Istina je prava novost.

Formacijski susret mladih svećenika u Đakovu

Formacijski susret dijecezanskih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije do deset godina svećeništva održan je u ponedjeljak, 24. travnja u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, izvještava Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Susret je započeo u sjemenišnoj kapeli Bezgrješnoga Začeća prigodnom molitvom koju je u ozračju nadolazeće Nedjelje Dobroga Pastira, pod geslom „Stopama bl. Miroslava Bulešića“, pripravio i animirao sjemenišni duhovnik, vlč. Stjepan Matezović.

U pozdravu na početku radnoga dijela susreta, koji se odvijao u sjemenišnoj auli, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić spomenuo se prethodnoga, jesenskoga susreta u kojem su mladi svećenici u jednodnevnom posjetu imali priliku iz bližega se susresti s poviješću i aktualnim stanjem župnih zajednica i vjernika u Srijemskoj biskupiji, posebno sa župom Hrtkovci, rodnim mjestom đakovačkoga profesora i kanonika, mons. dr. Nikole Dogana, čije su se obljetnice svećeničkoga ređenja i smrti tom prigodom obilježavale.

Glavni dio susreta bio je posvećen temi „Mladi svećenik – od suodgovornosti službe župnog vikara do župničke službe predvoditelja zajednice i promicatelja službi i karizmi vjernika laika“. Uvodnim izlaganjem predstavio ju je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić naznačivši neke od oznaka koje prate prve godine svećeničkoga života u kojima mladi svećenik najčešće prolazi kroz iskustvo službe župnoga vikara, kada se, oslonjen i na zajedništvo sa službom župnika, susreće s konkretnim prilikama pastoralnoga djelovanja i stječe iskustva koja će moći kasnije ugrađivati u svoj budući rad i samostalnu župničku službu.

Nadbiskup se u izlaganju napose zadržao na pitanjima koja su povezana s iskustvom svećeničkih premještaja. Opisao je svoja iskustva kao dijecezanskoga biskupa, istaknuvši da premještaji predstavljaju osobito zahtjevan i bremenit trenutak, kako za službu biskupa – u planiranju rasporeda svećeničkih službi u biskupiji i raspoznavanju aktualnih pastoralnih potreba konkretnih župnih zajednica, tako i za samoga svećenika – koji je pozvan ponovno se „otisnuti“ u novu sredinu, upoznati i započeti živjeti u novoj zajednici i biti joj predvoditeljem.

Nazočni svećenici uključili su se u raspravu iznoseći osobna iskustva s kojima su se do sada susretali, navodeći ono što im je predstavljalo poteškoće, ali i ono što ih je ohrabrivalo prilikom njihovih dosadašnjih premještaja.

Susret je nastavljen zajedničkim objedom i programom svećeničkoga „Emausa“ u sportskom druženju s bogoslovima đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa.