Nakon početne pjesme uslijedila su svjedočanstva mladog para koji živi u mješovitom braku, jedne mlade muslimanke i mlade grkokatolkinje, između kojih su izvedeni kratki glazbeni intermezzi.

Dopustite mi da vam kažem da se ne može previše sanjati, poručio je Papa okupljenim mladima. Jedan od najvećih problema koje ljudi danas imaju, a među njima su i mnogi mladi ljudi, jest taj da su izgubili sposobnost sanjanja. Oni ne sanjaju, ni puno ni malo. A kad neka osoba ne sanja, kad mlada osoba ne sanja, taj prazni prostor zauzmu pritužbe i osjećaj beznađa. To prepuštamo onima koji idu za “božicom tužaljke”! To je prevara: navodi te na krivi put. Kad se sve čini kao da stoji i stagnira, kad nam osobni problemi zadaju glavobolju, a na društvene teškoće se ne pružaju pravi odgovori, nije dobro dići ruke od svega. Put je Isus. On je Gospodin! On mijenja naš pogled na život. Vjera u Isusa dovodi do veće nade, do sigurnosti koja se ne temelji samo na našim kvalitetama i vještinama, nego na Božjoj riječi, na pozivu koji dolazi od Njega. Pokušajte razmišljati o svojim najvećim snovima. Dati nadu umornom svijetu, zajedno s drugima, i kršćanima i muslimanima. Ovo je zasigurno vrlo lijep san, istaknuo je Papa.

Ekumenski i međureligijski susret s mladima u Skoplju. Foto: Vatican Media

Naš svijet, nastavio je Sveti Otac na susretu s mladima u Pastoralnom centru u Skoplju, umoran je i podijeljen, i čini se korisnim unositi u njega razdor i još veću podjelu. Kako samo u tome kontekstu snažno odjekuju Gospodinove riječi: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati“ (Mt 5, 9)! Što nam može dati više uzbuđenja od toga da se svakodnevno posvećujemo tome da postanemo graditelji snova, tvorci nade!? Snovi nam pomaže da očuvamo živom sigurnost i svijest da je drugačiji svijet doista moguć i da smo pozvani pomagati izgrađivati taj svijet svojim radom, svojim trudom i naporom i svojim djelovanjem, rekao je Papa te nastavio: U ovoj zemlji postoji lijepa tradicija klesarstva, ljudi vještih u klesanju i obradi kamena. Eto, moramo postati poput tih vjernih zanatlija i postati iskusni klesari vlastitih snova. Kamenoklesar uzme kamen u ruke i polako počinje oblikovati i preoblikovati ga s predanošću i trudom, a osobito s velikom željom da vidi kako taj kamen, za koji nitko nije mislio da išta vrijedi, može postati umjetničko djelo.

Foto: Vatican Media

Naši najbolji snovi se postižu s nadom, strpljivošću i predanim radom, odričući se žurbe. Istodobno ne smijemo dopustiti da nas koče nesigurnost i strah od rizika ili pogrešaka. Moramo se bojati tog stanja zakočenosti u životu, da ne budemo kao živi mrtvaci, svedeni na subjekte koji ne žive jer ne žele riskirati, jer ne ustraju u vršenju onoga što su dužni činiti ili se boje da će pogriješiti. Čak i ako pogriješiš, možeš ponovno dići glavi i krenuti iznova, jer nitko nema pravo ukrasti ti nadu. Ne bojte se postati tvorcima snova i nade!, pozvao je Papa mlade.

Istina je, nastavio je, da mi članovi Crkve ne bismo trebali biti čudaci. Svi bi nas trebali smatrati braćom i bližnjima, poput apostolâ, koji su »uživa[l]i naklonost svega naroda« (Dj 2, 47; usp. 4: 21.33; 5:13). No, istodobno moramo imati hrabrosti biti drugačiji, pokazati druge snove koje ovaj svijet ne nudi, svjedočiti ljepotu velikodušnosti, služenja, čistoće, jakosti, opraštanja, vjernosti vlastitom pozivu, molitve, borbe za pravdu i opće dobro, ljubavi prema siromašnima i druželjubivost, poručio je Papa.

Foto: Vatican Media

Sjetite se samo Majke Terezije: dok je živjela ovdje, nije mogla zamisliti gdje će je život odvesti no nije prestajala sanjati i težiti uvijek tome da otkrije lice svoje velike ljubavi, Isusa, u svima onima koji su ležali uz rub ceste. Sanjala je velike stvari i zato je mnogo voljela. Htjela je biti „olovka u Božjim rukama“. To je bio san koji je gajila. Prikazala ga je Bogu, vjerovala je u njega, trpjela je zbog njega, i nikada nije odustajala. I Bog je počeo pisati nove i nevjerojatne stranice povijesti tom olovkom. Svatko od vas je pozvan, poput Majke Terezije, raditi svojim rukama, ozbiljno shvatiti život i učiniti nešto lijepo od njega, poručio je Papa.

Na kraju, nakon molitve Majke Terezije „Trebaš li moje ruke, Gospodine?“ i završnog blagoslova, Papa se u pratnji skopskog biskupa zaputio u katedralu Presvetog Srca Isusova, gdje je održan Susret sa svećenicima, članovima njihovih obitelji i redovnicima i redovnicama.