Don Tomislav Topčić objavio knjigu Dužnosti i prava vjernika laika u Crkvi

Knjiga ima 176 stranica a nastala je kao plod don Tomislavovog diplomskog rada iz Kanonskog prava (1989. godine) kojeg je napravio pod mentorstvom dr. don Josipa Delića.

Autor u uvodu ističe da sam naslov knjige upućuje da se radi o dužnostima i pravima kršćana vjernika u skladu sa Zakonom kanonskog prava. „Zahvaljujući pastoralnim smjernicama Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.), Katolička Crkva ponovo je otkrila značenje i snagu laika vjernika u 20. stoljeću. U tom duhu Katolička  Crkva se ponovo vraća svojim počecima odnosno korijenima. Drugim riječima, približavajući se apostolskom dobu i Kristu Gospodinu, Crkva ponovo otkriva svoj identitet koji proizlazi  iz prvih stoljeća njenog postojanja“, ističe autor u uvodu knjige.

Knjiga je podijeljena u tri dijela, koji govore o vjernicima laicima – nosiocima općeg svećeništva u Crkvi. „Riječ je o vjernicima laicima koji prema crkvenom pravu, kao članovi Crkve, ne pripadaju ni svećeničkom ni redovničkom staležu, no kao vjernici laici u duhu općeg svećeništva sudjeluju u Kristovoj trostrukoj službi, odnosno svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj. Snagom općeg svećeništva Kristovu svećeničku službu vrši cjelokupni narod Božji. Stoga bismo svi trebali biti upoznati sa svojim pravima i dužnostima u Crkvi, odnosno mjestom i ulogom vjernika laika nekoć u prvobitnoj Crkvi.“

Prvi dio knjige obrađuje definiciju laika odnosno tko je kršćanin vjernik gledan s raznih gledišta. „Laik vjernik ima svoju nezamjenjivu ulogu u Crkvi Božjoj, odnosno mjesto kao njen član koji će savjesno i odgovorno izvršavati sve njezine funkcije diljem svijeta. Drugim riječima, laik kao kršćanin vjernik mora biti vjerski aktivan u svijetu, a ne samo pasivni promatrač. Nakon Drugoga vatikanskog koncila u Crkvi je procvala teologija laikata“, ističe autor.

Drugi dio knjige govori o povijesnom doprinosu kršćana laika za rast Crkve u svijetu, u kontekstu širenja Radosne vijesti među narodima diljem svijeta. „Nitko ne može zanijekati djelatnu nazočnost izuzetnih i angažiranih laika u životu i radu Crkve tijekom povijesti. Drugim riječima, njihovo aktivno sudjelovanje u životu i radu Crkve Božje, ostavilo je duboke i neizbrisive tragove“, naglašava autor u uvodu.

„U prvoj kršćanskoj zajednici osjećali su se kao ‚jedno srce i jedna duša‘, jer im je sve bilo zajedničko. U svijetu u kojem su bili proganjani na osobit način osjećali su duboku ‚izdvojenost‘ iz svijeta. Međutim, u takvom ozračju međusobne povezanosti i uzajamne ljubavi, doprinos i suodgovornost laika vjernika u poslanju Crkve Božje snažno su se očitovali. Nakon Drugog vatikanskog koncila šire su se otvorila vrata za stvaranje laičke odgovornosti u Crkvi, po uzoru na prvu kršćansku zajednicu.“

Treći dio knjige, koji je ujedno i glavni dio, u smislu njezina naslova, govori o dužnostima i pravima kršćana vjernika u Crkvi Božjoj, gdje su muškarac i žena jednakopravni. Teološka obrada položaja vjernika u Crkvi dala je povoda razmišljanju o osnovnim pravima i dužnostima laika u Crkvi, što je urodilo prvim konkretnim rezultatima kroz načela za obnovu Zakonika kanonskog prava, „što ih je papinska komisija za obnovu Zakonika donijela u travnju 1967., a potvrdila biskupska sinoda iste godine. U šestom načelu za obnovu Zakonika govori se o potrebi donošenja pravnog statuta za sve kršćane, a u sedmom načelu raspravlja se o donošenju upravnih sudova za zaštitu subjektivnih prava svih članova Crkve.“

Autor ističe da će čitatelj zasigurno naići na rečenice koje će, zahtijevati nove pristupe i objašnjenja, čime se stvara prostor za još cjelovitije i dublje istraživanje tematike o kojoj je riječ, te se ujedno nada da će potaknuti na razmišljanje o pravima i dužnostima vjernika laika u Crkvi.