Zlatomisnik je za proslavu 50. obljetnice svećeništva odabrao geslo: „Bog je ljubav; tko ostaje u ljubavi  ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (Iv 4,16). Misu je suslavilo 16 svećenika, a propovijedao je fra Zvonko Benković, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom.

U homiliji propovjednik je uputio na važnost slavlja jubileja kroz povijest. „Slavimo danas i zahvaljujemo Bogu što je našem zlatomisniku dao snage da kroz 18263 dana služi predano Bogu onako kako je on to znao“, naglasio je na početku.

Zahvalio je vjernicima koji su svojom molitvom i na druge načine pridonijeli tom slavlju. „Vaši darovi za ovo slavlje pokazuju koliko ljubite svog zlatomisnika, koliko mu želite iskazati poštovanje i ljubav. Naš je jubilarac uvijek pronalazio vremena za čovjeka, za njegove brige, bio je s vama u radostima i žalostima. Dio je vaših života. Znao je dodirnuti vaše duše i srca, ispuniti ih. Bogu trebamo biti zahvalni za svaku misnu žrtvu i sakrament koji nam je zlatomisnik podijelio. Utjecao se on nebeskoj majci Mariji, kojoj je predao svoje srce. Iako u mirovini, aktivan je i na usluzi svim župljanima“, rekao je između ostaloga fra Benković.

Čestitke zlatomisniku u ime župe na kraju je uputio gvardijan fra Mario Jurić.

Nakon mise su pred crkvom župljani zaplesali i zapjevali.

Fra Perica Martinović je rođen 21. listopada 1946. u Donjoj Mahali, Župa Tolisa od oca Ive i majke Kate rođ. Baotić. Osnovnu školu pohađao je u Donjoj Mahali i u Orašju, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1965. godine. U Kraljevoj Sutjesci 1966. položio je prve redovničke zavjete, a 1971. i svečane zavjete. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 9. srpnja 1972. u Tolisi, gdje je 13. kolovoza iste godine slavio i svoju mladu misu.

Prvo svećeničko i  pastoralno djelovanje započeo je kao pomoćni duhovnik u Sivši, a potom u Tolisi gdje je istodobno bio i samostanski vikar. Godine 1979. imenovan je gvardijanom samostana u Tolisi, a  sljedeće godine i župnikom. U tom je vremenu temeljito obnovio samostansku crkvu, umjetnine te glavni oltar s kipovima. Godine 1986. započeo je gradnju novoga samostana i iste godine pokrio zgradu.

Nakon devetogodišnjeg gvardijanstva u Tolisi, bio je župnik u Gornjoj Tramošnici, gdje je dao sagraditi župni stan. U tom je razdoblju obavljao i službu definitora svoje provincije. Od 1994. do 1998. vodio je ured karitativnog društva „Kruh sv. Ante“ u Zagrebu, a od 1997. gvardijan je u Franjevačkom samostanu sv. Ilije u Zagrebu. Od 2009. godine je u samostanu u Tolisi, gdje obavlja službu župnog vikara i duhovnika.