Voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, koje je organiziralo predavanje u sklopu obilježavanja Tjedna psihologije, klinička psihologinja Silvia Sokal Gojavić pozdravila je okupljene i predstavila predavača.

Ustvrdivši da su konflikti kontinuirana stvarnost u životima ljudi dr. Vidović je na primjerima objasnio kako je ljudima prirođeno da imaju različit pogled na istu stvarnost. Potaknuo je na promišljanje o tome kako se osoba osjeća u konfliktu i nakon njega te usmjerio na traženje odgovora što je ono što čovjeka najviše pogađa u konfliktu.

Objasnio je kako dolazi do formiranja jednog pogleda što uključuje temeljni emocionalni svijet obitelji iz koje se potječe te rekao da često iza objektivnih uvjerenja koja se iznose stoje osobni interesi. „Kad kažem moji interesi onda ovdje mislim na neku moju osobnu korist. Ta korist je da ću zadržati neku sliku o svijetu koju imam jer mi ta slika o svijetu pomaže da zadržim sliku o sebi. Jedva stvorimo tu neku sliku o sebi i onda dođe drugi pa nam kaže da to nije tako. Onda se borimo za te svoje slike“, pojasnio je predavač i nastavio: „Znači da se ispod uvjerenja koja deklarativno iznosimo često krije moje subjektivno doživljavanje svijeta.“ Predavač je dodao i kako postoji borba za ispravne stvari iza koje ne mora stajati vlastiti interes, ali za potrebe objašnjavanja situacije konflikata prenaglasio je te dimenzije.

Također je osvijestio kako se u konfliktima često polazi od zaključaka, a ne od pretpostavki. Istraživanja su pokazala, naveo je predavač, da se u konfliktu uvijek zapamti neki argument druge strane koji se kasnije ismijava, a neki snažni argument se previdi. Tako se brane vlastite slike o svijetu i o sebi, istaknuo je.

Na predavanju je također objašnjeno strukturiranje emocija u pojedinca te činjenica da u svakoj obitelji postoje situacije koje ostavljaju neke dublje ili pliće „zareze“ u pojedincu. Dr. Vidović je naglasio da „svatko ima svoje temeljno emocionalno iskustvo prije nego što formira interpretacije i procijene“, pa je važno to sebi osvješćivati i tumačiti.

„Ljudi koji obolijevaju od nekih psihičkih smetnji najviše problema imaju s tumačenjem. Dva čovjeka mogu proživjeti istu situaciju, jedan će je negativno interpretirati, drugi pozitivno. Način na koji svatko to interpretira jako utječe na raspoloženje koje čovjek nosi u sebi“, objasnio je predavač.

Nadalje je kazao kako u susretu pojedinca s drugom osobom zapravo se susreće cijeli njegov unutarnji svijet sa svijetom drugoga i tu mogu nastati konflikti. Pojasnio je da konflikt zato pogađa osobu na subjektivnoj emotivnoj razini.

U sljedećem koraku dr. Vidović je naglasio da taj sukob onda nije nužno sukob pojedinca s nekim drugim pojedincem, nego može biti sukob pojedinca s nečim unutar njega samog s čime se zapravo obračunava. Kao signal za prepoznavanje o čemu se radi u pojedinoj situaciji predavač je savjetovao da se promotre osjećaji dok se konflikt događa. „Ako je ta borba u meni izazvala previše nemira, duboke uznemirenosti to je znak da se ja susrećem s nekom svojom ranjenošću, s nekom svojom neispunjenom potrebom. Možda se u borbi s nekim nadređenim ja zapravo u sebi obračunavam sa svojim roditeljem koji mi nije davao dovoljno pažnje. I onda možda u sukobu doživljavam ponovnu ranjenost na tom istom mjestu“, rekao je dr. Vidović te nastavio kako se slično događa i u sukobima bračnih parova. Ti će se konflikti beskrajno vraćati sve dok se ne počnu prepoznavati i osvješćivati procesi. Ljubav liječi sve, istaknuo je predavač svoje uvjerenje te savjetovao kako je uz prepoznavanje tog mehanizma kod sebe važno poduzimati korake prema boljem funkcioniranju.

Dr. Vidović je dotaknuo i neke druge dimenzije osoba u konfliktima, osvijestio posljedice izbjegavanja konflikata, naglasio kako je konflikt nužan za rast te predavanje završio „Dekalogom za dijalog“.

Predavač je nakon izlaganja odgovarao na pitanja iz publike.

Na predavanju su bili nazočni dubrovački biskup Roko Glasnović i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan. Uz Tjedan psihologije u Dubrovniku dr. Vidović je također prijepodne održao predavanje za dubrovačke svećenike pod nazivom „Svećenik u raskoraku“.

Don Boris Vidović je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Rođen je 1972. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1998. godine na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a 2000. diplomirao je teologiju na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Te godine je zaređen za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Kao pastoralni vikar služio je u Župi Svetog Spasa na Mejašima u Splitu. Tu službu obavljao je do 2002. godine kada je otišao u Rim na studij psihologije na Papinskom sveučilištu Salesiana. Magistrirao je 2007. s temom „Doprinos logoterapije kognitivno-biheviorističkoj terapiji u liječenju PTSP-a“.

Na KBF-u u Splitu predavao je od 2007. godine. Od veljače 2011. do kolovoza 2017. obnašao je službu rektora Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. U Bračnom i obiteljskom savjetovalištu Splitsko-makarske nadbiskupije volontirao je od 2014. do 2016. godine, a u veljači 2015. stekao je naslov Logoterapeut. Doktorirao je 2018. godine na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu na temu „Egzistencijalna analiza post-traumatskoga stresnog poremećaja. Projekt za logoterapijski pristup“. Od rujna 2018. ponovno volontira u BIOS-u Splitsko-makarske nadbiskupije te vrši službu župnika.