U homiliji je predvoditelj slavlja govorio o misnim čitanjima ohrabrujući vjernike da uistinu žive kršćanskim životom u svijetu koji ih u tome ne podržava.

Primijetivši da prvo misno čitanje kao da odudara od onoga što vjernici očekuju od kršćanstva, pojasnio je da su i takve riječi Staroga zavjeta koje se slušaju s nelagodom dio Svetoga pisma i vjere, pa i te riječi treba uzeti kao Božje riječi koje nikada ne gube na aktualnosti. Upozorio je na pojavu ravnodušnosti prema grijehu i kako se događa da se uime milosrđa i ljubavi u Crkvi sve tolerira.

„Bog je ljubav, ali je Bog istina i on je pravedan u toj ljubavi… Kazne koje Bog daje u Starom zavjetu, daje ih zbog toga što ljubi ljude i želi ih na taj način spasiti. Isus Krist nije drugačiji od Oca. I Isus govori o kaznama… Kazne služe kao zadnje sredstvo Božje ljubavi da nas vrati na pravi put i da nas spasi. Kazne koje Bog pripušta – na njima trebamo biti zahvalni“, ustvrdio je propovjednik.

Predvoditelj slavlja je nadalje govorio o ‘gnusobama’ koje postoje među ljudima rekavši da što se više povećava standard života, raste nemoral, iskvarenost, gnusoba. „To je istina od koje ne možemo pobjeći“, dodao je te upozorio na neke pojave nemoralnog života u turističkim mjestima, kao i općenito življenja u ovome vremenu. „Mi postajemo sukrivci, suodgovorni. Treba postaviti granice. To će nam donijeti neugodnosti… Ali moramo ispoštovati svoj odnos s Gospodinom i prije slušati Boga nego ljude, kako su apostoli rekli“, rekao je.

„Kad pred gnusobom preostaje samo tugovati i plakati, to je jedna tragična situacija. To znači da se ljudski ne može ništa više učiniti, nego se samo obraćati Bogu i tugovati. Što manje mi činimo, što smo više ravnodušni, tolerantni i indiferentni, to se više približavamo tomu stanju kad više nećemo moći učiniti ništa, nego samo plakati i tugovati“, naglasio je. Propovjednik je govorio i o odgoju djece i vjerskom životu obitelji.

Pojasnio je na primjerima značenje bratske opomene, o čemu je govorilo evanđelje dana, te važnost interveniranja u pravom trenutku i opominjanja iz ljubavi i u miru. „Kad čovjeka ukorimo, to ne znači da smo mi bolji od njega“, naglasio je. „Mi ne uzimamo sebi ovlast da donosimo sud o čovjeku, nego koristimo svoj razum da znamo prepoznati grijeh i imenovati ga, pomažući dotičnome da se on osvijesti i razračuna s grijehom. Mi se tu borimo protiv grijeha koji moramo mrziti, a sud o osobi prepuštamo Bogu. Zato je to čin ljubavi.“

Potaknuo je okupljene na konkretizaciju vjere u životima i stvaranje vremena jednih za druge i za Boga, u svijetu koji različitim sadržajima ljudima oduzima vrijeme. Naučimo se plivati protiv struje i biti drugačiji, zaključio je.

Katedralni župnik don Marin Lučić je na početku poželio dobrodošlicu profesoru Mužiću, predstavivši ga kao svog profesora na KBF-u. Na misi su suslavili i katedralni vikari, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Marka Palčoka.

Prije mise vjernici su zajedno molili krunicu i Gospine litanije, a poslije mise uslijedio je koncert „Siđi k nama, Majko naša“, izvijestio je Ured za medije Dubrovačke biskupije.