Drugi dan Teološko-pastoralnog tjedna

Zagreb, (IKA) – Crkva u Hrvatskoj i unutarnji pluralizam te perspektive pluralističkoga djelovanja Crkve u hrvatskome društvu, bile su teme izlaganja prijepodnevnoga dijela drugoga dana Teološko-pastoralnog tjedna u srijedu 22. siječnja.
Govoreći o perspektivama pluralističkog djelovanja Crkve u našem društvu, dr. Špiro Marasović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu pojasnio je teološke temelje pluralističkoga djelovanja Crkve, koji su sadržani u dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, a to su kršćanski personalizam, tj. dostojanstvo ljudske osobe, supsidijarnost, solidarnost i opće dobro. Pravni okvir za pluralističko djelovanje Crkva u Hrvatskoj nalazi u Ustavu te u Ugovorima koje je RH sklopila sa Svetom Stolicom. Posebnu poteškoću za pluralističko djelovanje Crkve u hrvatskom društvu dr. Marasović vidi u tri bolesne pojave: bipolarnom antagonizmu i korupciji, koja je prisutna na svim područjima društvenog života, potom u stranačkom formalizmu, jer je stranaka previše, imaju slične programe te ni jedna nema ciljano biračko tijelo, kao i u društveno-političkoj apatiji koja se očituje u želji za napuštanjem zemlje, nezainteresiranosti za izbore, velikom broju samoubojstava, nesklapanju brakova.
Na Crkvu u Hrvatskoj i unutarnji pluralizam osvrnuo se dr. Nediljko A. Aničić sa splitskog KBF-a. On je u izlaganju iznio pretpostavke koje su inicirale i omogućile prihvaćanje elemenata pluralnosti u Katoličkoj crkvi. To je ponajprije činjenica postojanja modernog društva i pluralne demokracije u čijem kontekstu i crkvena zajednica danas i kod nas vrši svoje poslanje, a Crkva je pak od početka prihvaćala pozitivne sastojnice iz različitih kultura s kojima se u povijesti susretala. Ostali preduvjeti ostvareni su na II. vatikanskom saboru priznavanjem vjerske slobode (Dignitatis humanae), autonomije svjetovnih područja (Gaudium et spes) i donošenjem nove sinteze nauka o Crkvi. Pluralizam treba poticati dijalogom i izgradnjom duhovnosti zajedništva. Prijepodnevni dio susreta završen je misnim slavljem koje je u crkvi Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa predvodio đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić.
U popodnevnom radu Tjedna razmatrane su teme teološki pluralizam i ekumenizam nakon “Dominus Iesus” i teološke perspektive crkvenog pluralizma i međureligijskoga dijaloga na temelju iskustva Bosne i Hercegovini. Dr. Tomo Vukšić s Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu govorio je o teološkom pluralizmu i ekumenizmu nakon što je Kongregacija za nauk vjere u jubilarnoj 2000. godini objavila Izjavu o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve “Dominus Iesus“. Ta je izjava, po riječima dr. Vukšića, izazvala brojne reakcije po svijetu i katolika i kršćana nekatolika, ali i nekih nekršćana. Jedni su sadržaj Izjave prihvatili, čak i neki protestantski teolozi bili su u tome realistični, no, s druge strane, neki od komentara, posebice predstavnika protestantskih zajednica bili su negativni i često vrlo burni. Dr. Vukšić napomenuo je da su reagirali i protestanti u Hrvatskoj, koji su za Izjavu rekli da je “hladni tuš“ na mnoga ekumenska nastojanja nakon II. vatikanskog koncila i pozvali Katoličku crkvu u Hrvatskoj da se odrekne dokumenta, dok su je neki u srpskom pravoslavlju nazvali izrazom rimocentričnog ekumenizma, a hrvatski katolički teolozi su je, bez većih primjedaba, pozitivno primili.
Dr. Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu govorio je o pluralizmu vjerničko-teološkoga polja međureligijskog dijaloga u BiH, navevši tri pretpostavke za uspješni međureligijski dijalog. Prva je odgovornost pred Bogom, kazao je, napomenuvši da ukoliko nema empatije ili patnje zato što je sukob, ne može se ući u dijalog. Potrebno je stajati u odgovornosti pred Bogom, dijalog mora poći iz vjere i stoga je potrebno pitati se što bi Isus na mome mjestu učinio, rekao je dr. Šarčević. Kao drugu pretpostavku naveo je univerzalnost patnje, što znači da je potrebno osjećati osjetljivost za patnje drugoga, koje, po njegovu mišljenju, u Bosni nisu priznate. Kao treću pretpostavku naveo je činjenicu da se ne može voditi bilateralni međureligijski dijalog tako da primjerice katolici i muslimani budu protiv pravoslavnih.