Fra Ivan je najprije održao duhovni nagovor, potom predvodio misno slavlje, te klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U pripremi za Veliki tjedan u čije otajstvo uranja cijela Crkva, fra Ivan je potaknuo na razmatranje o raspetoj ljubavi Isusa Krista; što raspeta ljubav znači za nas, kao i mudrost križa na kojemu je visio Spasitelj svijeta, Isus Krist.

„Što znači križ u našem životu? Gdje možemo prepoznati križ u našem životu? Koliko je taj križ nama dragocjen ili nam možda smeta? Ili bismo htjeli biti bez križa i križeva“, upitao je razmatrajući to u svjetlu snage Božje riječi koja oslobađa.

„Isus kaže: Ne boj se, ja sam s tobom. Tko god hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i ide za mnom. Razumijemo li te riječi ili se bojimo tih riječi i onoga što slijedi nakon toga? Božja riječ je životna. Ona zaista donosi život, Božja riječ nas oslobađa. Ta Riječ je postala tijelom i u njoj prepoznajemo raspetu ljubav, živoga Krista iz Nazareta“, rekao je fra Ivan. Potaknuo je okupljene da raspetu ljubav Isusa ne promatraju samo izvana, nego da u dubinama svoga bića prepoznaju i pronađu raspetog Krista.

„Isus je istina koja obasjava ovaj svijet. Postoji vrijeme prije Krista i poslije Krista, jer dogodilo se nešto veličanstveno. Riječ je postala tijelom i donosi nam radosnu vijest srca, da i mi možemo reći: i ja sam bio prije Krista, a sad sam poslije Krista. A u sredini toga je susret s Kristom! Dogodio se Krist. To je jako važno! Jer bez susreta sa živim Kristom ne možemo razumjeti o kome govorimo, tko je Isus i što on govori nama.“

Poželjevši da se prepoznaju u istini Božje riječi, propovjednik je rekao da, dok se ne dogodi istinski susret s Kristom, čovjek na svoj život i ono što mu se događa gleda iz vlastite povijesti, iz povijesti svoje obitelji, povijesti naroda.

„Dok se ne dogodi osobni susret s Kristom, često ono što nam se događa možemo promatrati iz naše životne priče koja je ranjiva i često je ranjena. Od našeg začeća, kroz naše odrastanje i obitelj, u sebi nosimo određene duboke rane koje smo zadobili zato što ljubav nije bila ljubljena, rekao bi sv. Franjo. Jer nismo doživjeli ljubav u vlastitim obiteljima ili nismo dovoljno doživjeli tu ljubav. Naši roditelji i bližnji nisu nam je mogli prenijeti, darovati, jer je i sami nisu primili“, rekao je o. Matić, istaknuvši koliko je važno da u iskrenom traženju čovjek ide prema istini, jer samo istina oslobađa.

No, u stvarnosti možemo čuti različite istine, svatko tumači da je nešto istina. Čovjek se pita koja je prava istina, postoji li Istina.

„Ako svatko ima svoju istinu i govori da je ona prava, ne možemo se razumjeti. Čovjeku i čovječanstvo potrebna je prava istina koja obasjava ljudsko srce, cijelo čovječanstvo i cijelu ljudsku povijest. To prepoznajemo u Isusu Kristu! U događaju utjelovljenja Isusa Krista dogodilo se najvažnije na ovoj zemlji“, istaknuo je fra Ivan. Naglasio je da je Isus „došao kao istina, i to ne sa zemlje. Nego dolazi s neba. Prava istina ne dolazi iz ovoga našeg, zemaljskog okruženja, nego dolazi s nebesa.

Zato je važno prepoznajemo li tu istinu i tu Riječ koja dolazi ususret svakom čovjeku kao istinu koja je vječna, nepromjenjiva. Nije u sebi kruta, zatvorena, nego je otvorila vrata svoga srca i govori nam istinu o nama. U Isusu Kristu možemo spoznati i otkriti Boga, ali u Isusu možemo spoznati i sebe, tko smo mi“, rekao je dodavši da se istinski susreti događaju kada znamo tko smo i kad smo u istini.

„Isusov dolazak je dolazak Boga među nas. Isus je pravi prijatelj jer dolazi u istini i objavljuje sebe kao ljubav koja je vječna, nepromjenjiva, kao ljubav po kojoj je sve stvoreno, kaže sv. Pavao.

Da nema Isusa, ničega ne bi bilo. Jer Bog otac u Isusu Kristu stvarao je svemir, vidljivi i nevidljivi svijet – po njemu, po toj Riječi. Ta istina nam dolazi ususret i otkriva nam tko smo mi.

Evanđelja su puna susreta. Isus susreće različite osobe, otvara im srce i objavljuje im tko su oni za njega“, rekao je voditelj duhovne obnove, navodeći susret s apostolima.

„Sv. Petar imao je svoju obitelj i svoj posao. Odjedanput se pojavljuje Isus iz Nazareta. I u tom susretu Petar prepoznaje snagu te ljubavi koja je došla njemu ususret, na njegovo radno mjesto. I Isus mu otkriva sve novo, nešto što je on po svojoj profesiji mislio da zna. Na Isusovu riječ baca mrežu i događa se čudo. Petar kaže Isusu: Odlazi od mene, grešnik sam. Nisam dostojan biti u tvojoj blizini. I u Isusu vidi pomazanika Božjeg, Mesiju. Dakle, tu mu Isus objavljuje nešto veliko. Odsada ćeš loviti ljude. Nećeš više biti samo ribar.

Samo se u susretu s istinom, sa živim Bogom, može dogoditi istina u nama – da otkrijemo tko smo, da otkrijemo svoj poziv, svoje poslanje. A to je nešto čudesno. Petar nije mogao zamisliti što će se njemu dogoditi od toga dana. I u Petrovom životu postoji vrijeme prije Krista i poslije Krista.

Susresti Isusa znači da susrećeš sebe, susrećeš svoj život. Susrećeš svoju vječnost, susrećeš svoga Boga koji te tako ljubi da te ne osuđuje, ne optužuje te. Razumije tvoje rane, tvoje boli i on ih uzima na sebe. Nitko te tako nije ljubio niti će te ljubiti, kao što te ljubi Isus Krist, naš Gospodin. Što prije to otkrijemo, tim je sreća veća i neopisiva“, kazao je fra Ivan.

Poželio je da i vjernici mogu reći: „I u meni se dogodilo vrijeme Krista. A sada je vrijeme da koračam s Kristom.“

Poželio je da se u njima dogodi promjena života koja dolazi od istine, od ljubavi koja zahvaća njihove dubine. Jer čežnje u sebi ne nose da bi ispunili nešto na ovoj zemlji, jer je to prolazno.

„U susretu s Kristom otkrivaš vječnost, otkrivaš nebo. Tu se potpuno mijenja tvoj život, u smislu kako Isus kaže: Došao sam da život imaju. I to ne bilo kakav život, nego život u izobilju“, istaknuo je fra Ivan.

No, kakav je to život u izobilju, kad vidimo toliko boli, toliko trpljenja, umiranja – nastavio je.

„Gospodin koji je istina kaže da će onaj tko stavi njega na prvo mjesto, već na ovoj zemlji dobiti stostruko i vječni život. Vjeruješ li to? To je Isus rekao. Ako Isusa staviš u središte svoga života i srce svega, tada se može dogoditi to stostruko. Tada možeš imati iskustvo neizrecive Božje snage, unatoč svojim slabostima, krhkostima, nestalnostima, nevjeri. Ali, Gospodin je vjeran.

Ti znaš koja je adresa gdje ćeš doći. Nakon lutanja i nakon pada čiju težinu osjećaš, znaš gdje možeš doći, gdje je izvor istine i ljubavi. To je ljepota sakramenta pomirenja i euharistije, gdje se vraćamo na izvor. Jer tu nas Krist obnavlja i živi Krist dolazi u naš život“, ustvrdio je fra Ivan.

Stvarnost Kristovog dolaska u život zahvaća i ono što se naziva križem.

„Jer raspeti Krist i raspeta ljubav želi naš križ i ono što mi nosimo kao križ obasjati svojom ljubavlju. Da ne nosimo križ kao teret, kao nešto što ne možemo promijeniti, nego da se i tu u nama dogodi preobrazba srca, da prepoznamo da je baš u tom križu raspeti Krist. A tamo gdje je raspeti Krist, događa se uskrsnuće. Tamo gdje se događa razapetost u tvom životu, križ, tu se događa i uskrsnuće“, ohrabrio je o. Matić.

Iz djelovanja Kuće susreta „Tabor“ podijelio je kako je doživio da su u najvećim križevima patnje i trpljenja ljudi otkrili raspetog Krista kao novu snagu, a ne više kao opterećenje.

„Ljudi otkrivaju da raspeti Krist dolazi u njihov život i on nosi zajedno s njima njihovu bol i patnju. Nakon takvih iskustava ljudi i obitelji su se preobražavali. To je teška priča, ali doista je Božja priča.

Krist nije došao da nama samo nekim lijepim riječima govori o ljubavi i dobroti. Nego on je to potvrdio svojim vlastitim žrtvom, vlastitom krvlju. Ljubio nas je do kraja, do smrti na križu. Samo tako, do smrti na križu, mogao je preobraziti sva naša umiranja, sve naše križeve, sve naše boli, sav naš jad.

Zato se to svjetlo uskrsnuća pojavljuje kao događaj nad događajima. Gospodin čini sve novo. Ali uskrsnuće se ne može dogoditi bez umiranja. Zato kažemo raspeti i uskrsli Krist“, rekao je. Potaknuo je nazočne da pronađu raspetog Krista koji je izranjen, krvav, pada pod križem, na križu ga se ne može prepoznati jer je izobličen do neprepoznatljivosti.

„To je teška smrt, ali taj raspeti Krist donosi novi život, donosi uskrsnuće. To je iskustvo autentičnog života gdje ti životom, a ne riječima, svjedočiš tu istinu – da raspeti Krist u tebi uzima tvoje razapinjanje i umiranje, a onda ti život obasjava uskrsnućem“, poručio je.

Na početku susreta, prisutnima se obratio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Kad ne bi bilo Velikog tjedna i onoga što se dogodilo u tom tjednu, Isusova muka, smrt i uskrsnuće, dolazak na duhovu obnovu bio bi bespotreban. Ne bi bilo crkava, sakramenata, ispovijedi, mnogo toga ne bi bilo i postojalo. Ali, dogodio se veliki događaj koji je sudbonosan za sve nas. Ljubav se došla utjeloviti, nastaniti u naš život“ rekao je mons. Zgrablić.

Poželio je da i duhovna obnova pomogne sudionicima čuti glas koji govori u njima, da čuju Gospodina, najveću ljubav, izvor najvećeg doba, najvećeg mira i radosti. Da Isus bude s nama u našem životu i da mi budemo njegov dom.

„Za katedralu se kaže da je majka svih crkvi u jednoj biskupiji. Ako ste došli u crkvu koja je majka, sjetite se svoje majke, što ona učini kada dođete svojim kućama. Kada dođete kući, vaša majka vama se raduje. Ona vas rado prima. To čini i ova crkva, kršćanska zajednica. Crkva vas rado prima i raduje se vašem dolasku. Majka vam se raduje, zainteresira se i pita kako ste. Ali, neće vas samo slušati, nego majka će nešto za vas i pripremiti. Kad dolazimo majci, obično ona priprema ono što najviše volimo, što najviše trebamo, što nam je drago. Ponudit će nam najbolje što ima od svoga umijeća i znanja“, rekao je nadbiskup.

Izrazio je radost što katedrala, kao majka, može pružiti najljepše što ima, najveće blago i najveće bogatstvo. „Nudi vam sakramente, Boga koji dolazi ususret. Nudi najveći dar“, dodao je.

Mons. Zgrablić je poželio da se i po toj obnovi srce ispuni radošću koju su imali učenici kad su ugledali Gospodina. Sveti Ivan kaže da su se učenici obradovali jer su vidjeli Gospodina. „To vam želim. Neka to bude živi susret s Kristom koji neka bude izvor radosti i blagoslova za vaš život.“

Brojni mladi pristupili su sakramentu ispovijedi kojima su na raspolaganju bili zadarski svećenici.

Susret je organizirao don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru. Pjevanje je predvodio Zbor mladih iz Zadra u pratnji Luke Kotlara za klavijaturom.