O. Zvonko je nagovore usredotočio na svećeničku duhovnost. U razmatranjima i homilijama uvodio je u razmišljanje o dva temeljna pitanja: „Tko je onaj pred kim stojim?“, „Tko sam ja pred Bogom?“. U tom pristupu duhovnom životu jasno se očituju značajke karmelićanske duhovnosti izražene u poznatom geslu sv. Terezije Avilske „Samo Bog dostaje“.

Voditelj je naglasio da je temelj svećeničkog poziva i identiteta njegova vjera, odnos prema Gospodinu. Sve današnje krize u Crkvi i u kršćanskom životu imaju svoj uzrok u krizi osobne vjere i istinskog predanja Bogu. Ako nam je vjera mlaka, polovična i manjkava, ne može pravo uspjeti ništa od našeg rada, svjedočenja i službi koje obavljamo. Temeljno je u sebi izgrđivati bliskost odnosa prema Bogu i život u njegovoj prisutnosti koji se hrani slušanjem riječi Božje, ustrajnom molitvom i žrtvom te nasljedovanjem Isusa Krista. Zato je u razmatranjima nastojao potaknuti rast u istinskoj duhovnosti (Koliko ulažem u svoj duhovni rast?), upućujući na brojne današnje zapreke koje treba odstraniti, kušnje koje treba prevladati, motivaciju i autentičnost koje su potrebne da bi svećenik uvijek pred očima imao konačni cilj sjedinjenje s Bogom u vječnosti.