Misu je suslavilo više svećenika predvođenih generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem.

U homiliji je nadbiskup Križić istaknuo da liturgija Velike srijede uvodi u otajstvo patnje, ali i u snagu vjere koja u toj patnji prepoznaje Božju blizinu. Govorio je o tome koliko je ljudski osjećaj napuštenosti u trpljenju čest, istaknuvši da Božja riječ uči da čovjek nikada neće biti ostavljen ili zaboravljen.

Tumačeći tekst proroka Izaije, naglasio je da se u liku Sluge Jahvina jasno nazire Kristova muka. „Riječi proroka: ‘Leđa podmetnuh onima što me udarahu’ i ‘Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti’ prikazuju ne samo patnju, već i duboko povjerenje u Božju vjernost. Te riječi mogu i danas biti snažna poruka ohrabrenja za sve koji pate i osjećaju se ostavljenima“, poručio je.

Nadalje se osvrnuo na trenutke u Getsemanskom vrtu, gdje Isus proživljava najveću ljudsku tjeskobu dok njegovi učenici spavaju, umjesto da ga podupiru i prate. „Sam i neshvaćen, Isus ne prestaje moliti i u molitvi pronalazi novu snagu te je on još žarče molio – i upravo zato nas poziva da ni mi ne prestanemo moliti u svojim nevoljama“, rekao je nadbiskup Križić.

Govoreći o Judinoj izdaji, naglasio je tragediju onih koji, poput Jude, u patnji ne traže Boga. „Da se Juda obratio Bogu, našao bi izlaz i iz ovakvog teškog stanja“, poručio je, upozorivši da zlo ima vlastitu dinamiku koja čovjeka lako odvodi u propast ako se ne zaustavi. Nadbiskup je homiliju zaključio pozivom nazočnima da se ni u najtežim trenucima ne predaju očaju i ne povjeruju da izlaza nema, nego da se čvrsto drže Boga i bdiju s Isusom jer će u njegovoj blizini naći svjetlo koje će učiniti kraj tami i lijek za svaku bol.

Nakon euharistijskoga slavlja, procesijom po Peripteru i blagoslovom s Presvetim, završilo je četrdesetosatno klanjanje.

Liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.