Večernji duhovni program bio je posvećen molitvi za djecu, a započeo je molitvom radosnih otajstava krunice, koju su predmolili članovi dječjega zbora »Stope«. Oni su i pjevali na euharistijskom slavlju pod vodstvom s. M. Juliane Beretić, a svirao je Frano Bosnić.

Poznato je koliko je bl. Marija Propetoga voljela djecu, posebice onu siromašnu i bez roditelja, te s kolikom je ljubavlju radila da im pomogne materijalno, ali i da ih pouči o ljubavi Božjoj i da ih izgradi u čestite ljude koji će biti spremni prihvatiti odgovornost obiteljskoga života i rada za napredak domovine. A sve je krenulo od dvije sirotice u Blatu, koje je ona željela prigrliti u svoju obitelj, pa djece u Babini, siročadi u Blatu, Subotici, Zagrebu i drugim mjestima do domova za sirotnu djecu u Latinskoj Americi.

Euharistijsko slavlje predvodio je župnik župe Presvetoga Srca Isusova u Potocima kod Mostara don Josip Galić u koncelebraciji sa župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji vlč. Robertom Jugovićem, svećenikom Varaždinske biskupije vlč. Marinkom Prstecom i župnikom župe Svih svetih u Blatu don Željkom Kovačevićem. Što treba za uspjeh nekog naroda?, upitao se u homiliji don Josip. »Za uspjeh naroda treba mu država, granice, zdravstvo, vojska, infrastruktura, škole, fakulteti. Sve je to potrebno, ali nije najvažnije da bi neki narod opstao. Pa mi donedavno nismo imali ni države, ni granica, ni vojske. Najvažniji je novi život. Očevi i majke su donosili život. Večeras razmišljamo o daru života koji dolazi od Boga, a kojem mi ne smijemo reći ne, ni u mislima, ni u djelima, ni u savjetima. Nisam mislio da će se obistiniti riječi propovjednikâ iz moga djetinjstva koji su govorili: ‘Ako se ne bude prihvaćao život, govorit će se da je ovdje nekoć živio narod Hrvata’. Ovo je ozbiljna tema. Pozvani smo ostavljati život u porastu, u moralnom i u tjelesnom smislu. Budi podrška novom životu koji se rađa. Tko bude otvoren životu, baštinit će zemlju, ovo što nas okružuje bit će njegovo. Nemojmo da se govori: ‘Ovdje su jednom bili Hrvati, ali su bili sebični i nisu rađali djecu, pa su izumrli i došli su drugi ljudi’. Isus nas poziva na duhovno djetinjstvo. Ne budete li kao djeca, ne, nećete ući u Kraljevstvo nebesko! Tko ovo maleno dijete prima, mene prima, kaže nam Isus. Dijete je čisto. Dijete se ujutro posvadi sa svojim prijateljem, a popodne ga već traži da se izmire jer ne može bez njega, a mi se odrasli svađamo za komadić zemlje i ne mirimo se, zamjeramo nekome mrk pogled i mrzimo se mjesecima i neprestano prigovaramo. Duhovnom djetinjstvu ispriječilo se zlo. Đavao je odjeven po novoj modi. Ismijava Boga i svetinje, a lopovluk naziva snalaženjem. Za prekid trudnoće kaže da je čišćenje. Izvikuje riječ sloboda, ali lukavo prešućuje ime njezine sestre blizanke, a to je odgovornost. U vjeri nema godišnjeg odmora, nego je neprestana borba. Kršćanstvo je neprestani rast u duhu. Ne zaboravimo da smo mi ljudi sami po sebi beznačajni, ali čovjek i njegov Bog – to je sva vječnost«.

Djeca iz dječjega vrtića »Blato« i »Marija Petković« prinijela su prikazne darove: Bibliju, sliku bl. Marije Propetoga, hostije, kalež, loptu i cvijeće, a prigodne tekstove čitala je Slavica Bošković.

Kao i svake godine, iz Vele Luke je pješice stigla skupina hodočasnika, moleći i pjevajući. U blaženičinu su svetištu zahvalili Bogu i svojoj zagovornici za primljene milosti i preporučili se njezinu zagovoru, a potom sudjelovali u euharistijskom slavlju na Plokati.

Po završetku euharistijskoga slavlja i blagoslova s moćnikom bl. Marije Propetoga, vjernici su imali mogućnost za osobnu molitvu kod blaženičina oltara gdje je bio postavljen i njezin moćnik.