. Šime priprema se na osobiti način, bogatim sadržajem devetodnevne pripreme koja unosi novi dinamizam u javnom čašćenju i još većem promicanju sv. Šime, njegovom poznavanju. Što želite ostvariti tom intenzivnijom duhovnom ponudom ususret blagdanu sv. Šime, koja na tako osmišljeni i sveobuhvatniji način još nije bila održana?

Sadržajem velike devetnice, sv. Šimu želimo „dati narodu“, prikazati ga narodu i na neki način, vratiti ga narodu. Da se narod koji ga je oduvijek častio i obilazio njegov relikvijar opet vrati njemu, doživjeti i osjetiti kako crkva nije otvorena samo na svetkovinu sv. Šime, nego je otvorena danima prije u tom hodu ususret blagdanu. Taj sakramentalni i molitveni hod od devet dana je simbolika otvorenosti crkve za sve: za najpotrebnije, najmanje, bolesne; za pritisnute raznim poteškoćama, a postoji cijeli spektar situacija koje čovjeka tište. Otvorena vrata crkve na osobiti način kroz nadolazećih devet dana slika su toga. Vrata su otvorena, svetac je tu, on nam se nudi, želi nam pomoći.

Ruke sv. Šime koje su držale Krista pružaju se prema nama i žele baš naše probleme podignuti pred Boga. Vjera svakoga od nas može biti u njegovim rukama. Mi vjerujemo da se po rukama sv. Šime ostvaruje ono drevno obećanje, a to je iščekivanje Mesije. Upravo je sv. Šime u Kristu ugledao i prepoznao Mesiju. Vjerujemo da možemo i danas, po svecu koji prebiva među nama, i mi spoznati najveću tajnu koju imamo – a to je da je Bog među nama.

Imati u gradu Zadru tijelo sveca koji je na svojim rukama držao Isusa nadilazi okvire grada i Zadarske nadbiskupije, mjesne Crkve. To se pokazuje i po pozivu svećenicima koji će predvoditi misna slavlja u devetnici, a dolaze i iz drugih dijelova Hrvatske, od Krašića do Splita.

Želja mi je bila da sv. Šime bude onaj, jer on zasigurno je taj, koji poziva sve!

Sv. Šime nije samo naša lokalna relikvija i priča. U konačnici, sveci su sveci cijeloga svijeta. To je simbol svetosti – univerzalnost! Sa sudjelovanjem svećenika iz Hrvatske pokazujemo da sv. Šime nije samo dio partikularne Crkve, nego on je svetac za sve i pripada svima.

Bio sam jako oduševljen reakcijama svećenika koje sam pozvao. To su, redom kako će predvoditi mise u devetnici: don Gašpar Dodić, fra Andrija Bilokapić, dekan KBF-a u Splitu prof. dr. fra Šimun Bilokapić, župnik u Krašiću vlč. Ivan Vučak, sveučilišni profesor dr. sc. don Josip Mužić, don Damir Stojić, don Zdenko Milić i naš zadarski nadbiskup, kao pastir mjesne Crkve domaćin svega, Milan Zgrablić.

Čim sam tim svećenicima uputio poziv za dolazak, oni su se rado odazvali i hvala im za to. To je znak da sv. Šime u Zadru privlači različite profile ljudi, ali i svećenike koje sam pozvao: od Zagreba, Krašića, preko Zadra do Splita.

Svećenici dolaze otvorenog srca, u želji da borave u Svetištu sv. Šime i slave sv. Šimu. To mi je bila osobita radost i poticaj koji nije došao od mene, nego je došao od ljudi koji su željeli tih dana ususret svetkovini, boraviti u Svetištu sv. Šime i sudjelovati u tom slavlju.

Sv. Šime nam na poseban način daje do znanja da ne smijemo biti zatvoreni samo u sebe i za sebe, nego da moramo biti otvoreni za sve. Ovog ljeta, u ovo kratko vrijeme otkako sam čuvar Svetišta sv. Šime i župnik, osjetio sam kako ovuda prolaze mnogi ljudi, od Južne i Sjeverne Amerike, Južne Koreje, Australije. Dolazeći sv. Šimi, oni se zaista dive i uvijek postavljaju ono pitanje: „Je li to stvarno sv. Šime?“ A mi im možemo odgovoriti: „Mi vjerujemo da je to uistinu sv. Šime“, što potvrđuju i brojna uslišanja molitava tijekom stoljeća, ljudi koji su mu se utjecali za pomoć – taj sv. Šimun, prorok, pravednik koji je u svojim rukama držao Isusa! I ljudi se svaki put oduševe i budu oduševljeni.

Mnogo puta u ovo kratko vrijeme otkako sam ovdje župnik, čuo sam od ljudi da svetište sv. Šime odiše posebnim mirom. Nakane koje ljudi donose pred sv. Šimu često se tiču života – nakane za zdravlje, potomstvo, osobito roditelji koji ne mogu imati djece, dolaze ovdje, zavjetuju se sv. Šimi i mole upravo toga sveca da donese blagoslov njihovoj obitelji.

Dodatnoj afirmaciji čašćenja sv. Šime doprinosi velika devetnica, ali i Proglas koji ćete uputiti. I to je novost ususret blagdanu sv. Šime, da se kao čuvar svetišta sv. Šime želite obratiti narodu, ususret svetkovini.

Proglas je model i komunikacijski način u obraćanju puku koji je oduvijek bio prisutan u Crkvi, osobito o velikim blagdanima i svetkovinama. Također na poseban način u nekim komunama, zajednicama koje prelaze granice sâmoga grada. Komuna je država u kojoj se nalazimo, gdje želimo poručiti da se tih dana, ususret svetkovini, ovdje u crkvi sv. Šime događa nešto osobito. A to je osobito čašćenje relikvije sv. Šime. Ne samo u materijalnom smislu, koja se nalazi među nama, nego i na duhovnoj razini – Bog nas poziva da promislimo o svom životu, da mu ga prinesemo i da uspostavimo vezu s nebeskom Crkvom.

Jer mi kao kršćani nismo samo stanovnici ovoga svijeta. Mi ljudi imamo i transcendentalnu dimenziju. Poziv se odnosi i na razdoblje nakon svetkovine, u osmini od blagdana. Proglas ususret svetkovini sv. Šime na početku devetnice, po uzoru na proslave drugih svetaca uzduž naše obale, u nekim drugim biskupijama, ide u tom smjeru – pozivaju se svi, bez iznimke! Pozivaju se i takozvani maleni, siromašni, bogati, koji imaju problema, i oni koji imaju zahvaljivati Gospodinu – da tih dana znaju da se u Svetištu sv. Šime u Zadru događa nešto osobito.

Među osobitostima u devetnici je i susret crkvenih zajednica Zadarske nadbiskupije prije svečane Večernje na uočnicu blagdana, 7. listopada. Pokreti u Crkvi su duhovska stvarnost. Sv. Šime je, kako je zapisao i evanđelist Luka, nadahnut Duhom Božjim, došao u Hram i u tek rođenom Isusu prepoznao Mesiju. Evanđelist Luka kaže doslovno: „Duh Sveti bijaše na njemu“, i još: „Duh Sveti objavio mu da neće umrijeti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, Šimun je došao u Hram.“ I taj susret zajednica i pokreta baš uoči blagdana sv. Šime je novost i dodatno obogaćenje u proslavi svetkovine.

Raduje me što je Povjerenstvo za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije odredilo upravo crkvu sv. Šime za taj događaj. Vjerujem da će to postati tradicija, da se na uočnicu, prije svečane Večernje koju slavimo u crkvi u čast sv. Šime, okupe svi pokreti djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji, da bi upravo ta duhovska stvarnost, u susretu sa sv. Šimom, na toj zajedničkoj karizmi – a to je, primiti Krista i dati ga drugima – proslavili taj dan.

U osobi sv. Šime imamo spoj Staroga i Novoga Zavjeta. Stari Zavjet, u duhu iščekivanja Mesije, a Novi Zavjet u smislu primanja duha Božjega i darivanja jednih drugima. Svetost nikad nije rezervirana samo za mene, za nekoga, pojedinca. Svetost nikad ne može biti privatna stvarnost, ona je uvijek dar za drugoga. Mislim da će se toga dana u crkvi, vjerujem punoj ljudi, ostvariti upravo to poslanje. Dakle, vjernici laici, koji žive svoju karizmu u ovom svijetu, doći će u crkvu sv. Šime tražiti njegov zagovor – i to ne samo za sebe, nego da ga mogu prenositi drugima.

Osmina po svetkovini završit će 40-satnim euharistijskim klanjanjem. Ta pobožnost osobito je bila prisutna u prošlim vremenima Crkve, a i ljudima našeg vremena je draga. Što ste htjeli poručiti s tim činom, 40-satnim klanjanjem i svečanim blagoslovom s Presvetim, na završetku osmine od blagdana sv. Šime?

Zahvaljujući mojim suradnicima, uvidio sam potrebu da i tih osam dana po svetkovini kad je sarkofag sv. Šime otvoren i kad se može prići blizu tijelu sveca, bude trenutak u kojem ćemo svi zajedno i na takav način pobožnosti, u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, zahvaliti sv. Šimi za sve milosti koje su primili ljudi koji su ovuda prošli.

Našim očima, našoj duši i srcu nisu evidentni svi vapaji, sve molitve i sve što je izrečeno na svetom tlu svetišta sv. Šime. Ali mi imamo kršćansku dužnost, imamo i dužnost prema Bogu, da mu kažemo: Hvala za sve! A najbolji način za reći hvala je upravo pred euharistijom, pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koji je poveznica s cijelom nebeskom Crkvom.

Želimo doći u crkvu sv. Šime i provesti 40 sati pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. To je ujedno prilika za sve ljude koji čeznu za euharistijom, osobito za takvim vidom pobožnosti, da tu pronađu svoj trenutak tišine tijekom dana ili noći i da zajedno s cijelim pukom, s cijelom Zadarskom nadbiskupijom, kažu: Hvala za divna djela koja čini sveti Šime kroz tolika stoljeća!

Zadrani na osobit način časte sv. Šimu – to se vidi i u dolasku u njegovu crkvu, obilasku Šiminog svetišta i relikvije, kao i u malenoj materijalnoj sekundarnoj relikviji pamuka sv. Šime koji vjernici iz crkve ponesu. Pamuk sv. Šime nalazi se na svim kontinentima svijeta, ljudi ga uzimaju s pouzdanjem i nose ga sa sobom.

S navedenim posebnostima proslave, želja je sv. Šimu još više otvoriti Hrvatskoj i svijetu, ne samo Zadru. Koristim ovu prigodu da podsjetim da je prof. dr. Božo Skoko, koji u svom stručnom djelovanju, među ostalim, promišlja i mogućnosti brendiranja Hrvatske, predstavljajući svoju knjigu „Strateško komuniciranje država“, nedavno javno rekao: „Moj kolega iz SAD-a boravio je u Zadru i rekao mi koja je najveća vrijednost Zadra, a da Zadrani toga nisu ni svjesni. To je škrinja sv. Šime, ali prije nje, tijelo koje je unutra. Zadrani, kaže on meni, imaju tijelo sveca koji je malog Isusa držao na rukama. Pa ja sam to saznao u Zadru, kazao je zdvojno, umjesto da to „vrišti“ prema svijetu i da se svugdje čuje i zna za to.“ Kako to komentirate?

Pa to mi je nadahnuće i želja, kako ste rekli, sv. Šimu otvoriti svijetu, da on iziđe iz svoje crkve. Da sv. Šime ode na udaljena mjesta, da dođe do srca svih koji čeznu za svecem koji će ih razumjeti. Mene osobito kod sv. Šime dira činjenica da je on bio čovjek u poodmakloj dobi. Bio je čovjek koji je sebi postavljao pitanje: Koji je smisao moga života? Cijelog života je u hramu, cijelog života služi. I mnogi kršćani postavljaju to pitanje: Ima li ovo smisla?

Sv. Šime je upravo u tom pitanju dobio odgovor – Gospodin mu je dao obećanje da neće umrijeti dok ne ugleda Mesiju, Spasitelja. I Bog je ispunio to obećanje! Meni je to osobito važno. Jer vjerujem da Bog nikoga ne ostavlja bez utjehe, bez ispunjenog obećanja i bez one sigurne punine koju je sv. Šime imao. U miru je zaklopio svoje oči i otišao radostan pred Gospodina Boga.

Sv. Šime prebiva u tišini u njegovoj crkvi, ali vjerujem da će snaga i glas sv. Šime doprijeti do mnogih koji očekuju toga sveca koji će ih uzdignuti svojim rukama prema Gospodinu.

Sv. Šime bio je starac kad su se oko njega okupili roditelji, Marija i Josip, jer su došli prikazati Isusa u jeruzalemski hram 40. dana po njegovom rođenju, i dijete Isus.

Dakle, u tom susretu i, možemo reći, situaciji koja je, po riječima sv. Šime, među prvim „javnim proglasima“, i to u židovskom hramu, da je došao Mesija, u tom osobitom duhovnom zajedništvu bile su prisutne sve generacije. Želja Vam je promicati Svetište sv. Šime kao svetište života, baš i zbog mnogih uslišanja molitava po zagovoru sv. Šime za začeće, porod i zdravlje djece.

Svetište sv. Šime odzvanja kao svetište života! Sv. Šime bio je svjedok života. On kao starac bio je svjedok novog života, života Isusa Krista! Života koji je bio u očima njegovih roditelja, Marije i Josipa.

Svetište sv. Šime otvara svoje ruke prema roditeljima, prema majkama, očevima, prema onima koji su izgubili roditelje, prema ljudima koji imaju bolesnu djecu, koji imaju djecu s posebnim potrebama, djecu koja čeznu za socijalizacijom, koja su možda, na neki način, diskriminirana – Svetište sv. Šime u Zadru je uistinu svetište života, svetište čovjeka, svetište ljudi!

Tu se svi mogu osjećati dobrodošli, svi se mogu osjećati ugodno, jer sveti Šime nije birao – on je čekao! Sv. Šime je iščekivao Onoga koji će doći!

Sv. Šime nije postavljao Bogu uvjete kakav Mesija treba biti, kako treba izgledati. Upravo to je poruka za sve nas!

U toj i takvoj slobodi, potpuno predan, miran, neokovan zemaljskim očekivanjima i ljudskim predrasudama, u tek rođenom Isusu, malenom djetetu, prepoznao je Spasitelja svijeta, kako je rekao: Svjetlo na prosvjetljenje naroda, onaj kamen zaglavni.

Prorokovao je da je Isus postavljen na propast i uzdignuće mnogima i za znak osporavan. Sve čega smo i mi dionici, što se potvrđuje u povijesti čovječanstva i pokazuje se, ostvaruje do naših dana. I Mariji je prorokovao da će joj mač boli probosti dušu, da se razotkriju namisli mnogih srdaca.

Bog i sv. Šime očekuju nas da im priđemo, dođemo baš onakvi kakvi jesmo.

Sv. Šime očekuje nas upravo takve kakvi jesmo – da zajedno s njim razmatramo put svetosti i da zajedno s njim dolazimo pred Gospodina.

Sv. Šime nas radosno očekuje i ove godine! Vjerujem da jedva čeka naš dolazak k njemu i molitvu koju ćemo usmjeriti prema njemu. Dobrodošli svi u svetište sv. Šime u Zadru!