Misno slavlje predvodio je nadbiskup Hranić u zajedništvu s mons. Nikolom Eterovićem, poglavarima Bogoslovnog sjemeništa, svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova, župnicima, redovnicima, umirovljenim svećenicima te nekoliko svećenika iz drugih biskupija. Posluživali su đakoni Hermann i Gutenberg.

Na početku misnoga slavlja mons. Hranić izrazio je višestruku radost zbog svetkovine nebeskih zaštitnika katedrale, svetih Petra i Pavla, te svećeničkog ređenja Karla Striškovića. Pozdravio je ređenika, njegovu obitelj i vjernike Župe sv. Petra u Petrijevcima iz koje dolazi.

Posebno je pozdravio „iznimnoga i uglednoga gosta, preuzvišenoga gospodina Nikolu Eterovića, nadbiskupa emeritusa i naslovnoga biskupa Cibalae, današnjih Vinkovaca, koji je čitav svoj svećenički i biskupski život proveo na visokim i odgovornim službama u Crkvi, služeći u diplomatskoj službi četvorici papa i blisko surađujući s njima u drugim odgovornim službama koje su mu povjeravali“.

Mons. Hranić pozdravio je i sve okupljene svećenike te im čestitao obljetnicu svećeničkog ređenja, zatim zajednicu Bogoslovnog sjemeništa predvođenu poglavarima, akademsku zajednicu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, Milosrdne sestre sv. Križa i sve okupljene vjernike.

Nakon navještaja liturgijskih čitanja i zaziva Duha Svetoga započeo je obred ređenja. Rektor Bogoslovnog sjemeništa preč. Stjepan Radić pozvao je kandidata Karla, koji se odazvao riječima: „Evo me!“ Duhovnik Bogoslovnog sjemeništa vlč. Stjepan Matezović pročitao je njegov životopis, a rektor je posvjedočio da je dostojan primiti sveti red. Nadbiskup Đuro potom ga je izabrao za red prezbiterata.

U homiliji je nadbiskup Hranić tumačio naviještena liturgijska čitanja, istaknuvši da anđeo oslobađa Petra iz tamnice te poručio: „Snaga Crkve ne leži u suprotstavljanju silom onima koji je progone, nego u zagovorničkoj molitvi zajednice koja je usrdno molila za Petra okovanog u tamnici. Zato je Božje djelo jače od svake sile izvana.“

Obraćajući se ređeniku, rekao je: „Dragi ređeniče Karlo, ti danas Kristu Gospodinu predaješ i na raspolaganje stavljaš čitav svoj život – sve što imaš i što jesi, a on te po svetom svećeničkom ređenju suobličava sebi i pridružuje svojoj pastirskoj ljubavi prema Crkvi.“

Govoreći o svećeničkom ređenju, nadbiskup je istaknuo: „Svećeništvo je odgovor na Gospodinov poziv i njegovu volju kako bi se postalo navjestiteljem, ne neke osobne istine ili uvjerenja, nego Božje ljubavi i milosrđa očitovanih u Isusovoj krvi te spasenja u njemu i po njemu, zaručniku i posvetitelju svoje Crkve. Svećeničko ređenje znači biti uronjen u Isusa i njegovu ljubav, u spasenjsku snagu njegove muke i krvi, u istinu koja nije tek pojam ili skup ideja koje treba prenositi, nego ulazak u sudbonosno zajedništvo s njime, zaručnikom Crkve, s kojim, za kojega i u kojemu živimo te ne znamo i ne možemo drukčije živjeti jer smo s njime suobličeni.“

Mons. Hranić naglasio je da su za apostolsko služenje i svjedočenje ponajprije potrebni snažna ljubav prema Kristu Gospodinu i njegovoj zaručnici – Crkvi, kao i herojska hrabrost i postojanost u protivštinama i nedaćama, do posljednjega atoma snage. Istaknuo je kako je uz to nužna i zauzeta zagovornička molitva crkvene zajednice.

Upozorio je da su protivštine i nedaće današnjega vremena često prikrivene prividom poželjnosti, prihvatljivosti, samodostatnosti, slobode i autonomije. Stoga je, rekao je, svaki čovjek i kršćanin, a osobito mladi svećenik, izložen brojnim opasnostima i kušnjama. Za postojanost i ustrajnost u apostolskom služenju i svjedočenju danas je, više nego ikada, potrebna potpora i zagovornička molitva crkvene zajednice. Nadbiskup je zato u molitve posebno preporučio ređenika Karla, koji započinje svoj svećenički i apostolski put.

Mons. Hranić ponovno se obratio ređeniku Karlu riječima da i njega Isus danas pita: „Karlo, ljubiš li me? Voliš li me? Želiš li se poistovjetiti sa mnom i na sebe preuzeti moje djelo i poslanje?“

Potom mu je poručio: „Tvoje svećeničko i apostolsko poslanje ne temelji se na tvojoj osobnoj svetosti ni na odsutnosti grijeha i slabosti iz dosadašnjega života, premda je svetost cilj kojem trebaš težiti. Ono se ostvaruje u tvojem predanju i poistovjećenju s Kristom. To je prostor u kojem će se ostvarivati ministerijalno svećeništvo koje danas primaš.“

Nadbiskup Hranić istaknuo je kako Isus traži prijatelje, a ne sluge, suradnike, a ne podložnike koji slijepo slušaju. Pripadnost koju Krist traži, rekao je, temelji se na prijateljstvu i ljubavi te rađa slobodom duha, vjernošću i herojskom hrabrošću.

Homiliju je zaključio riječima ohrabrenja, potaknuvši ređenika na trajno njegovanje osobnoga odnosa s Kristom Gospodinom, svakodnevno obnavljanje prijateljstva s njim te vjernost Kristu i njegovoj zaručnici – Crkvi, kako bi ostao hrabar i postojan u svim izazovima, kušnjama, napastima i nedaćama do kraja svoga života.

U drugom dijelu obreda ređenja izabranik je pred nadbiskupom i okupljenim Božjim narodom na postavljena pitanja odgovorio: „Hoću!“, stavio svoje ruke u nadbiskupove te mu obećao poštovanje i poslušnost. Dok je zajednica molila Litanije svih svetih, ređenik je u stavu prostracije ležao pred oltarom. Potom je nadbiskup položio ruke na njega, a isti su čin učinili i svi nazočni svećenici. Nakon posvetne molitve novozaređeni prezbiter odjenuo je svećeničko ruho, nadbiskup mu je pomazao ruke svetim uljem u znak prezbiterske službe te mu predao darove koje će svakodnevno prinositi na oltaru kao euharistijsku žrtvu za Božji narod. Obred je zaključen cjelovom mira koji su novozaređenom svećeniku uputili nadbiskup i okupljeni prezbiteri, primivši ga tako u prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Misno slavlje nastavljeno je Vjerovanjem i euharistijskom službom. Na njegovu završetku novozaređeni svećenik Karlo Strišković podijelio je okupljenim vjernicima mladomisnički blagoslov.

Svečanim misnim slavljem i obredom ređenja ravnao je katedralni ceremonijar vlč. dr. Dario Hrga. Liturgijsko pjevanje predvodili su đakovački bogoslovi pod ravnanjem mo. Ivana Andrića, uz orguljašku pratnju mo. s. Josipe Pavle Jakić, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.