Duhovna obnova na Veliki četvrtak u Josipovu svetištu

Dr. Rađa održao je predavanje o simbolici i značenju Vazmenog trodnevlja. Propovijedao je potom i na misnom slavlju koje je predvodio mons. Antun Sente ml., dubovački župnik. Koncelebrirali su protojerej stavrofor Željko Pajić, grkokatolički župnik Svetog Križa u Karlovcu, vlč. Petar Galeković, župnik vikar na Dubovcu te vlč. Zlatko Golubić, ispovjednik u Josipovu svetištu.

Pjevanje je predvodio župni zbor „Sveti Josip“, pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarić. Pjevala je sopranistica Monika Pranjić.

U  propovijedi dr. Rađa je između ostalog kazao kako je Vazmeno trodnevlje srce naše vjere. Slavlje koje ne treba promatrati kao tri dana, nego kao jedno slavlje koje nas malo po malo vodi sve dublje u iskustvo naše vjere, u mogućnost da naš život bude preobražen, da gledamo novim očima, da živimo novim srcem da imamo jedan drugačiji pogled na naš život.

Osvrnuvši se na prvo čitanje o izlasku Izraelaca iz Egipta, dr. Rađa je kazao: „Božja riječ koja opisuje izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva spominje iskustvo izlaska, ali istovremeno progovaraju i nama za naš život. Dolaze nam na pamet različiti potresi u našem životu. Iskustva u kojima imamo dojam da se sve trese, da ništa neće biti kao prije, kada život pokuca na naša vrata. Stariji među nama takvih situacija imaju više, mlađi nešto manje ili možda uopće nemaju, ali svi nekako znamo da život nosi sa sobom iznenađenja. Može nam se dogoditi stvarno da nam se čini kao da nam se život oduzima, i u tim situacijama kaže ovo prvo čitanje važno je imati janje, važno je imati jarića. I kaže dalje: „Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete.“ Imati znak krvi i janjeta na vratima u onim trenucima kada je život u potresu, kada se temelji našega života tresu, kada nam se čini kao da Bog kuca na naša vrata, kada ništa više nije kao što je prije. U tom trenutku važno je biti spreman. Janje je, ako čitamo Knjigu otkrivenja, slika Krista, a njegova krv je slika njegove ljubavi“.

Naglasio je važnost odnosa s Kristom „kada život pokuca“. „Kako doći do tog iskustva da imamo u tom trenutku odnos sa Kristom koji nam može pomoći da preživimo te situacije? Evo na to pitanje odgovara evanđelje koje smo čuli, evanđelje po Ivanu. Kaže Isus, Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu. Prvo što nam evanđelje želi reći jest da Isusovo uskrsnuće nije samo pobjeda nad smrću. Često razmišljamo da kada slavimo Uskrs da je najvažnije da je Isus pobijedio smrt. Ali već prva rečenica u današnjem evanđelju nam ukazuje da ako tako promatramo da je naš pogled kriv jer On kaže da je došao čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu. Što se slavi kada se slavi Uskrs? Slavi se Isusov prijelaz Ocu, drugim riječima uskrsnuće nije biološka pobjeda nad smrću, nego je uskrsnuće biti u zajedništvu s Bogom, biti u odnosu s Ocem. Isus je čitav svoj život bio usmjeren prema Ocu i uskrsnuće je bilo vrhunac tog trenutka“.

Biti kršćanin, živjeti u vjeri ne znači imati život koji je posložen na ovoj zemlji. Vjera ne služi tome da nam ovdje bude bolje, nego vjera služi tome da živimo usmjereni prema pravome cilju, prema pravom odredištu našega života, a to je Otac, poručio je propovjednik.

Tumačeći nadalje naviješteno evanđelje, dr. Rađa je okupljenima poručio: „Mi smo došli večeras ovdje braćo i sestre da bismo se prisjetili dvije stvari. Prvo da bismo se prisjetili da je Otac Isusu u ruke predao nas i s druge strane da bismo se u istom tom trenutku prisjetili da nismo samo mi u Isusovim rukama, nego da i mi imamo ljude koji su nama povjereni. I zato pitanje koje nam ovo evanđelje postavlja je koga je tebi Otac stavio u ruke? Za koga je Otac nebeski tebe učinio odgovornim? Tko su ti ljudi za koje se ti trebaš pobrinuti? Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke, a tebi?“

„Postoje ljudi koje samo mi možemo učiniti sretnima. Postoje ljudi za koje se samo mi možemo pobrinuti, koje samo mi možemo ljubiti. Evo slaviti Uskrs znači prisjetiti se toga isto tako, ne samo da smo mi Isusovi, nego da smo mi braća i sestre, da pripadamo jedni drugima, da se nitko od nas ne spašava sam nego da ovisimo jedni o drugima“, istaknuo je.

Govoreći o tome kako Petar nije shvaćao što Isus čini kada njemu pere noge, dr. Rađa je kazao kako apostolu nedostaje jedno iskustvo. „Braćo i sestre zašto mi ne vjerujemo u Oca? Što nam nedostaje? Zašto mi ne živimo kao što je Isus živio kada kaže da je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovog svijeta Ocu, da mu je Otac sve predao u ruke, što nam nedostaje? Nedostaje nam isto što nedostaje i Petru. Nedostaje nam iskustvo da smo ljubljeni i to ne bilo kako, nego takvi konkretni kakvi jesmo sa svim našim slabostima, nedostacima, padovima grijesima. Petar se nikada nije pogledao i zato mu je Isus rekao shvatit ćeš poslije, shvatit ćeš u trenutku kada ćeš me izdati. Tek tu ćeš razumjeti koliko te ljubim. Tek tu ćeš razumjeti što činim dok ti perem noge. Tek tu ćeš razumjeti što znači imati dijela sa mnom. Tek tu ćeš razumjeti što ja sve prihvaćam od tebe i koliko te zapravo volim, i tko si ti za mene“.

„Braćo i sestre večeras na Veliki četvrtak želimo proslaviti upravo to. Veličanstvenu Isusovu ljubav za svakoga od nas“, rekao je u zaključku propovijedi dr. Rađa.