Uvodeći u homiliju preč. Dražen Karačić rekao je da “ovo sveto mjesto okuplja nas grješnike sa svih strana, pozivajući nas da odložimo svoje grijehe, slabosti i propuste svoga života. U ovom korizmenom vremenu započeli smo trinaest utoraka na čast sv. Antunu kako bi rasli u vjeri, nadi i ljubavi te skidali sa sebe odjeću staroga čovjeka a oblačili novu, čistu i opranu haljinu novoga čovjeka. Odložimo i odrecimo se grijeha i tako odgovorimo na Isusovo pitanje koje nam je danas upućeno: Želiš li ozdraviti?”

“Draga braćo i sestre! Božja riječ u vremenu korizme poziva nas na obraćenje, na promjenu srca i promjenu svoga vlastitoga života. Molitva, post i djela milosrđa jesu međusobno povezani i čine jednu cjelinu na putu našega obraćenja. Bog i nas danas pita želiš li ozdraviti, želiš li ustati na svoje noge, želiš li promijeniti svoj život? U današnjem evanđelju Isus pronalazi čovjeka koji je 38 godina bolestan i trpi u svojoj bolesti. Prvi njegov odgovor bio je ja nemam nikoga. Ne čujemo li i danas mnogo puta, nemam nikoga… Cijeli svijet postao je jedno malo selo glede svih informacija i događaja u svijetu, kao mala pozornica gdje se svaki događaj bilježi javlja i odmah biva potisnut jer dolazi svježa vijest i događaj. A čovjek nikada nije bio osamljeniji i napušteniji, pa čak i od svojih najbližih. Hranimo se i postajemo dio onoga što se događa, ali ostajemo površni. Koliko je i danas bolesnika, ostavljenih i napuštenih, jer nitko za njih nema vremena. Granica između bolesti i zdravlja je tako blizu i zapravo je nevidljiva, a među nama stvara veliki jaz i otuđenost”, rekao je preč. Karačić te u nastavku upitao “može li bolest biti blagoslov ili ju uvijek gledamo kao prokletstvo ili kaznu od Boga. Bog i danas može učiniti čudo, pitanje je da li smo ga mi spremni prihvatiti i prepoznati u svome životu. Najveće čudo jest danas kada čovjek promijeni svoj život, kada se popravi i postane drugačiji. Koliko je i danas ovdje doneseno nakana, prošnji, molitava i postova upućeno Gospodinu po zagovoru svetog Antuna. Svaki od nas ima svoju priču, svoga bolesnika, svoj problem, svoju molitvu… Osjećaj da nikome ne trebam, nikomu do mene nije stalo, čini današnjeg čovjeka bolesnim i nemoćnim. Gospodin nas i danas poziva da ustanemo iz svoje bolesti i da krenemo s njime u život. U Božjem pogledu i Njegovoj providnosti za svakoga od nas i bolest i zdravlje imaju smisla ako iz jednog i drugog izvučemo ono dobro i plemenito i uzmemo i to kao mogućnost da činimo dobro. Bog nas i danas poziva da prepoznajemo Njegovu prisutnost u svome životu.”

Osvrnuvši se na primjer sv. Antuna naglasio je da taj svetac poziva na vjernost i otvorenost Gospodinu. “U svome životu ovaj svetac bio je toliko povezan s Gospodinom da je mogao činiti čuda i za vrijeme svoga života ali i nakon smrti ovdje na zemlji. Zato mu se danas mnogi utječu u svojim prošnjama i molbama i nikoga ne ostavlja neuslišanim”, istaknuo je te ispričao priču Brune Ferrea o čovjeku i jednoj kravati. “Ima jedna zgodna priča Brune Ferrera: Neki se čovjek izgubio u pustinji i dva dana tumarao po užarenom pijesku. Kad je već bio pri kraju životnih snaga, ugleda pred sobom putujućeg prodavača kravata, te je pokušao odmah jednu prodati nesretnom čovjeku koji je umirao od žeđi. Kao crijep, suha grla, ovaj ga ukori: kako može prodavati kravatu nekome tko umire od žeđi? Na to je trgovac samo slegnuo ramenima i nastavio put kroz pustinju. Pod večer žedni putnik, gotovo iznemogao od umora, podiže oči i na svoje veliko iznenađenje ugleda pred sobom prekrasan i raskošan restoran s velikim parkiralištem punim automobila. Veličanstvene li građevine usred pustinje! Posljednjim preostalim snagama dovukao se do ulaznih vrata, misleći da će se svakog časa onesvijestiti. Uspio je izgovoriti: »Vode, molim vas, smilujte se! Žao mi je, gospodine, odgovori ljubazno vratar, ali ovamo ne možete ući bez kravate«. Ima ljudi koji prolaze pustinju ovoga svijeta, izmučeni žeđu za ugodnim iskustvima i tjerani svakovrsnim žudnjama. One koji im nude evanđelje, drže ludima. To je u njihovoj pustinji budalasta ponuda! Jednom kad budu htjeli ući u »Gospodinovo odmaralište« čut će riječi: »Žao mi je, ali ovamo ne možete ući bez obnovljena srca«. Gdje ti tražiš sreću i zdravlje, smisao i ispunjenje svoga života, na kojim to kupalištima i ponudama? Sv. Antun pokazuje ti da je za svakoga čovjeka ispunjenje i smisao njegova života jedino u Gospodinu. Zato večeras molimo njegov zagovor, Sv. Antune pomozi nam da svoje blago otkrivamo u svome životu ljubeći Gospodina i svoga bližnjega te tako jednog dana promijenjeni nađemo mjesto u nebu”, zaključio je preč. Dražen Karačić.