Devetnica je svaki dan započela krunicom, koju su predmolile različite skupine koje djeluju u župi: članovi župnog pastoralno i ekonomskog vijeća, Marijine legije, župnog Caritasa, Zajednice Cenacolo, Zajednice MiR, Katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara te Milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Uz domaćeg župnika i dekana Istočnog osječkog dekanata, preč. Ivana Jurića, župnog vikara Ante Lučića te umirovljenog svećenika s područja župe Josipa Jankovića, bio je tu i župnik iz Živogošća fra Miroslav Bustruc koji je predvodio tri dana duhovne obnove tijekom devetnice. Na samo Stepinčevo misu je predvodio isusovac o. Ivan Mandurić.

Prvoga dana fra Miroslav dotaknuo se teme zdrave ljubavi prema samom sebi, „neophodne kako bismo ljubili druge“, istaknuvši kako je „ideal ljubiti se onom ljubavlju kojom nas Bog voli“. Drugoga dana govorio je „o našem odnosu prema Božjoj Riječi i našoj vjeri“, kazavši kako se „često povodimo za materijalnim, a duhovno ostavljamo po strani“. „Pozvani smo vjerovati Riječi, jer On ima povjerenja u nas i na temelju tog povjerenja rastemo“, rekao je fra Miroslav. Posljednjeg dana govorio je o značenju euharistije, istaknuvši kako je to najjača duhovna obnova koju Katolička Crkva posjeduje. „Kada svećenik predvodi misu, predvodi je Isus, a vjernici bi sabranošću trebali postajati svjesni te Božje prisutnosti. Poziv je to upućen zajednici, jer nema privatnog boga i privatnih sakramenata. Nadalje, slušajući Evanđelje, postajemo dio Božje riječi. Slijedi molitva Vjerovanja – osobna iskaznica naše vjere. Kod prikazanja kruha i vina mi prikazujemo i svoje darove, svoje molitve na oltar. Svrha mise je sjedinjenje s Isusom, preobrazba u njega, pri čemu Bog ne briše našu osobnost, nego ju produbljuje“, zaključio je fra Miroslav.

U petak su krunicu animirali članovi Zajednice Cenacolo iz Aljmaša te trojica bivših članova. Svojim svjedočanstvima potaknuli su nazočne roditelje da se, usprkos roditeljske brige, zapitaju što trenutačno rade njihova djeca i idu li pravim putem?

U subotu je vlč. Janković u propovijedi govorio o starosti. Istaknuo je kako je starost dvojaka, vrijeme zalaza prema smrti, te vrijeme rasta prema vječnosti. Istaknuo je: „Dug život želja je mnogih, a iz četvrte Božje zapovijedi, dug život nam dolazi kao Božja nagrada“. Prikazao je starost i kao doba mudrosti, doba životnog iskustva kojega treba pozitivno iskoristiti.

Na blagdan Stepinčeva o. Mandurić u propovijedi govorio je o bl. Stepincu kao identitetu hrvatskog naroda. Govorio je o službi kardinala Stepinca kao zagrebačkog nadbiskupa, koja je bila vrlo teška, jer je „trebalo dobro razmisliti kako progovoriti pravu riječ, kako utješiti, unatoč pritvoru u kojem je završio i do kraja života boravio“. Istaknuo je i kako je to sve suprotno od onoga što katolici danas možda sanjaju kada već u ovom životu priželjkuju raj. „Stepinac se tu istaknuo kao zaljubljenik u nebesku, vječnu domovinu kojoj je težio, što bi i nama trebalo biti prvo u molitvi. Danas su ideali kršćana ponekad i zemaljske naravi: živjeti bez patnje i žrtve… Ako se srce ispuni tim idealima, nema mjesta za nebesko“, zaključio je o. Mandurić.

Posljednjeg dana devetnice, na blagdan Gospe Lurdske, krunicu i misno slavlje predvodio je župni vikar Ante Lučić, uslijedila je procesija ispred crkve s kipom Gospe Lurdske i upaljenim svijećama, pjevajući „Sred te se pećine“.