Zbog radova na ulaznom portalu središnjih vrata konkatedrale ove je godine izostala procesija, te je blagoslov maslinovih grančica i navještaj evanđelja o Isusovu ulasku u Jeruzalem održan u podnožju konkatedralne crkve. Svećenici su zatim u procesiji, uz pratnju ministranata, pošli do glavnog oltara gdje je Službom čitanja nastavljeno misno slavlje.

Nakon pjevanog navještaja Muke po Luki, u kojoj su uz župnika Glavicu sudjelovali članovi Mješovitog konkatedralnog zbora pod vodstvom s. Branke Čutura, uslijedila je homilija biskupa Ivana. On je podsjetio kako su Isusova muka, smrt i uskrsnuće stožerni događaji na kojima počiva sva kršćanska vjera, njezini temelji i svaki njezin dio te rekao: „Stoga se uvijek spominjemo i oslanjamo na Kristov križ. Razabiremo blizinu životne istine koju nosi. Štoviše, osjećamo bliskost Kristova križa, jer je Njegov, zapravo, uz naše križeve. Razapet je, ne negdje daleko, u nekoj zamišljenoj fikciji, nego na stvarnoj stazi ljudskoga života, u pravom realizmu povijesti ljudskoga roda, koja se događa i traje, u vremenu koje i mi danas živimo. I čim se malo zamislimo – iskreno i malo dublje – odmah zapazimo koliko našeg životnog realizma poznajemo u Kristovoj osudi, razapinjanju i smrti.“

Zatim je naglasio: „Čuli smo kako Isusa nagovaraju i ponavljaju mu savjet: Spasi sam sebe!. Misliti najprije i najviše na sebe. Tom egocentričnom, sebičnom načelu koje uvijek zarobi i nagrize ljudsko srce, sve međuljudske odnose i zajedništva, Isus se posve suprotstavlja, i to do kraja. U smrti na križu objavio je na što je sve spremna Božja beskrajna ljubav. I pokazao nam da put spasenja nikad ne može bez požrtvovne ljubavi.“

Biskup je zatim uputio da kada „nepravda i neprijateljstva donesu razlog za osvetu, i izravnavanje računa, snaga i putokaz dolazi nam iz Isusova stava: Oče, oprosti im. Zajedništvo s Isusom i nas na to poziva. Samo se tako i na našem životnom putu iskustvo zla može pročistiti. Kad to doživim najprije kao milosni dar Božjeg oproštenja meni i mojim grijesima te, nasljedujući Krista, prihvatim da je u svim životnim prilikama, koliko god one bile zamršene, od svega najizvrsniji – put ljubavi i oproštenja“.

Na kraju svoje homilije je potaknuo: „Zadubimo se ovog Velikoga tjedna i razmatrajmo to čudesno, nama ljudima paradoksalno otajstvo Kristova križa. Prigrlimo put ljubavi i života koji je u njemu. Radi njega nastade radost u cijelom svijetu.”

Na kraju misnog slavlja domaći župnik zahvalio je svim vjernicima koji su sudjelovali u misijskoj akciji prikupljanja novca za izgradnju učionice za djecu u Beninu. Na slikovnom prikazu vjernici su mogli vidjeti kako je učionica dovršena te ju je župnik Glavica prije dva tjedna blagoslovio. Ovom prilikom prenio je i zahvalu i radost djece te sestara koje za djecu brinu i poučavaju ih. Zahvala je upućena i onima koji su i ove nedjelje kupnjom maslinovih grančica pomogli misije.