Što sv. Franjo Asiški danas govori vjernicima našeg vremena?

Mislim da današnjim vjernicima sveti Franjo iznad svega govori o apsolutno središnjoj važnosti Boga u životu, dapače o središnjem mjestu Boga u svemu stvorenju. Druga njegova poruka je ona novog čovjeka u Kristu, kao snažan prijedlog za ovaj svijet. A treća je poruka važnost vjernosti Crkvi, s obzirom da je naš serafski Otac Franjo živio vrlo snažnu vjernost Crkvi u kojoj je prisutan Krist i zato možemo pronaći Boga koji živi u crkvenoj zajednici. Usto vidi druge kao braću. Svakako smo pozvani biti posebno bliski “gubavcima” našeg vremena.

Što biste istaknuli kao najvažniju poruku u životu sv. Franje Asiškoga?

U skladu s već rečenim, glavna je njegova poruka da je novo čovječanstvo moguće i da je moguć novi stil života, to jest jednostavnost i bratstvo kao kriterij života. Usto, Franjo potiče na stav hvale i zahvalnosti, podsjeća da je molitva izvor mudrosti i zrelosti, naglašava važnost čistoga i jednostavnog srca te poziva na ljubav i blizinu sa siromašnima.

Svjedoci smo velikih i munjevitih promjena u društvu. Koja je uloga redovnika, franjevaca u tim promjenama?

Mislim da se ne smije demonizirati ova nova vremena, nego ih pratiti, nudeći svima ljepotu teoloških darova vjere, nade i ljubavi. Također treba kao Radosnu vijest naviještati Božji plan za čovječanstvo, zalagati se za ljudsko dostojanstvo, slobodu i poštivanje svih te aktualnost kršćanske poruke. Usto, mislim da treba ponuditi stvarne alternative u životu, posebno tamo gdje svijet želi ponajprije iskoristiti ljude, više nego da ih za nešto oslobodi.

U nekim europskim zemljama ukidaju se provincije zbog smanjenja broja redovnika. Osjeća se kriza redovničkog života. Kakva je situacija u vašem redu?

Sadašnji društveno-kulturni sustav po sebi ne favorizira redovnički život, ne osnažuje život u vjeri, i posebno kršćanske vrijednosti. Međutim, mislim da redovnički život sam po sebi nije u krizi, nego čuva svoju punu vrijednost. Istina, došlo je do brojčane krize jer su postojeće strukture iz nekog drugog vremena, kada je red toliko narastao jer je sve podržavalo redovnički život. No sada u Europi i na sjevernoj hemisferi postoji brojčana kriza, ali to nije kriza samog smisla posvećenog života. Mogao bih reći da se krećemo u smjeru postojanja malih, ali proročkih zajednica, odnosno zajednica koje nisu brojčano velike, ali su značajne.

Bili ste na Kapitulu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Kako Vi gledate na brojne inicijative koje pokreću franjevci konventualci u Hrvatskoj?

Aktivnosti koje sam vidio, posebno ovdje u Zagrebu, vidim kao vrlo, vrlo prigodne i kao konkretan način življenja i naviještanja franjevačke poruke. Prema siromašnima to su svakako ljubav i gostoprimstvo, jer se s njima tako učvršćuje i osobni odnos. Što se tiče mladih, njima nudimo duboko promišljanje o smislu života. A tu su i druge aktivnosti kojima ne samo da mi nudimo nešto drugima, nego i oni nama daju jako puno. Ovdje sam vidio i puno života te da srca franjevaca kucaju s ljudima. Znam da druge zajednice, posebno na području Dalmacije, žive malo drugačije, ali i one daju lijepo svjedočanstvo.

Pučka kuhinja na Svetom Duhu dio je karizme Vašega reda. Kuhinja je od velikog značaja za Grad Zagreb. Jeste li je posjetili? Ima li vaš red sličnih kuhinja u svijetu?

Posjetio sam ovu pučku kuhinju, koja je samo jedna od brojnih koje sam posjetio u brojnim dijelovima svijeta. One hrane tisuće ljudi širom svijeta, i organizirane su na različite načine. Ali postoje i u Europi, Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Nedavno smo u Redu osnovali “Ured za projekte”, s ciljem podrške ovoj vrsti projekata koji kroz međunarodnu solidarnost osnažuju ljudsko dostojanstvo.

Kako franjevci mogu danas svjedočiti svoju pripadnost Crkvi i izraziti ljubav i blizinu narodu?

Prije svega, mi smo franjevci pozvani živjeti u potpunoj poslušnosti Crkvi. Pritom poslušnost nije, kako je ovih dana rekao papa Franjo, nije disciplinska tema, nego način da nas franjevce održi ujedinjene u istinskom milosrđu i Kristovoj ljubavi. Uvijek smo pozvani biti jedno tijelo s cijelom Crkvom, i to živi dio tijela, ali u velikom jedinstvu. Također, pozvani smo bez stida svjedočiti Krista, kako nas Evanđelje poziva, pa mislim da je to glavno svjedočanstvo koje možemo ponuditi i danas, ovdje u Hrvatskoj.