Veliki petak na mjestu zabilježenu u Lk 22,41

Zatim pak, kada se začuje kukurijek pijetlova, s himnima se silazi od Imbomona i odlazi na ono mjesto gdje je Gospodin molio kao što piše u evanđelju: „I odmakne se koliko se baci kamen i molio je“ (Lk 22,41) i tako dalje. Na tome je pak mjestu skladna crkva. Tu uđe biskup i sav narod. Rekne se molitva sukladna mjestu i danu. Također se kaže jedan prilagođeni himan. Isto se tako čita onaj ulomak iz evanđelja gdje je rekao svojim učenicima: „Bdijte da ne uđete u napast“ (Mt 26,41). Tu se pročita cijeli ulomak (Mt 26,40-44) i opet kaže molitva.

Veliki petak: Getsemani

Otuda uz himne do najmanjega djeteta na noge s biskupom silaze u Getsemani. Zbog tako velike vreve mnoštva – izmoreni su bdjenjima i umorni od svakodnevnih postova, a trebaju nužno sići s tako velika brda – u Getsemani se s himnima ide polako, polako. Za svjetlo je cijelome narodu upaljeno više od dvjesto crkvenih svijeća.

Veliki petak: silazak u grad iz Getsemanija

Pošto se, dakle, dođe u Getsemani, najprije se kaže prilagođena molitva. Zatim se rekne himan, a onda čita onaj ulomak iz evanđelja gdje je Gospodin uhićen (Mt 26,47-56). Kada se pročita taj ulomak, nastane toliki krik, mrmorenje i plač svega naroda da se možda uzdisanje cijeloga puka čuje pa sve do grada. Već se od toga časa ide pješice s himnima u grad. Na vrata se stigne u onaj sat kada čovjek nekako počinje čovjeka raspoznavati. Zatim kroz sredinu grada: sve i svi do jednoga, stari i mladi, bogati, siromašni, svi su ondje. Posebice toga dana nitko ne napušta Bdjenje do jutra. Tako se biskup prati od Getsemanija do vrata i otuda kroz čitav grad do Križa.

Pred Križem na Veliki petak

Kada se pak dođe pred Križ gotovo da već počinje jasno svjetlo. Tu se još čita ono evanđeosko mjesto gdje se Gospodin privodi Pilatu i sve što je napisano, a što je Pilat rekao Gospodinu i Židovima. Sve se čita (Mt 27,1-26).

Veliki petak: biskupov nagovor pred Križem

Zatim biskup govori narodu. Hrabri ih da stoga što su se cijele noći trudili jer će se istoga dana još truditi ne smalakšu već imaju nadu u Boga koji će im trud naplatiti većom nagradom. Pošto ih je tako, kako sam može, osokolio upravljajući im riječ rekne: „Sada pak svi idite svojim kućama i malo se odmorite te oko drugoga dnevnoga sata[1] svi budite ovdje da od toga sata do šestoga[2] možete vidjeti drvo Križa. Od šestoga sata treba da se opet svi skupimo ovdje, tj. pred Križem, da se do noći posvetimo čitanjima i molitvama.“

Veliki petak: molitva kod stupa Isusova bičevanja i donošenje Križa

Pošto se dade otpust od Križa, tj. prije nego izađe sunce, smjesta svi oduševljeno idu na Sion moliti kod onoga stupa uz koji je Gospodin bičevan. Kada se otuda vrate, malo se odmore u svojim kućama i opet su svi spremni. Onda se za biskupa stavi stolica na Golgoti iza Križa gdje se sada nalazi. Biskup sjedne na stolicu, a pred njega se stavi stol prekriven platnom. Okolo stola stoje đakoni. Donosi se srebrna pozlaćena škrinja u kojoj je sveto drvo Križa. Otvori se, iznese, stavi na stol i drvo Križa i naslov[3].

Veliki petak: ljubljenje Križa

Kada se položi na stol, biskup, sjedeći, svojim rukama pritisne krajeve Svetoga drveta, a đakoni što okolo stoje čuvaju. To se zato čuva jer je običaj da sav puk, vjernici i katekumeni, jedan po jedan dođu, nagnu se na stol, poljube Sveto drvo i prođu. Budući da je, veli se, ne znam kada netko zagrizao i ukrao od Svetoga križa, stoga sada đakoni koji su okolo čuvaju tako da se onaj tko pristupa ne usudi opet onako postupiti.

Veliki petak: oblik čašćenja Križa i Salamonovih predmeta

Tako, dakle, prođe sav narod: jedan po jedan. Svi se naklone, dotaknu Križ i natpis najprije čelom i potom očima i kada tako poljube Križ prođu. Ali nitko ne pruža ruku da dodirne. Pošto su pak poljubili Križ i prošli, đakon stojeći drži Salamonov prsten i onaj rog iz kojega su se pomazivali kraljevi. Ljubi se i rog. Časti se i prsten… manje od druge…[4] Do šestoga sata sav narod prolazi ulazeći na jedna vrata, a izlazeći na druga. To se, naime, događa na onome mjestu gdje se dan ranije, tj. u četvrtak, obavio prinos.

Veliki petak: okupljanje pred Križem

Kada pak nastupi šesti sat, ide se pred Križ bilo da je kiša ili žega. To je, naime, mjesto pod vedrim nebom. Ono je nešto kao veoma veliko i iznimno lijepo dvorište. Nalazi se između Križa i Crkve uskrsnuća. Tu se, prema tome, skupi sav narod tako da se više ne da ni otvoriti.

Veliki petak: čitanja pred Križem

Za biskupa se stavi stolica pred Križem. Od šestoga do devetoga sata ne čini se drugo osim što se čitaju čitanja kako slijedi, tj. najprije se čitaju psalmi gdje god je riječ o Muci. Čita se i iz Apostola, iz apostolskih poslanica kao i iz Djela gdje god se govorilo o Gospodnjoj muci. Iz evanđelja se isto tako čitaju ulomci gdje trpi. Također se čitaju proroci gdje su navijestili da će Gospodin trpjeti. Iz evanđelja se čita gdje se govori o Muci.

Veliki petak: pouka od čitanja i molitve

Od šestoga, dakle, sata do devetoga trajno se čitaju čitanja i govore himni tako da se svemu narodu pokaže kako se zbilo što god su o Gospodnjoj muci kao buduće rekli proroci: da se to obistinilo pokazuju kako evanđelja tako i apostolski spisi. Na taj se način sav onaj narod poučava ona tri sata da se nije ništa dogodilo što se nije ranije proreklo. Stalno se pak umeću molitve. Ali i te su molitve u skladu s danom.

Veliki petak: vjerničko ganuće

Kod svakoga je pak čitanja i molitve toliko ganuće i uzdisanje svega naroda da je izvanredno. Nema, naime, ni stara ni mlada tko toga dana ona tri sata toliko ne plače da se ne može ni zamisliti što je sve Gospodin za nas pretrpio. Poslije toga kada upravo započne deveti sat stane se čitati ono mjesto iz Evanđelja po Ivanu gdje je predao duh (Iv 19,28-30). Kada se to pročita, slijedi molitva i otpust.

Veliki petak: nastavak i kraj općega bogoslužja

Pošto se dao otpust od Križa, smjesta se svi sastaju u Velikoj crkvi – Martyrium – i obavlja od devetoga sata kada se skupe u crkvi Martyrium ono što je običaj toga tjedna činiti do večeri. Nakon što se dade otpust iz crkve Martyrium dođe se u Crkvu uskrsnuća. Kada se tu dođe čita se onaj ulomak iz evanđelja gdje Josip od Pilata traži Gospodnje tijelo i polaže ga u novi grob. Kada se to pročita, slijedi molitva, blagoslove katekumeni pa narod i dade otpust.

Veliki petak: zasebna pobožnost

Toga se dana ne oglasuje da će se bdjeti u Crkvi uskrsnuća jer se zna da je svijet umoran. Ipak je običaj da se ondje bdije. I doista tko hoće od naroda ili pak koji mogu bdiju. Ali koji ne mogu, ondje ne bdiju do jutra. Ondje pak bdiju klerici: jači i mlađi. Ondje se cijele noći do jutra govore himni i antifone. Ipak bdije veoma veliko mnoštvo: jedni od večeri, drugi od ponoći – kako tko može.

Objavljeni dijelovi teksta, dozvolom izdavača „Služba Božja“ (Makarska), preuzeti iz: M. Babić OFM (ur.), „Egerija. ‘Putopis’“, Makarska, 1999.

 [1] 8 sati.

[2] Podne.

[3] „Kod razapinjanja Rimljani su nad glavom raspetoga naznačivali razlog zašto je osuđen na smrt na križu. To je zapravo smisao natpisa na križu“ (str. 223).

[4] „Sada se dio teksta gubi“ (str. 224).