Stavljajući naglasak na djelovanje svećenika u današnjem svijetu i njegovo poslanje povjerenih mu duša, kardinal Puljić posebno je istaknuo činjenicu da svećenik ne smije zapostaviti prvenstveno sebe i svoju dušu te se uvijek mora podmlađivati molitvom, a krijepiti dobrim djelima.

Uzimajući svijetle primjere našeg doba poput bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Pavla II., pape emeritusa Benedikta XVI., kardinala Roberta Saraha, problematizirao je stalnu potragu za Bogom kroz neprestano nadahnuće Riječi u Svetom pismu i u slavljenju sakramenata. Naglašavao je ulogu tišine kao govora ljubavi prema Bogu, a govor svećenika kao govor živoga Isusa i Crkve. Upozorio je na današnje moderne „bolesti“ svećenika, a kao lijek naveo je praštanje i beskompromisnu suradnju s Bogom. Zajedništvo svećenika sa svojim biskupom, subraćom, ali i zajedništvo s povjerenom zajednicom bila je centralna tema kroz koju su razmatrali obaveze koje proističu iz zajednice, a prenose se na cijelu Crkvu. Zrelost je glavni preduvjet dobivanja svetoga reda, a iz njega je istaknuo svetost, na koju su svi pozvani, ali za nju je potrebna čista savjest, koju su svećenici s kardinalom ispitali pred sakrament pomirenja. Posljednja tema razmatranja bila je profil svećenika, u kojoj je kardinal između ostalih istaknuo karakteristike samodiscipline, mudrosti, strpljenja, čovjekoljublja te posebno razlučivanja duhova.

Svakoga dana svećenici su s kardinalom slavili misu u obližnjoj kapelici i molili liturgiju časova i krunicu na gradišćanskom hrvatskom jeziku.

Biskupski vikar i kanonik stolnog kaptola sv. Martina don Željko Odobašić je u ime nazočnih i u ime dijecezanskog biskupa mons. dr. Egidija Živkovića zahvalio kardinalu Puljiću na odazivu da s hrvatskim klerom u Gradišću podijeli svoje bogato duhovno i pastoralno iskustvo i zaželio mu plodonosne umirovljeničke dane. Kao uspomenu na duhovne vježbe, don Željko mu je poklonio novu Liturgijsku pjesmaricu Željezanske biskupije koja je nedavno izašla iz tiska.