Dijeljenje prijestolja

Kaheza br. 6 – Mesija, kralj i svećenik
Uvodno biblijsko čitanje Ps 110,1-5.7
Druga večernja – Nedjelja I. tjedna
Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! (2) Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! (3) Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.” (4) Zakleo se Jahve i neće se pokajati: “Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!” (5) Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. (6) On će sudit#! narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. (7) Na putu će se napit#! iz potoka, visoko će dignuti glavu.

1. Slušali smo jedan od najglasovitijih psalama u kršćanskoj povijesti. Psalam 110, kojega nam liturgija Večernje predlaže svake nedjelje, doista je više put naveden u Novom zavjetu. Osobito su reci 1 i 4 primijenjeni na Krista, na istoj liniji drevne židovske predaje, koja je taj himan iz davidovske kraljevske pjesni preobrazila u mesijanski psalam.
Vlastitost te molitve dolazi i od njezine trajne uporabe u nedjeljnoj Večernji. Stoga je Psalam 110. u Vulgatinu latinskom prijevodu bio predmetom brojnih i sjajnih skladbi koje su označile povijest zapadne kulture. Liturgija je, slijedeći izbor II. vatikanskog koncila, iz izvornoga hebrejskoga psalma, koji se inače sastoji od samo 63 riječi, ispustila nasiljem odišući redak 6. On donosi ozračje takozvanih “preklinjalačkih psalama” te opisuje židovskoga kralja u njegovu napredovanju kroz neku vrstu vojne, gazeći svoje neprijatelje i sudeći narodima.

2. Budući da ćemo se, zbog njegove široke upotrebe u liturgiji, još imati prilike vratiti na ovaj psalam, zadovoljit ćemo se ovaj put time da ponudimo samo opći pogled na njega. U njemu bismo mogli jasno razlučiti dva dijela. Prvi dio (usp. rr. 1-3) sadrži proroštvo upućeno od Boga onome koga Psalmist naziva “mojim Gospodinom”, to jest vladaru Jeruzalema. Proroštvo navješćuje ustoličenje Davidova potomka “zdesna” Bogu. Gospodin mu se, doista, obraća riječima: “Sjedi mi zdesna” (r. 1). Ovdje vjerojatno možemo vidjeti spominjanje obreda po kojem je izabranik bivao posađen zdesna kovčega Saveza, kako bi primio vladarsku moć od vrhovnoga kralja Izraela, odnosno od Gospodina.

3. U pozadini se naslućuju neprijateljske sile koje su, međutim, poništene u pobjedničkom osvajanju: neprijatelji su se sklonili uz podnožje vladara koji kroči među njima noseći žezlo svoje moći (usp. rr. 1-2). To je zasigurno odjek jedne stvarne političke situacije kakva se događala u trenucima prelaska vlasti s jednoga kralja na drugoga, uz pobunu podanika ili uz osvajačka nastojanja susjeda. No, već sâm tekst upućuje na općenitu suprotnost između Božjega nauma, što se ostvaruje po njegovu izabraniku, i nakana onih koji bi htjeli uspostaviti svoju neprijateljsku i iznevjeriteljsku vlast. Radi se, dakle, o vječnom sukobu između dobra i zla, što se odvija kroz povijesne događaje po kojima se Bog objavljuje i po kojima nam govori.

4. Drugi dio Psalma sadrži pak svećenički govor koji kao glavni lik i dalje ima davidovskoga kralja (usp. rr. 4-7). Kraljevsko dostojanstvo, zajamčeno svečanom božanskom zakletvom, ujedinjuje u sebi i ono svećeničko. Spominjanje Melkisedeka, kralja-svećenika Salema, to jest drevnoga Jeruzalema (usp. Post 14), možda je način da se opravda činjenično svećeništvo kralja, uz ono službeno levitsko u sionskom hramu. Poznato je, zatim, da će Poslanica Hebrejima poći upravo od izričaja: “Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu” (Ps 110,4), kako bi oslikala osobito i savršeno svećeništvo Isusa Krista. Drugim ćemo prilikama temeljitije proučiti Ps 110, iščitavajući pozorno pojedine retke.

5. Zaključno bismo, međutim, htjeli ponovno pročitati uvodni redak Psalma s Božjim riječima: “Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane tvoje za podnožje tvojim nogama”. Učinit ćemo to skupa sa sv. Maksimom Torinskim (4.-5. st.) koji u svojoj Propovijedi o Pedesetnici ovako tumači: “Po našem je običaju dijeljenje prijestolja ponuđeno onome koji, izvršivši kakav poduhvat, izišavši iz njega kao pobjednik, zaslužuje da u znak časti na njega sjedne. Tako, dakle, i čovjek Isus Krist, pobijedivši svojom Mukom đavla, otvorivši svojim Uskrsnućem podzemna kraljevstva, stigavši kao pobjednik u nebo kao nakon izvršenja nekoga poduhvata, sluša od Boga Oca ovaj poziv: #!Sjedi mi zdesna#!. Ne smijemo se čuditi ako je od Oca Sinu, koji je po naravi istobitan Ocu, ponuđeno dijeljenje prijestolja… Sin sjedi zdesna jer će, po evanđelju, zdesna biti ovce, a slijeva jarci. Neophodno je, stoga, da prvi Jaganjac zauzme mjesto ovaca i da Glava bez ljage unaprijed zaposjedne mjesto namijenjeno stadu bez ljage koje će ga slijediti”. (40,2: Scriptores circa Ambrosium, IV, Milano-Roma 1991, str. 195).