Dvanaest misa na Antunovo kod franjevaca u osječkoj Tvrđi
Gvardijan fra Ante Perković poslije večernje mise daruje djeci sličice sv. Antuna / Foto: Nevenka Špljarić (sve fotografije)
Blagdan sv. Antuna Padovanskog u subotu 13. lipnja proslavljen je posebno svečano u crkvi i istoimenom samostanu Svetoga Križa kod franjevaca u osječkoj Tvrđi, gdje je smješteno jedno od najvećih prošteništa hodočasnika koje traje već 333 godine, od dolaska prvog franjevačkog misionara fra Šimuna iz Bača.
Antunovskoj proslavi sa dvanaest misa, od 3 sata do 21 sat na spomendan (13. lipnja), uključujući najposjećenije večernje slavlje s blagoslovom djece i ljiljana, prethodila je trodnevna duhovna priprava (od 10. do 12. lipnja) koju je vodio o. Sebastijan Šujević, SI, ravnatelj Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku, dok je uoči večernjih misa u crkvi održavana pobožnost sv. Antunu, a poslije se zajednički molilo pred svečevim moćima.
U trodnevnici vođenoj temom obraćenja u više stupnjeva po uzoru na sv. Antu razmatranja se mogu sažeti u cjelovitu pouku za krćanski život, a Šujević je razložio:
“Prvo je obraćenje – prva ljubav, prvi susret sa živim Bogom obilježena otkupiteljskom ljubavlju koja nas spašava, dodiruje, liječi, ozdravlja, tješi, osnažuje. Ta ljubav nam je ulivena u srce na krštenju i nakon toga hranjena po sakramentima i Božjoj Riječi”.
Nebeski Otac nas poziva da u njega uvijek imamo povjerenja
“Danas nas Gospodin poziva obnoviti tu ljubav, da si ju posvijestimo, pročistimo s Božjom milosti i obnovimo mjesto – Kraljevsko mjesto u svojim srcima. To je obraćenje doživio i sv. Ante kada se odučio za redovništvo i napustio sve da bi zadobio Boga. Drugo je obraćenje – poziv Boga na još dublje prijateljstvo; poziv da uzvratimo na njegovu ljubav jer prava, istinska ljubav se ostvaruje u uzajamnom, obostranom davanju”.
“Nije da Gospodin treba našu ljubav, već mi trebamo puninu ljubavi, a nju možemo dohvatiti samo ako i mi ljubimo. Gospodin nam je pokazao i svjedoči nam i dan-danas svoju ljubav po euharistiji u kojoj nam se potpuno daje bez računice: tu je život, tu je radost, tu je prava slast života. Ova ljubav nas pročišćava od komocije, sebičnosti, oholosti… To je doživio i sv. Ante kada je upoznao franjevce koji su dali svoj život Kristu podnijevši mučeništvo. Treće je obraćenje – poziv Gospodnji da mu se još dublje predamo i imamo posve povjerenje u njegovu volju i zamisao za nas – onda kada nam ne ide, kada nam je teško, kada mislimo da će nas križ smlaviti, kada stvari nisu po našoj volji, kada ne možemo vlastitim snagama…”
“I sv. Ante je to prošao – htio je biti mučenikom u Africi, ali se razbolio i morao natrag u Europu; Gospodin je htio da mu srce bude još čišće, slobodno kako bi mu mogao služiti i procvjetati. Tako je postao izvrsni propovjednik, evangelizator, ispovjednik.
To je poziv Oca nebeskoga da imamo povjerenja u njega uvijek, da se brine za nas, da radi za nas, da je uvijek uz nas – kao što je Gospodin Isus imao potpuno povjerenje u Oca kada je bio na križu, kada je pobijedio smrt i uskrsnuo. Jer Gospodin vjeran ostaje dovijeka. Biti nam je Očevi sinovi i kćeri! I otkrivati to bogatstvo predanjem srca sve više i više”.
Svečanu misu u samostanskom dvorištu u 18 sati s blagoslovom djece predslavio je vlč. Alojz Kovaček, župnik župe Sv. Ćirila i Metoda, suslavio je fra Ante Perković, gvardijan Franjevačkoga samostana sv. Križa, dok je Zbor mladih župe Sv. Ćirila i Metoda uz klavijaturnu pratnju Maje Šolić predvodio liturgijsko pjevanje. Uvodeći u misno slavlje, Kovaček je istaknuo tri božanske krjeposti koje rese život „sveca svega svijeta“ zaželjevši slavljenicima imendana i spomendana sv. Antuna da u zajedništvu Crkve ostvaruju evanđeoski duh i ugrađuju ga u vlastiti život po uzoru na sv. Antu.
Podsjećajući na aktualan životopis sveca iz 12. stoljeća koji je, kazao je propovjednik, odgajan u pobožnoj, bogobojaznoj obitelji osjetio kako je zemaljski život nedostatan bez Božje Riječi te ulazi u red kanonika sv. Augustina i obdaren Božjom milošću, otvoren Duhu Božjemu postaje poznati propovjednik koji je mnoštvo nevjernika priveo vjeri.
I sveci su imali mnoge poteškoće, ali su ih u vjeri i poniznosti prihvaćali
“Crkva ne daje svece da im se divimo nego da ih nasljedujemo. Tražeći, moleći zagovor sveca svega svijeta vratimo se Božjoj Riječi da u duhu Evanđelja svakodnevno živimo, kao sv. Antun. Kada govorimo o svecima često se misli lako njima, primili su Božji dar, Bogu bili bliski, mili, dragi, obratili se. Međutim, i sveci su imali mnoge poteškoće, životne izazove, ali su ih u vjeri i poniznosti prihvaćali, poučeni i nadahnuti Božjom Riječju“, kazao je propovjednik pozvavši sabrane na ohrabrenje u svagdašnjem vjerničkom životu bremenitom poteškoćama, slabostima i posvemašnjom relativizacijom kršćanskih vrjednota jer, zaključio je:
“Bog će čak i grijeh i naše slabosti okrenuti na dobro, pokajemo li se u sakramentu svete ispovijedi, obratimo se i osjetit ćemo Božju blizinu i mir”.
Uoči svake mise gvardijan Perković izrazio je dobrodošlicu sabranima zahvalivši Bogu što se ove godine mogu održati slavlja i pobožnosti te potaknuo na svetu ispovijed (trajala je od 2.30 do 21.30 sati) koja je ove godine zbog epidemiološke situacije, kao i slavlja na otvorenom, organizirana uz uvažavanje mjera uz osiguranje fizičkog distanciranja i potrebne dezinfekcije ruku.
Kako bi sve proteklo u redu brinulo je 30-tak redara: framaši iz Tvrđe i Juga II, mladi uključenih u SKAC, volonteri Katoličke udruge Veronikin rubac te 18 laika iz Rešetara koji desetljećima pomažu na antunovskim proslavama u Osijeku. Tridesetak svećenika iz Osijeka, Zagreba i Bačinaca (Srijem) sudjelovalo je u pastoralnim događanjima. Na misama su pjevanje predvodili župni zborovi župa iz Donjeg grada, Novog grada, Tvrđe, Juga II i crkve Sv. Križa.
