Došašće, polnoćka, Božić i božićni dani u retfalačkoj župi

Jutarnju župnu misu predvodio je i propovijedao župnik Ivica Martić. Posebnost je ove osječke župe da neuobičajeno življenje pandemijskoga nevremena pobjeđuje snagom duhovnoga zajedništva velike župne obitelji, iako su brojni trpjeli izolaciju, samoizolaciju i preživjeli opaku bolest. Naime, neuobičajeno su slavljene tri zornice (6, 7 i 8 sati) popunjene čitačima i ministrantima te čak tri polnoćke (17, 18.30 i 20 sati) uz nastup župnih zborova na koru pod ravnanjem s. Vianeje Pezer (poglavarice osječke kuće Sestre naše Gospe).

Na trećoj polnoćki u liturgijskomu pjevanju vokalnim izvedbama je sudjelovala sopranistica HNK-a u Osijeku Ivana Medić. Polnoćka je proslavljena s ugođajem božićnih pjesama koje su sa zborom pjevali svi u crkvenim prostorima i izvan njih pod kišnim nebom gdje čestitanje nije bilo prisno kao nekada, ali je bilo srdačno.

Održavanje više misnih slavlja uslijedilo je zbog pridržavanja epidemioloških mjera, dopuštenog broja vjernika u crkvi i izvan nje te poštivanja naputaka crkvenih i civilnih vlasti, a to je ostvareno zahvaljujući i dvama župnim vikarima Mariju Žigmanu (inače studentskom kapelanu) i Matiji Aušiću (mladomisniku) koji su, uz župnika Martića, pridonijeli da vjernici iznimno svečano, s obzirom na okolnosti, radosno dočekaju i proslave Božić i božićne blagdane. Umnogome pomažući svemu prinosi i s. Marija Jerković (Sestra naše Gospe). Župljani do daljnjega na misi sudjeluju pribivajući u crkvi, u ozvučenoj suterenskoj dvorani za pastoralne susrete i na vanjskom prostoru ispred župne crkve kako bi bila osigurana propisana udaljenost između vjernika.

Unatoč ograničenjima, priprava za slavlje Božića počela je u došašću uz duhovno-meditacijske poticaje i molitvu župljana u crkvi i kod kuće, nastavljena prilikama za ispovijed i osobito tijekom župne večeri milosrđa (prvi petak u mjesecu) uz izloženo Presveto na oltaru. Župni Caritas je, uoči Božića, organizirao darivanje pedesetak obitelji u socijalnoj potrebi, jedino danas izostaje organizirani blagoslov obitelji s pohodom svećenika i ministranata te župni božićno-novogodišnji koncert. Crkva je skromnije urešena, Božić i sveti dani slave se skrovitije, tiho i tiše, duhovnije i u krugu obitelji, a tijekom svetkovanja snažno je odjeknula pastirska poruka i čestitka đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, pročitana na misama na spomendan sv. Stjepana Prvomučenika (26. prosinca), uz aktualnu, poticajnu riječ za promišljanje o tome kako je „poniznost mjesto rađanja nove stvarnosti“, a „Božić blagdan srca“, dok „mi iznova trebamo iskustvo velikoga Boga koji se objavljuje u malome, a ipak ostaje velikim; trebamo iskustvo poniznosti, koja će iznova ispuniti srce Božjom blizinom“.

U propovijedi je vlč. Martić rekao: „Što će nam Božić, Nova godina, poluprazne crkve kad nas uskoro opet čeka sve isto? Što mogu učiniti, kad su nam zbog pandemije ceste zatvorene, domovi zatvoreni, susreti onemogućeni? Možeš, poput Josipa i Marije ustati i poći u Betlehem. Čovjek putuje duhom jer nikada vremena nisu bila laka. Pamti ova naša zemlja i gore dane. Bog svoj narod vodi Duhom, a na tom putu kad smo se uputili prema Bogu ne može nas ograničiti ni prostor, ni vrijeme ni trenutačna situacija. Duša može putovati u čudesna prostranstva i kad tijelo stoji pa čak i kad je zarobljeno. Bog nam večeras šapće iz malih jaslica, cijelo okićeno zborom anđela ponavlja ono što će Isus reći učenicima: ‘Ne bojte se!’… Večeras se događa najveće darivanje. Bog prvo daje sebe. I traži da mu darujemo sebe. Osoba se daruje drugoj osobi, a kada se to dogodi, događa se ljubav. A samo to nam je uistinu najpotrebnije. Ovih dana obiteljski muškarac mi reče: ‘Supruga i ja smo se dogovorili da ćemo djeci kupiti poklone, ali ja i ona se nećemo međusobno darivati. Taj novac koji smo namijenili potrošiti za poklone jedno drugome, poklonit ćemo nekoj siromašnoj obitelji. Našli smo jednu takvu obitelj i posjetili ih sa svojom obitelji.’ I tada mi sav ozaren reče: ‘Ovo mi je najljepši Božić. Usrećio sam druge.’ To je Božić, darivanje samoga sebe kao što je to učinio Bog u betlehemskoj noći. Božić je kada se čovjek dade drugome čovjeku. Tako jednostavno, tako svečano, a najviše potrebno. I što je najbolje, može biti svaki dan. Večeras se ponovno daruj, potpuno predaj Bogu, svome bračnom drugu, djeci, roditeljima, prijateljima, ljudima koji su te željni. I bit će kako evanđelje veli: ‘Mir i slava na zemlji, među svim miljenicima Božjim.’ I bit će mir u kući jer si Božji.“ I božićna je propovijed župnika Martića slijedila misao Božjega darivanja ljudima i čovjekova darivanja Bogu, koji nas nikada nije zaboravio, ali, kako je rekao, mi njega jesmo često i ne znamo ga u vjeri i poniznosti prepoznavati u svakodnevnim situacijama. Vlč. Martić je uz božićnu čestitku poručio kako nam valja ostaviti Božji trag u svojim životima.

Brojni su pak župljani potaknuti propovijedima o dragocjenosti obiteljskoga zajedništva na svetkovinu Svete obitelji (27. prosinca) sami blagoslovili svoje obiteljsko ognjište i ukućane, molili i mole za oboljele i preminule, a takvih je nemali broj. Stoga je baš ovaj Božić vjernicima svjetlo ohrabrenja i nade.

„Ne propustimo Kristov poziv i ovog Božića samo zato što nam se nije dogodilo nešto nevjerojatno i neobično. Bog nam govori kroz obične stvari. Kroz svakodnevne stvari. Kroz bližnjeg u potrebi… Ne treba kukati kako u ovom našem Božiću nema Krista i kako bi Krista trebalo vratiti u Božić, ne, to nije potrebno jer je Krist uvijek bio tu. On izvor svakog smisla, svjetlo u tami. Kada se prepiremo oko toga, oko vraćanja Krista u Božić, onda zapravo priznajemo da smo prezauzeti ljudskim, svjetovnim, ovozemaljskim, trivijalnim i beznačajnim. Mi, zapravo, trebamo, moramo u Božić vratiti – sebe! I to tako da se pokajemo, poslušamo anđeosku poruku, pogledamo na brata svoga. A ne tvrditi da ćemo držeći se običaja i rituala udobrovoljiti Boga i on će, Bog, i ovog Božića doći k nama. Od srca želim da svi vratimo Božić u sebe i da ga nosimo u svome srcu u sve dane koji su pred nama. Onaj tko nema Božić u svome srcu, nikada ga neće pronaći ispod božićnog drvca“, poručio je župnik Martić i na spomendan Nevine Dječice. „Čudnom“ vremenu usprkos i dalje će biti šest misnih slavlja nedjeljom, novouvedene u podne i kasnovečernja u 20 sati.