„Ukratko, rekao bih da je sinoda, koja u Crkvi ima dugu tradiciju, najznačajnije okupljanje jedne mjesne Crkve u određenom povijesnom trenutku. Riječ sinoda potječe iz grčkoga jezika i njezino je doslovno značenje doći zajedno, zajednički put – synodos. Mogli bismo u tome smislu reći da je sinoda, prije svega, zajednički hod svih članova jedne mjesne Crkve u cilju da se pomogne (nad)biskupu u vođenju povjerene mu zajednice vjernika“, pojasnio je na samom početku razgovora dr. sc. Denis Barić. Kazao je da je o specifičnosti zagrebačke Sinode, s odmakom od nekoliko godina, danas uistinu radost govoriti, „upravo stoga što smo od samog održavanja Sinode svi učili, bili smo učenici, nismo imali ustaljenih klišeja na temelju kojih bismo djelovali, nego smo osluškivali jedni druge, pripremali se korak po korak za zasjedanja od kojih nam je svako bilo svojevrsna škola vjere, ljudskosti, međusobna poštovanja i prihvaćanja. To je, prema meni, jedna od ključnih specifičnosti Sinode, to više što nismo imali iskustvo održavanje Sinode naše mjesne Crkve zagrebačke u posljednjih 100 godina“, drži doc. dr. Barić.

Mnogo je događaja koji su tijekom dvogodišnjega sinodskog hoda u Zagrebačkoj nadbiskupiji bili prepoznatljivi, no sugovornik se zaustavio na jednom od njih, a to su zajedništvo i (su)odgovornost.

„Svi veliki crkveni događaji koji su se dogodili posljednjih desetljeća u Hrvatskoj nezamislivi su bez angažmana vjernika laika, bez njihove suodgovornosti za zajedničko dobro, za Crkvu. Osobno sam i tijekom sinodskih zasjedanja zagrebačke Sinode imao priliku vidjeti taj angažman Kristovih vjernika laika koji su se nesebično davali i ulagali svoje talente i karizme u uspjeh Sinode. Od njihove prvotne iznenađenosti, radosti, oduševljenosti, redovito se pri svakom susretu očitovala i njihova spremnost da pomognu, angažiraju se u svim oblicima pripreme sinodskih zasjedanja. To ne samo da ohrabruje i obogaćuje nego i progovara o nesebičnom darivanju vjernika laika u svemu što pridonosi dobrobiti nadbiskupijske zajednice“, naglasio je.

Prošli mjesec obilježen je otvaranjem Biskupske sinode u svim mjesnim Crkvama kao prve faze XVI. redovite opće skupštine Biskupske sinode 2021. – 2023. g., pa tako i u svim našim biskupijama. Zagrebačka nadbiskupija ima neposredno iskustvo sinodalnosti. Na pitanje može li se to iskustvo i plodovi Druge zagrebačke sinode povezati ili uskladiti u ovaj sinodalni hod cijele Crkve, i na koji se to način već čini, dr. sc. Barić kazao je da se iskustvo i plodovi sinode itekako mogu uskladiti u ovaj sinodalni hod cijele Crkve.

„Može se reći da nama nije nepoznat sinodski proces koji shvaćamo i kao dar i kao zadaću. Usklađivanje koje nam je povjereno zapravo će biti lijepo uklapanje, stanovito uviranje nadbiskupijskoga hoda u sinodalni hod cijele Crkve. Kao što je to istaknuo i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u svojem Pismu u povodu otvaranja Biskupske sinode u mjesnim Crkvama da ćemo u predstojećem razdoblju, gdje god nam okolnosti budu dopuštale, a osobito u nadbiskupijskim tijelima, susretima svećenika i pastoralnih djelatnika, posebno nadbiskupijskih i župnih vijeća, razmatrati sinodske tematske cjeline i ugrađivati što bude prepoznato kao poticaj Duha, što uvidimo kao potrebno i primjenjivo“, kazao je dr. sc. Barić.

U nastavku razgovora osvrnuo se i na to u kojoj je fazi zagrebačka Sinoda sada, što predstoji te čime su u Tajništvu sinode trenutačno najviše zaokupljeni.